Prati nas

Zdravlje

Mentalno zdravlje

Gimnastika za mozak: Pomoću brojki i abaka nastoje doskočiti demenciji

U Zagrebu uskoro kreće program ‘Brainonbrain’ akademije namijenjen poboljšanju mentalnog zdravlja i pripremi za glavne izazove u starijoj dobi, demenciju i Alzheimerovu bolest.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Klaudia Ehmer Vorgić (foto: Vlatka Koren)

Bolje spriječiti nego liječiti, poznata je krilatica kad je zdravlje u pitanju. Ako se radi o čuvanju mentalnog zdravlja, pogotovo u ovom izazovnom vremenu pandemije korone i neizvjesnosti oko potresa, prevencija i moguća rješenja postaju još važniji. 

Liječnici i obiteljski njegovatelji niz godina upozoravaju da je demencija jedan od javnozdravstvenih izazova današnjice. Dugogodišnja nastojanja lani u ožujku rezultirala su zaključkom Sabora o nužnoj izradi Nacionalne strategije obzirom na sve veću pojavnost demencija i potreba oboljelih u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.


Za izradu strategije potrebno je osnovati povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka, predstavnika nadležnih ministarstava zdravstva i obitelji te nevladinih udruga. No COVID-19 kriza i to je stavila na čekanje. 

Većina dementnih je starije dobi, no bilo tko može oboljeti 

Demencija je zajednički naziv za grupu simptoma uzrokovanih poremećajem rada mozga. Postoji nekoliko vrlo rijetkih oblika nasljedne demencije koje uzrokuju mutacije na određenim genima. Međutim, u većini slučajeva razlozi pojave bolesti nisu poznati.

Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije, a zaslužna je za dvije trećine slučajeva. Često počinje gubitkom pamćenja, postupno uzrokujući gubitak kognitivnih sposobnosti. Za postavljanje dijagnoze liječnici trebaju utvrditi značajno smanjenje dvije ili više funkcija mozga: pamćenja, jezičnih sposobnosti, razumijevanja informacija, snalaženja u prostoru, prosuđivanja i koncentracije. Oboljeli često imaju teškoće u rješavanju problema, a mogu iskusiti i promjene vlastite osobnosti. Bolest je obično progresivna, a simptomi vremenom postaju teži. Jedna od najčešćih zabluda o demenciji jest da je ona normalni dio starenja. No istraživanja govore da od nje može oboljeti bilo tko, ali se rizik obolijevanja s godinama povećava. U rjeđim slučajevima, oboljeli su osobe mlađe od 65 godina, što se naziva “ranim nastupom demencije”. 

Majčina demencija kao motiv pomaganja drugima

To je i obiteljska priča Klaudie Ehmer Vorgić, pedagoginje za resocijalizaciju i prevenciju maloljetničke delikvencije i nositeljice licence “Brainobrain” akademije. Prvi centar otvorila je u Dubaiju, zatim u Makedoniji. Od 2013. u Hrvatskoj vodi program namijenjen djeci od 4 do 14 godina. Majčina bolest potaknula ju je da osmisli program za odrasle iznad 55 godina. O privatnom iskustvu popričali smo u prostoru na zagrebačkoj Savici, gdje održavaju radionice za djecu.

“Od ove godine ponukana sam mukom i tugom za tim što se događa s mojom majkom koja je ušla u staračku demenciju i ima znakove Alzheimera. Kako sam shvatila da mi je to što radim veliki dar od Boga i da ga ne trebam sačuvati samo za djecu, odlučila sam pitati direktore naše akademije, koji su Indijci i inače braća, da dopuste da možemo raditi i s odraslima. Brzo sam dobila pozitivnu informaciju da možemo zaštititi autorska prava za rad i s odraslima. Tako da nam uskoro iz Zagreba kreće abacus mentalna aritmetika i za odrasle i treću dob. Nije nam cilj da napravimo matematičke genijalce, iako nakon cijelog procesa djeca to postanu. Ako postignemo i 50 posto rezultata s odraslima kao dosada s djecom, bit ćemo zadovoljni.”

Spomenuti program za starije osobe već izvode u Španjolskoj, gdje pokazuje dobre rezultate u usporavanju progresije bolesti. Ehmer Vorgić opisala je tijek majčine bolesti s kojom se obitelj iznenada suočila. 

Obitelj je teško pogodila majčino iznenadno propadanje

“Mami je sad 76 godina. Oko 65. su se počeli pojavljivati prvi znakovi demencije. Ispočetka to nismo prepoznali. Moja sestra koja je doktor specijalist fizikalne medicine i ja pripisivale smo to nekoj trenutnoj situaciji, moguće životnom nezadovoljstvu. Sve dok nismo shvatili da se mama počinje gubiti. Da se ne sjeća nekih velikih događaja, recimo vjenčanja. Tvrdila je primjerice da ja nisam udana, da sam rodila izvanbračno dijete. Počeli smo joj pokazivati stare slike i tu smo shvatili da zapravo ne može prizvati stare informacije i da se ne zna s tim nositi”, prisjetila se gospođa Klaudia.

Obitelji je to bilo vrlo teško prihvatiti i suočiti se da se to događa, smatrajući da su roditeljima osigurali sve uvjete za dug i kvalitetan život. Ljubav prema majci i želja da joj pomognu potaknula ih je na opsežnu akciju. Počeli su s terapijama poput ozonske, promijenili majčinu prehranu za detoksikaciju probavnog sustava i jetre. Vidjele su prve rezultate, ali nedostajao je onaj kognitivni pomak. Stanje se pogoršavalo.

“Majka je bila mentalno strašno jaka, uvijek intelektualno okupirana. Stalno je čitala, rješavala križaljke. Ponekad se krila od oca kako bi uz silne obaveze stigla nešto pročitati. Odjednom je nestao interes i za čitanjem, križaljkama. Fokusirala se na televiziju, počela je pričati s televizorom i to nas je strašno pogodilo. Tad sam počela razmišljati kako bih ja u svemu tome mogla pomoći. I to su upravo ove mentalne vježbe koje radim s djecom”, govori Ehmer Vorgić.

Klaudia Ehmer Vorgić (foto: Vlatka Koren)

Za program s odraslima nadahnula ju je i jedna američka studija o nepismenom djedu koji je u silnoj željom da pomogne unuku prvašiću, zahvaljujući vježbama za mozak, sam naučio čitati i pisati. Ehmer Vorgić planira kroz on line radionice ponuditi program i u ostalim akademijinim centrima. Uz sedam zagrebačkih lokacija, kognitivno vježbanje educirani treneri vode i u Splitu, Karlovcu, Čakovcu, Varaždinu, Sv. Ivanu Zelini.

“Nije nam cilj da kod starijih osoba razvijemo takvo fotografsko pamćenje koje razvijamo kod djece, ali jest da sačuvamo mozak. Moždane stanice se mogu obnavljati svakodnevnim vježbanjem za koje je potrebno samo 15 minuta. Počinjemo proces laganim tempom i zadacima da ne bi opteretili mozak. Mentalne vježbe koje radimo znaju biti vrlo intenzivne da mogu izazvati fizičku bol, onaj osjećaj da ‘mozak zakuha’ (smijeh).”

Prebiranjem abaka i računanjem do efikasnijeg mozga

Program ima 10 do 12 razina, svaka traje tri do četiri mjeseca. Radi se u grupama do najviše 15 polaznika, a glavni ‘alat su brojevi i abak, starijima dobro znano računalo na kojem se prstima prebire po kuglicama i izvode matematičke operacije. 

“Prevencija demencije i Alzheimera nam je najbitnija. Radit ćemo iste vježbe abak mentalne aritmetike kao s djecom, samo intenzivnije. Dakle, pretvaranje brojeva u slike, slike u kuglice. Na taj način stvaraju se sinapse i poveznice između lijeve i desne polovine mozga”, objašnjava voditeljica ‘Brainobrain’ akademije za Hrvatsku.

Uz razvoj fine motorike kod djece vidljivo se razvija niz intelektualnih i društvenih vještina: koncentracija i fokus, brzina i točnost, kreativnost, vizualizacija, samopouzdanja. Kod odraslih u prvom planu ‘igre s abakom’ je stimuliranje živčanih završetaka na vrhovima prstiju, stvaranje sinapsi i produktivnije povezivanje dvije moždane polutke. Od početne do treće razine polaznici će primjerice fizički abak i simboličke matematičke zadatke zamijeniti mentalnom mapom i vizualiziranjem abaka u zraku. 

U programu koji provode educirani treneri psiholozi i pedagozi koriste se tri tehnike učenja: vizualno, auditivno i kinestetičko. Pojačane vježbanjem tehnike olakšavaju usvajanje i obradu informacija iz vanjskog svijeta kojima svakodnevno zatrpavamo svoj mozak.

12 rizičnih faktora demencije

Međunarodno udruženje za Alzheimerovu bolest (ADI) na osnovu najnovijih medicinskih istraživanja objavilo je listu rizičnih faktora za razvoj demencije. To su sljedeći: fizička neaktivnost, pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola, zagađenost zraka, povrede glave, neredoviti socijalni kontakti, niska obrazovanost, prekomjerna tjelesna težina, hipertenzija, dijabetes, depresija i slabljenje sluha.

Gradovi i udruge ključni u osiguravanju bolje skrbi za oboljele

Starenje društva velik je globalni izazov za sustave zdravstva i socijalne skrbi. Procjene OECD-a govore da će se do sredine stoljeća udvostručiti broj ljudi u dobi 65 godina ili više. Gotovo dvije trećine svjetskog stanovništva živjet će u urbanim područjima, u odnosu na nešto više od polovine koliko ih danas. U gradovima broj starijih osoba raste brže nego u ruralnim područjima pa je značajnija i uloga lokalnih uprava za unapređenjem adekvatne skrbi.

Prema Indeksu spremnosti za inovacije u liječenju i podršci osobama s demencijom u 2020. godini, u konkurenciji 30 ocjenjivanih metropola najbolji su bili London, Glasgow, Manchester, Amsterdam i Vancouver.

Izvješće Globalne koalicije za starenje (GCOA), Međunarodnog udruženja za Alzheimerovu bolest (ADI) i singapurske zaklade Lien pokazalo je da su najbolje lokalne prakse u pravilu u zemljama s visokim prihodima, kvalitetnom razinom javne zdravstvene zaštite i nacionalnim planovima borbe protiv demencije koji pomažu inovacije na gradskoj razini. To uz ostalo podrazumijeva dovoljan broj profesionalnih njegovatelja koji su osobama s demencijom svakodnevno na raspolaganju za dnevnu njegu, predah i njegu u kući. Gradovi bi trebali u potpunosti iskoristiti znanje i sposobnosti neprofitnih udruga i stručnjaka za Alzheimerovu bolest i demenciju, poručuje se u izvješću.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP