Prati nas

Vijesti

Sezona grijanja

Umirovljenici i energetsko siromaštvo: Kad plate račune, mnogi nemaju što jesti

Kada je riječ o energetskom siromaštvu, među prvima su na udaru umirovljenici, socijalno najugroženija skupina. Potresi u središnjoj Hrvatskoj dodatno su pogoršali ionako tešku situaciju. O tome za MojeVrijeme.hr svjedoče i u Centru za socijalnu skrb Zagreb, podružnica Dubrava.

Objavljeno

|

foto: Julian Hochgesang/Unsplash

Jedna četvrtina građana Hrvatske nije u mogućnosti na vrijeme podmiriti troškove režija, pokazala je posljednja anketa Državnog zavoda za statistiku o dohotku stanovništva za 2019. godinu. Podatak da 6,6 posto osoba živi u kućanstvu koje nije u mogućnosti priuštiti si adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima, jedan je od glavnih pokazatelja energetskog siromaštva.

U istoj je godini u problemu s kašnjenjem plaćanja režija bilo 9,3 posto samaca u dobi od 65 ili više godina te 8,7 posto kućanstava s dvije odrasle osobe, od kojih je barem jedna u dobi od 65 godina ili više. To je tek vrh “sante leda” vodećeg socijalnog izazova diljem Europe, obuhvaćenog pojmom energetskog siromaštva. 


Što je energetsko siromaštvo?

Prema tumačenju Europske Komisije, Citizen Energy Forum 2016., to je situacija u kojoj kućanstvo ili pojedinac nije u mogućnosti priuštiti si osnovne energetske usluge (grijanje, hlađenje, rasvjetu, mobilnost i energiju) koje jamče pristojan način života. Energetsko siromaštvo posljedica je niskih prihoda, visokih troškova energije i niske energetske učinkovitosti takvih domova. Njegov učinak može imati ozbiljne posljedice za zdravlje, dobrobit, društvenu uključenost i kvalitetu života. 

Iskustva i brojke kojima raspolažu u zagrebačkom Centru za socijalnu skrb, podružnica Dubrava, jasno upozoravaju dokle sežu razmjeri problema i kako taj segment siromaštva i socijalne isključenosti u praksi izgleda. Socijalna radnica Zdenka Maltar u Odjelu novčanih davanja u spomenutoj podružnici CZSS-a već 15 godina ima uvid u situaciju s energetskim siromaštvom na istoku Zagreba. 

“Što se tiče Dubrave, ako ćemo gledati stalni tretman korisnika koji primaju neki od vidova socijalne pomoći, radi se o 2.700 osoba. Ali onda tom broju moramo pridodati i 2.000 osoba koje su na jednokratnim naknadama. Riječ je o osobama svih dobi, a među njima je otprilike oko 1.000 starijih osoba. Imate jedan dio područja gdje su novodoseljeni ljudi koji su podstanari, a imate i staro stanovništvo koje je tu godinama domicilno”, kaže Maltar.

Zdenka Maltar (foto: Vlatka Koren)

“Imamo obvezu izlaziti na teren, to i činimo i vidimo kakvo je stanje. Naravno, sve je otežala ova situacija koja se dogodila s pandemijeom COVID-19 i problem koji smo imali s potresom. Naša podružnica pokriva dio Markuševca, Miroševca, naravno Čučerja koje je dosta stradalo još u potresu u ožujku. Upravo tamo smo dan, dva nakon potresa imali jednu teško pogođenu obitelj, majku i sina. Oboje su invalidne osobe. Gospođa je vrlo stara, nepokretna. Oni su ostali bez grijanja. Kako su dosta udaljeni, sin koji je inače lišen poslovne sposobnosti, nije im mogao otići ni do dućana. Mi smo odmah to jutro organizirali da im dostavimo hranu i grijalicu, da im omogućimo sve što treba, bili smo s njima u stalnom kontaktu”, navodi jedan od niza primjera gospođa Maltar. 

Penzije male, režije paprene – posebno zimi

Podružnica Dubrava jedna je od većih od ukupno 12 podružnica u sklopu Centra za socijalnu skrb Zagreb, koje su vezane uz nadležnost nekadašnjih općina. S dovoljno korisnika da barem poljuljaju, ako ne i izbrišu, raširenu iluziju o lagodnom životu prosječnog građanina u hrvatskoj “metropoli”. Potvrđuju to i brojke koje ukazuju na energetsko siromaštvo. 

“Prosjek mirovina koji vidimo kod naših korisnika kreće se od nekih 950 do eventualno 2.700 kn. A taj okvirni trošak režija, i to računamo li za male stanove koje korisnici imaju tu na području Dubrave, po zimi se kreće od oko 1.200 do 1.400 kn. Ovisi kako se tko grije. To zavisi i od područja na kojem stanuju. Problem varira od kvarta do kvarta. Recimo, tu u Studentskom gradu zgrade su više priključene na toplanu. Na Poljanicama je to više centralno etažno grijanje. U kućama se korisnici griju uglavnom na drva. S tim da sad zbog ovih potresa imamo i situacija s oštećenim dimnjacima, tako da se dio ljudi grije uz pomoć električnih grijalica, pa su onda ti troškovi jako veliki”, pojašnjava naša sugovornica.

Većina europskih zemalja nema službenu definiciju pojma “energetsko siromaštvo” i to se stanje često opisuje kao nemogućnost održavanja doma adekvatno toplim. No, radi se o daleko širem, složenijem problemu, upozorava Zdenka Maltar. O tome je često izlagala na godišnjim konferencijama socijalnih radnika.

O energetskom siromaštvu se rijetko priča

“Na nivou Europske unije je donesen zakon prema kojem se sve članice moraju pridržavati i omogućiti svim svojim državljanima da osiguraju sva moguća sredstva da se izbjegne življenje u energetskom siromaštvu. Obveza izrade akcijskih planova za rješavanje tog problema datira iz 2009. I Hrvatska je kad je postala članica EU 2013. morala preuzeti tu legislativu. Donijeli smo tada o tome i zakon. Međutim, u Zakonu o socijalnoj skrbi pisalo je da zakon može ići u provedbu tek kad se donese uredba. To je bilo tek 2015. godine”, podsjeća Maltar.  

Prema toj uredbi, pravo na subvenciju troškova struje u iznosu od 200 kn mjesečno imaju samo korisnici osobne invalidnine i korisnici zajamčene minimalne naknade. Energetsko siromaštvo smatra da svi stanovnici članica EU moraju imati pristup svim energentima (plin, struja, troškovi režija) i imati kućanske aparate (perilice, hladnjake) prilagođene ekološkim statusima i standardima. U Hrvatskoj smo zapravo suočeni s energetskim siromaštvom, ali o tome nitko ne priča, smatra Maltar. 

“To je problem koji nam stoji otvoren. Kako znamo iz iskustva, ljudi recimo nemaju struju. Ali ne da nemaju priključak, nego ne mogu plaćati račun. Ili ova aktualna situacija s potresima, gdje se ljudi ne mogu grijati jer su im dimnjaci neuporabljivi. S druge strane, imamo i novi zakon o bojlerima koji moraju biti atestirani. Pa onda imate slučajeva ako netko u zgradi to ne želi mijenjati (plinske bojlere za EU direktivom obavezne kondenzacijske op.a.), vi se ne možete grijati iako imate centralno na plin”, dodaje.

“Recimo, troškovi na Studentskom gradu za one koji se griju na toplanu su strašno veliki. Imamo iskustva da naši korisnici imaju mirovinu primjerice 1.500 kuna, a grijanje ih košta nekih 600 kuna. I to za male garsonjere. Makar i ne trošili. A grijanje ne mogu kontrolirati, jer ide na toplanu. I praktički na kraju, kad podmire sve režije, a znamo da naši penzioneri to uvijek redovito čine, oni nemaju što jesti. I onda ti jadni ljudi odlaze u pučke kuhinje da barem nešto dobiju. Činjenica je da su onda i bolesni, da ne mogu dobivati potrebnu prehranu, i praktički jedu samo taj jedan obrok. Postavlja se pitanje što je sa doručkom, večerom. Tu je i pitanje voća. Općenito nekakvog adekvatnog života starijih osoba. Tako da je po meni, pitanje energetskog siromaštva jedan veliki problem kojeg se nitko nije ozbiljnije dotaknuo u Hrvatskoj”, zaključuje Maltar.

Nema se vremena čekati

Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. godine potvrdilo je goruće stanje. Poput činjenice da su umirovljenici češće energetski siromašni nego zaposlene osobe te da su korisnici socijalne zaštite energetski siromašniji od prosjeka. A sudeći prema omjerima s područja zagrebačke Dubrave, opet su u začaranom krugu penzioneri koji čine gotovo polovinu tamošnjih korisnika Centra. 

foto: Vlatka Koren

Neke jedinice lokalne samouprave problem dostupnosti energenata rješavaju kroz jednokratne novčane pomoći, primjerice Pula i Rovinj, i/ili isplatom naknada za troškove stanovanja, poput Zagreba i Osijeka. Glavni grad priprema i smjernice za suzbijanje energetskog siromaštva te modele za ocjenu potreba nakon obilazaka ugroženih kućanstava i analize postojećih mehanizama pomoći. Na tome surađuju s udrugom DOOR (Društvo za oblikovanje održivog razvoja). No je li to dovoljno, s obzirom na visoke troškove života u Zagrebu, prvenstveno skupe režije, otvoreno je pitanje. 

Reforma sustava socijalne skrbi u pripremi već tri godine

“emeljem Zakona o socijalnoj skrbi samci koji ispunjavaju uvjete imaju pravo na zajamčene minimalne naknade od 800 kn mjesečno, za radno nesposobnu osobu naknada iznosi 920 kn, a jednokratna naknada je za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Na godišnjoj razini za samca je ta jednokratna naknada 2.500 kn, a za kućanstvo odnosno obitelj iznosi 3.500 kn. I sad se tu otvara puno pitanja poput suzbijanja energetskog siromaštva i situacija koje se javljaju zadnjih godina.

“Mislim da je problem što je EU tražila od nas da se sustav socijalne skrbi prilagodi standardima Unije. Tu je i struka davala svoje mišljenje – Komora i Udruga socijalnih radnika, kao i šira javnost što bi se trebalo mijenjati. Međutim, dogodilo se niz okolnosti. U međuvremenu su se mnoge vlade promijenile, zakon je u pripremi već jedno tri godine i još nije ugledao svjetlo dana. A Hrvatska je imala obvezu reformirati sustav socijalne skrbi zaključno sa 2020. godinom”, podsjeća Maltar.   

Poučena dugogodišnjim izravnim socijalnom radom s korisnicima smatra da je reforma sustava nužan hitan korak i u cilju rješavanja problema energetskog siromaštva.  

“Bile su neke sitne izmjene zakona, no sustav nije izmijenjen. Ja sam mišljenja da bi trebalo povećati minimalni dohodak. A kako se uz njega veže zajamčena minimalna naknada i jednokratna naknada, automatski bi se i taj iznos pomoći povećao. Govorimo to zbog velikog broja korisnika koji su u siromaštvu i u riziku od siromaštva, a ne ispunjavaju uvjete za stalnu pomoć odnosno za zajamčenu minimalnu naknadu. Slikovito rečeno, ako netko ima mirovinu 950 kn, on sigurno od toga ne može živjeti. Pogotovo ne u Zagrebu”, podvlači naša sugovornica. 

Nemoćni i frustrirani jer velikom dijelu korisnika ne mogu pomoći

Možda osoba i može tako skromno negdje gdje ima poljoprivredu i neku okućnicu gdje može saditi povrće, ali ne u Zagrebu. Da primjerice samcu i odobre tih 2.500 kn godišnje, to kako kaže, opet ne može podmiriti njegove potrebe. Jer u tu jednokratnu naknadu ulaze i potrebe lijekova, nabave kućanskih aparata, troškovi režija i sve drugo što spada u osnovne životne potrebe. To što jedan velik dio korisnika ne može dobiti adekvatnu skrb, kod socijalnih radnika izaziva velike frustracije. No ruke su im vezane zakonom i resornim Ministarstvom kao osnivačem, pa ne mogu pokriti sve potrebe s terena, kroz eventualne humanitarne akcije, Crveni križ, Caritas ili neke donacije. 

“I to kod nas stručnjaka u konačnici izaziva jedan osjećaj nemoći”, posvjedočila je na kraju Zdenka Maltar.   

Energetsko siromaštvo u EU

Prema podacima Eurostata, gotovo 34 milijuna ljudi u EU 2018. godine nije moglo osigurati primjereno grijanje u kućanstvu. Problem energetskog siromaštva najmanje osjećaju Skandinavci (Švedska, Finska, Danska), slijede Austrija i Luksemburg. Njemačka je na toj rang ljestvici na devetom, Francuska na desetom mjestu. Procjenjuje se da je jedan od 10 građana Europe izložen energetskom siromaštvu. 57 milijuna ljudi tijekom zime ne može održavati svoje domove toplima. Čak 104 milijuna ljeti ih ne može rashladiti. S plaćanjem računa za energente kasni 52 milijuna Europljana, a 10 milijuna njih mora hodati više od pola sata kako bi došli do usluge javnog prijevoza. 

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP