Crveni nosovi donose u umirovljeničke domove smijeh koji liječi

Zagrebačke ulice ovoga su Adventa poluprazne. Neobično je tiho i mirno, čak i u samom centru. Nema kućica na Trgu, Zrinjevac je također prazan, ali i prelijep – možda i ljepši nego ikad. U zraku se osjeti tek miris oštrog zraka s Medvednice. Jutro je hladno, jako hladno i polako se topi prvi ovogodišnji snijeg. Ta mi mirnoća baš odgovara i puštam je da me prati dok hodam Jurišićevom ulicom prema Istoku.

Božić je sve bliže i intenzivno razmišljam o onima koji se od svih neizvjesnosti, strahova i nelagoda što nam ih je donijela (i još uvijek ih donosi) ova neobična godina, nisu u mogućnosti sakriti u okrilje obitelji, ušuškati se u kućnu sigurnost i toplinu i uz zvonki smijeh ukućana, na trenutak zaboraviti na nelijepu stvarnost. Najmlađi pacijenti u bolničkim krevetima, bolesnici koji se od korone liječe u bolnicama i u vlastitim domovima, ali i velik broj starijih osoba u domovima koji trenutno ne mogu primati posjete svojih najmilijih, niti izlaziti iz svojih soba, trenutno su, zbog strogih epidemioloških mjera, osamljeniji nego inače. No, ni oni ovih blagdana ipak neće ostati posve sami jer na njih misle i o njima brinu posebni doktori koji liječe osmijehom – Crveni nosovi, klaunovi doktori.  

Već deset godina ova vesela družina donosi radost u bolničke sobe, u čekaonice, u tihe sobe domova za starije – zapravo svuda gdje je osmijeh potreban. Nikakav virus, snijeg, vjetar ni kiša ne mogu ih spriječiti u obavljanju njihove plemenite misije. Svoju pažnju, ljubav i iskrenu nježnost pokazat će i prenijeti i danas – korisnicima doma za starije osobe Medveščak u Zagrebu. 

Sivilo tmurnog zimskog dana razbijaju već samim svojim dolaskom na plato doma – odjeveni u liječničke kute ispod kojih proviruje ružičasti til, šareni rukavi i predimenzionirane klaunovske cipele. Smiješne frizure i naravno, prepoznatljivi crveni nosovi. Doktorica Verna Đumbus, Franketo i doktorica Pandolina stižu plešući, praćeni glazbom s prijenosnog zvučnika iz kojega se ori davni šlager Ive Robića “samo jednom se ljubiiiiii, sve je ostalo varkaaa…”

S balkona u prizemlju, iza brižno njegovanog cvijeća, već se naziru prvi osmijesi i poneko sramežljivo mahanje. Uskoro se duž ograde na “mostiću” između dva krila zgrade stvorio pravi mali odbor za doček. “Ipak su to njihovi stari znanci koji su s njima i u dobru i u zlu”, kaže nam Ana Lipša Kocmanić, socijalna radnica koja trenutno mijenja ravnateljicu doma za starije Medveščak.

“Naši se korisnici ovim paradama jako vesele! Crveni nosovi su naši dugogodišnji prijatelji i moram ih ovim putem pohvaliti – u ova ružna vremena, stvarno se vidi tko su vam prijatelji – a oni su, bez obzira na uvjete i bez obzira na to što ne mogu ulaziti u dom, pronašli način da razvesele ove ljude i ovo je sad već ne znam koji put otkako je krenula pandemija koronavirusa, da dolaze i održavaju koncerte i parade na terasi. Svi smo oduševljeni i jako volimo kad nam dođu. Danas je možda nešto manje naših korisnika na balkonima jer je dosta hladno i pada kišica, ali klaunovi doktori zaista uvijek izazovu oduševljenje i radost.”

Za to vrijeme, na platou ispred doma kreće nova glazbeno-plesna točka – “pamtim samo sretne daneeee, pamtim samo one noći…” a mi primjećujemo i prve plesne korake na balkonima. Doktorica Verna Đumbus balansira velikim srebrnim cvijetom, Franketo je nestašan, a Pandolina se lagano ljulja u ritmu dok joj dugačke kečke mrsi vjetar. Gledam ih i pitam se nije li im hladno.

“Nije nam hladno”, kaže mi poslije Franketo. “Zagrijemo se ljubavlju i plesom. Moja je ljubav uvijek izražena kroz ples i zabavu. I kroz smijeh. Jako volim glazbu i ples. Najviše mi se sviđaju pjesme uz koje mogu pjevati. Iako ne znam pjevati, svejedno se derem iz petnih žila. Balansirati ne znam. Čim napravim jedan kolut naprijed, odmah mi se zavrti u glavi.” 

Osim pjesmom i plesom, s korisnicima doma komuniciraju i kroz razgovor. Pitaju ih kako su, znaju li koji se blagdan bliži te im šalju puno ljubavi i dobrih želja. A onda je opet vrijeme za ples i simpatične skečeve. Ovoga puta, sada već uigrano plešu i pjevaju svi zajedno uz taktove pjesme “Sretan Božić svakome”.

Doktorica Verna Đumbus, uz topli nam čaj otkriva da je s Crvenim nosovima već sedam godina. “Većim dijelom radim u Rijeci, a proteklu godinu putujem između Zagreba i Rijeke. Sviđa mi se u Zagrebu, ali ipak više volim more. Ne smeta mi hladnoća, već zrak s puno smoga i nekih čudnih čestica. Ali nema veze, balansiram i idem dalje. Kao s velikim srebrnim cvijetom, znam balansirati i na primjer, i sa starim reketom. Bilo bi sjajno kada bi se moglo balansirati čitavim svijetom”

A dok ne svladaju i tu vještinu, Crveni nosovi klaunovi doktori, balansiraju s različitim epidemiološkim mjerama koje se mijenjaju kroz godinu. Osmislili su čitav niz programa kojima i dalje nastavljaju dopirati do onih kojima je njihov osmijeh toliko potreban i važan, priča nam Anamarija Jurišić alias dr. Pandolina, voditeljica umjetničkih poslova Crvenih nosova. 

“Kao što ste vidjeli, nažalost trenutno ne možemo ući u domove, ne možemo ući u bolnice, ali i dalje dopiremo do ljudi – to je naša misija. Još na proljeće smo krenuli s nastupima klaunovskog sastava ‘Ninek i bend’. Okupili bismo štićenike i pjevali im i svirali sve moguće i nemoguće šlagere. Ti bi nastupi uvijek izazivali opće oduševljenje u domovima diljem Hrvatske”, kaže Pandolina.

“Posjetili smo sve gradove gdje djeluju naši klaunovi. Sada smo se prilagodili strožim mjerama pa imamo ovakve Klaun parade – posjećujemo domove, pjevamo i plešemo te pokazujemo klaunovske vještine koje se mogu vidjeti s balkona. Nažalost, ne možemo više nastupati ispred bolnica jer su veliki redovi ljudi koji čekaju preglede, testiranja, pretrage pa ih ne smijemo ugroziti. Ali, zato smo smislili poseban program pod nazivom Rezerviraj klauna – svi koji to žele, mogu klikom na www.crveninosovi.hr rezervirati datum i vrijeme i besplatno se družiti s klaunovima doktorima. Gdje god je potreban osmijeh, mi smo tu da ga izmamimo na lice”, veselo kaže Anamarija Jurišić i dodaje kako usprkos koroni, klaun na ovaj način i dalje može doći u svaku bolesničku sobu, ali i u svaki dom.

Posebno za korisnike domova za starije osobe, osmislili su program Piši mi: “Razmišljali smo o tome koji je medij ili kanal najbliži toj našoj populaciji. Nove nam tehnologije doista mnogo toga omogućuju, ali nisu bliske starijima, za njih su mobiteli i računala ponekad tek nužno zlo. Tako smo se dosjetili dobrih starih pisama i kroz njih, na starinski i već pomalo zaboravljen način razmjenjujemo misli, doživljaje, dobre želje. Tako i dalje imamo prisutnog klauna koji se izražava pismeno. Dijelimo osmijehe na jedan vrlo poseban, pomalo retro način i to odlično funkcionira.”

O uspjehu projekta Piši mi svjedoči i Ana Lipša Kocmanić iz doma Medveščak: “U holu smo postavili kaslić i veliki plakat Crvenih nosova pa su oni sada kao naš stalni, pridruženi član. Pisma koja nam šalju, u njihovom su stilu, izrazito duhovita. Korisnici se jako razvesele kad dobiju pismo jer je pisanje rukom pomalo već zapostavljeno i zaboravljeno – dobivaju pisma s pregršt šala i pozitivne energije i to jednostavno sve oduševi. Projekt je krenuo prije nešto više od mjesec dana – rekla bih, u pravo vrijeme. To je sjajan način da Crveni nosovi dođu i do onih naših korisnica koji se nalaze na Odjelu pojačane njege – naših nepokretnih korisnika kojima su, prije korone, dolazili baš u sobu. Sada su, zahvaljujući ovom projektu, svi ipak i dalje povezani, ostaje nam živa ta važna veza i to je njima, ali i nama jako važno.”

Kada kažemo da Crveni nosovi donose osmijeh tamo gdje je najpotrebniji, svakako valja spomenuti i plemenitu akciju koju su usmjerili prema građanima Beča, nakon terorističkog napada koji je taj grad nedavno doživio. 

“Inicijativa je došla iz naše centrale – Red Noses International koja se nalazi u Beču. Obratili su se svim članicama s molbom da sudjelujemo u trodnevnom programu pružanja podrške Bečanima koji su doživjeli traumu i šok nakon terorističkog napada. Mi smo se odlučili obratiti svim ljudima s područja regije koji su tamo nastanjeni i koji razumiju naš jezik. Podrška je funkcionirala po principu programa Rezerviraj klauna i javile su nam se brojne obitelji koje su tako, zajedno sa svojom dječicom, dobile osmijeh, na poznati, domaći način, na jeziku koji im je blizak”, govori Anamarija Jurišić.

Crveni nosovi klaunovi doktori ove godine slave svoj 10. rođendan. Njihova je misija krenula iz Zagreba i polako se proširila na čitavu Hrvatsku. Želja im je biti u svim bolnicama i među svima onima kojima bi osmjesi mogli biti od pomoći i to baš svakoga dana! Budući da ove godine nikome nije do posebnoga slavlja, rođendan će obilježiti kroz dodjelu simbolične nagrade vrlo inspirativnog naziva – NOSLONAC. A dodijelit će je onima koji su bili njihov oslonac svih ovih godina otkako djeluju u Hrvatskoj! Pa onda, sretan vam rođendan, dragi Crveni nosovi! I hvala vam za svaki osmijeh! Živjeli!

Galerija

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.