Prati nas

Show

Novinarka

Mirjana Rakić: ‘Nikad se nisam osjećala nesigurno u Zagrebu’

Moja mama je nakon rata došla u Zagreb. Njezini su tijekom rata svi pobijeni, a ona je sanitetom prošla sva ratišta, kaže Rakić.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Mirjana Rakić (screenshot: N1)

Jedna od naših najpoznatijih i najcjenjenijih vanjskopolitičkih novinarki, Mirjana Rakić (72), dala je veliki intervju za Večernji list te progovorila o mnogim, dosad nepoznatim detaljima iz svojega djetinjstva i bogate novinarske karijere.

Na pitanje o tome kakvo joj je bilo djetinjstvo, Rakić odgovara da je ono bilo vrlo sretno. Bila je, kaže, dobra pa su je svi voljeli.


“U prvi razred osnovne škole išla sam u Varšavskoj 17. U školu sam krenula sa 6 godina, a sa sobom sam nosila lutku. Imala sam prekrasnu učiteljicu koja je imala naočale koje su kod mene izazvale priličan zazor. Zašto to spominjem? Trebalo je nacrtati brod. Meni mama napravi najjednostavniji crtež koje bi dijete napravilo i to odnesem učiteljici. Ona me pogledala i upitala: ”Ti si to napravila?” Tog se dana sjećam kao danas. Ja sam odmah odgovorila: ‘Ne, nisam, to je napravila moja mama’. Na sljedećem sastanku učiteljica je rekla mojoj mami kako sam odmah priznala da to nije bio moj rad. Mama me upitala zašto sam to učinila? A ja odmah rekla: ‘Kako da ne priznam kada učiteljica ima naočale i sve vidi!'”

Oca, priča dalje, nikad nije upoznala jer je umro prije nego što se rodila.

“Moja mama je nakon rata došla u Zagreb. Njezini su tijekom rata svi pobijeni, a ona je sa sanitetom prošla sva ratišta. U tom ratu nije zaradila spomenicu, već sve boleštine, od malarije, tifusa i na kraju tuberkuloze. Došla je u Zagreb sa završenom osnovnom školom. Imala je sreću što se zaposlila u ljekarni, najprije kao čistačica, a budući da je bila vrijedna oni su joj omogućili da se školuje i tada je završila srednju farmaceutsku školu. Postala je zdravstveni tehničar, odnosno laborant.”

Iako je u početku željela postati kirurginja, presudila je ljubav prema novinarstvu. Karijeru je započela na Televiziji Zagreb još davne 1971. U toj je kući provela gotovo cijeli radni vijek, a 2014. godine Hrvatski sabor postavio ju je na čelo Agencije za elektroničke medije.

U svojoj je bogatoj karijeri intervjuirala mnoge poznate osobe poput britanske premijerke Margaret Thatcher.

“Ona je, prije svega, imala strašnu politiku. To se odnosi na privatiziranje svega i svačega dok su mnogi ljudi ostajali bez posla. Bila je čvrste ruke. Ona je uništila rudare. Wilson je prije nje pao na štrajku rudara, ali ona nije. S političke strane tu ima vrlo malo toga čemu bi se trebalo diviti, ali kao političarka imala je strategiju i znala pet koraka unaprijed, tu je bila prvak.”

O njemačkoj kancelarki Angeli Merkel ima samo riječi hvale.

“Merkel je velika političarka. To joj se mora priznati. Također ima strategiju i u svojoj glavi ima zacrtan put. Kada sam objavila dokumentarac o njoj u emisiji Reporteri, na stolu nisu bile slike njezine obitelji, već mali portret Katarine Velike, Njemice koja je promijenila Rusiju. Svih ovih godina ona je svjesna da dolazi njezin kraj unutar stranke i povlači se. Možda bi je opet izabrali da se kandidira, ali političar treba znati kad je vrijeme za povlačenje. A ona to, kao velika političarka, upravo čini.”

Za Moamera Gadafija kaže da je bio veliki glumac.

“Glumac, pogotovo pred ljudima koji dolaze iz zemalja od kojih nije puno očekivao. Nikada nije dao da mu se fotografira desna strana. Bila sam udaljena svega dva metra od njega i nisam vidjela razliku između lijeve i desne strane, ali nikada nije dao da ga fotografiraju s desne strane. Bio je veliki šminker. Nosio je Armanijeva odijela i kožne jakne. Ali kada je razgovarao uvijek je bio u svojoj tradicionalnoj odjeći i imao je tri prsta debelu šminku na licu. Stvarno je izgledao kao mumija, mumificiran. Mene je zaprepastilo koliko su se njega ljudi bojali. Ja sam imala prevoditelja kojeg sam znala sa studija. Stvarno sam ga pitala svašta, a prevoditelju se brada tresla od straha dok je prevodio moje pitanje.”

No najluđim svojim iskustvom smatra intervju s Jaserom Arafatom koji ih je primio usred noći. Naime, kako se bojao za svoj život, spavao je po danu – i to svaki dan na drugom mjestu – a radio po noći.

“Pitala sam ga misli li pregovarati s Izraelcima i što ako ga Palestinci ne izaberu za predsjednika kad osnuju svoju državu, hoće li mu to biti uvreda? Zmazek me samo gledao, a Arafat mi je rekao: “Naravno da ću pregovarati s Izraelcima, a što se izbora tiče – pa ja sam građevinar, nadam se da će mi dati da radim svoj posao.”

Što se tiče raspada Jugoslavije, taj je je period, kao i svima, bio jako šokantan.

“Nisam vjerovala da se zapravo može ratovati. Da se na ovim našim prostorima ljudi mogu ubijati zbog nekih ideja. Uvijek sam vjerovala da se sve može riješiti za stolom, kao što se na kraju sve i riješi bez obzira na to koliko ljudi poginulo. Ta zaluđenost, nasilje koje je došlo iz Beograda i vjera u tu zaluđenost jednaka je vjeri koju jedan dio Amerike ima u Trumpa, da je to jedina istina. Moram priznati, a svi to i znaju, ja sam srpske nacionalnosti, ali nikada se nisam osjećala nesigurno u Zagrebu. Možda zbog toga što sam radila posao koji sam radila. Nemam ja kamo otići, Zagreb je moj grad. Ovo je moja država i ja nemam kamo. Ono kada su me prozivali, govorili svašta, da sam četnikuša, terorist i govorili mi da idem u Beograd, pitala sam: zašto u Beograd? Pošaljite me u Pakistan ili Afganistan jer tamo su teroristi”.

U mandatu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića bila je žrtva radikalizacije društva i govora mržnja kada su pod prozorima Agencije za elektroničke medije održane demonstracije s Ivanom Tepešom i Velimirom Bujancem na čelu.

“Poslije svega toga bilo mi je strašno. Kasnije vas uhvati šok od svega toga što se dogodilo, ne samo meni, već i agenciji i ljudima koji rade u njoj. Mi smo provodili zakon i ništa više. To se dogodilo u siječnju 2016., u vrijeme Oreškovićeve vlade, kada je Tomislav Karamarko bio na čelu HDZ-a. Meta je bila prvenstveno Agencija za elektroničke medije kao institucija, odnosno Vijeće, a onda i ja osobno. Doista, bilo je vrlo neugodno gledati tu masu ljudi na ulici koja skandira svašta, nosi moju papirnatu figuru s partizanskom kapom i viče mi da sam četnikuša i da odem iz Hrvatske. U toj masi bilo je i ustaške ikonografije i pozdrava, a tadašnji potpredsjednik Sabora stajao je u prvom redu. Ja sam upozorila kolege u Agenciji, pa i policiju, na to što se sprema, kao i na to da bi moglo doći do eskalacije. Međutim, policija uopće nije reagirala i na kraju je samo jedan policajac sam stajao na vratima Agencije pred tom gomilom. Osim medija, nevladinih udruga, HND-a, kolega novinara i javnosti, zapravo nitko od predstavnika vlasti nije reagirao niti su organizatori napada na državnu instituciju bili kažnjeni.

Što se novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena tiče, od njega očekuje da popravi odnose sa svijetom u odnosu na svog prethodnika Donalda Trumpa.

“Trump je uspio uništiti sve regule unutar međunarodnih odnosa i dovesti u pitanje sve sporazume namećući svoju volju poput djeteta koje, kad mu oduzmete igračku, lupa nogama o pod i viče: “Vrati mi tu igračku, inače neću prestati urlati”. On je do apsurda doveo jednu zemlju koja je moćna, velika, koja je bila simbol demokracije velikom dijelu svijeta, čak potičući pobunu protiv vlastitih zakonodavnih tijela. Na neki način, gotovo poput Hitlera, govorio je: ‘Ja sam jedina istina i morate mi vjerovati'”, kaže Mirjana Rakić za Večernji list.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP