Prati nas

Mozaik

SOS

SOS privjesak: ‘Uz moj mali crveni gumbek osjećam se sigurnije nego uz muža’

Starije osobe koje žive same možda u slučaju nezgode neće moći pozvati pomoć. No tu je poseban sustav alarma koji će pomoć pozvati umjesto njih.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Klub za starije osobe Mariška

U Hrvatskoj su sve češća domaćinstva u kojima starije osobe žive same. Djeca su možda odselila, a prvi susjedi su daleko, pa tako često nema nikoga tko bi im mogao priskočiti u pomoć dogodi li im se štogod. I sve je u redu dok su te starije osobe zdrave, pokretne i sposobne brinuti o sebi. No kad im kretanje počne predstavljati problem, opasnost da će negdje pasti i da tada neće biti u mogućnosti nekoga pozvati pomoć, postaje sasvim realna.

No toga se ne boji gospođa Ruža Matijašec (80) iz Koprivnice. Naime, ona ima, kako ga od milja zove, svoj mali “crveni gumbek” kojeg je dovoljno samo stisnuti da stigne pomoć. Taj je “gumbek” dio projekta Halo pomoć zahvaljujući kojem se pomoć pruža putem alarmnih uređaja u domovima korisnika uz 24-satno dežurstvo u dojavnom centru. Osnova samog sustava je mali GPS uređaj koji korisnik može nositi oko vrata ili u džepu, a podržan je naprednom web aplikacijom. U slučaju potrebe, korisnik mora samo stisnuti crveni gumb i tako signalizirati da mu se nešto dogodilo, a pomoć stiže već za nekoliko minuta.


“Srećom, zasad mi ta pomoć još nije zatrebala, ali svaka im čast, javljaju se i pitaju kako sam, kako zdravlje, a ja im onda odgovorim da je sve u redu”, kaže gospođa Ruža, jedna od, zasad, 38 korisnika usluge Halo pomoć. Istaknula je i ono što je zapravo najveća prednost ovakvog sustava.

“Jako dobra stvar s tim crvenim gumbom je ta da se osjećamo sigurnije. Imamo kuću tu na selu. Ja i muž preko dana uglavnom boravimo u prizemlju, a spavati idemo na kat. I taj uređaj svaku večer ide s nama gore spavati, a ujutro natrag dolje. Imam jednu košaricu u kojoj imam sprejeve za nos i tablete za bolove u kičmi, a taj gumbek je privezan na vrh te korpice. Ja se uz njega osjećam tako sigurno – bolje nego s mojim mužem koji kraj mene spi”, kaže Ruža te odmah pojašnjava na što je točno mislila.

“Pa je. Moj muž je malo gluh pa dok bi ja njega probudila… Ali ja lijepo imam mojega gumbeka i ja sam s njim sigurna”, kaže gospođa Ruža i otkriva da se na “crveni gumbek” jak obrzo naviknula i naučila ga koristiti.

“Sigurnija sam čim ga vidim”

“Nije mi bio nikakav problem naučiti ga koristiti. To se samo stisne i oni se jave. Jednom smo ja i kćer brisale prašinu i nekako smo ga nehotice stisnule i jedan se gospodin odmah javio i pitao što trebamo i što se dogodilo. Kćer je baš bila pokraj i rekla mu da se nije dogodilo ništa nego da smo brisale nešto oko kablova i slučajno stisnule. Ali taj čovjek se javio za dvije minute! Onda si možete zamisliti kakva je to sigurnost. Znači odmah se javio – a kad zoveš svoju doktoricu, nekad je ne dobiješ čitavo popodne”, kaže nam Ruža.

Nažalost, zbog epidemije koronavirusa koja se protegnula i na 2021. godinu, u dom Matijašecovih posjetitelji ne zalaze baš često. Zato je važnost “malog crvenog gumbeka” još i veća. “Ja i tata (muž, op.u.) smo uglavnom sami doma jer se bojimo da nam ne donesu koronu. Dođe nekad nećakinja ili kćer, ali mi smo inače furt zaprti. Idemo nekako polako kako već možemo s ovim godinama, a osamdeseta je tu. I kaj možeš… I ja i muž imamo problema sa srcem. On ima i pacemaker, a ja aritmiju, ali ide nekako”, kaže Ruža.

Uslugu Halo pomoć počela je koristiti, kaže, prije tri godina. “Kako da vam velim – držiš se toga gumbeka i osjećaš se kao da ti se ništa ne može dogoditi. Čim ga vidim – ja sam sigurnija.”

“Gumbek” je najpotrebniji onima koji žive sami

A jedna od onih koja brine o tome da se uz “crveni gumbek” korisnici osjećaju sigurnijima je koordinatorica programa Halo pomoć, Ivana Štefanec Šimunić, koja nam je približila projekt.

“Program ‘Halo pomoć za starije osobe’ je trogodišnji program sufinanciran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u sklopu natječaja ‘Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga koje pružaju organizacije civilnog društva’ a kojeg provodimo već sedmu godinu u partnerstvu sa Domom za starije i nemoćne osobe Koprivnica. Ciljevi samog programa su prevenirati i smanjiti socijalnu isključenost osoba starije životne dobi te poboljšati kvalitetu njihova života kroz povećanje dostupnosti socijalnih usluga, pružanje podrške obiteljima u skrbi za ovisne članove te osvješćivanje javnosti i problemima i potrebama starije populacije koje su u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti”, kaže Štefanec Šimunić.

foto: Ivana Štefanec Šimunić (foto: privatni album)

“Kod starijih osoba velik je problem to što ih ima puno koji žive sami, a u opasnosti su da padnu i da ih nitko ne nađe. Mi putem uređaja korisnika možemo točno locirati, razgovarati s njim, vidjeti kamo se sve kretao i je li, možda, izašao iz neke određene zone. Tu je i automatsko slanje SMS poruke na tri memorirana broja, odnosno na tri korisnikove kontakt osobe i evidencija svih alarma s razlozima i reakcijama. S ovim privjeskom, oni mogu javiti da im se nešto dogodilo i brzo će se netko javiti i priskočiti im u pomoć. Znači, Halo pomoć kao socijalna usluga ima svrhu pomoći u prevladavanju samoće i izoliranosti, ali i straha od mogućih padova i drugih životnih ugroza sve u cilju poboljšanja kvalitete života starijih osoba.”

Baš zato, za ovaj projekt ciljana grupa su umirovljenici, starije i nemoćne osobe, ali i osobe sa invaliditetom i kronični bolesnici s područja Koprivničko – križevačke županije. Te osobe u povećanom su riziku od siromaštva i socijalne isključenosti jer često žive u samačkim kućanstvima ili kućanstvima u kojoj živi više osoba ali su one također starije dobi. Također, često imaju niska primanja i lošijeg su zdravstvenog stanja, zbog čega su ograničeni u ostvarivanju svojih prava i zadovoljavanju potreba, kaže Štefanec Šimunić i pojašnjava kako čitava stvar funkcionira.

Kako stvar funkcionira?

“Korisnik u bilo kojem trenutku, gdje god se nalazio, može uputiti poziv za pomoć samo jednim pritiskom SOS tipke. Nakon toga, automatski se šalje SMS poruka na tri prethodno memorirana broja, a kontakt osobama se prikazuje ime korisnika, datum i točno vrijeme, stanje baterije i točna lokacija korisnika, pojašnjava Štefanec Šimunić.

“Sistem ima još jedno osiguranje. Nakon SMS poruke, upućuje se i poziv na iste brojeve – ako se ne javi prvi broj, zove se drugi, pa treći, pa tako ispočetka sve dok se netko ne javi. U istom trenutku nama u centar dolazi alarmna obavijest u web aplikaciji i na email tako da možemo provjeriti o kakvom se problemu radilo i je li se netko već odazvao pozivu”, kaže Štefanec Šimunić.

Osim što signalizira da je korisniku možda potrebna pomoć, uređaj služi i za glasovnu komunikaciju jer korisnik može uputiti poziv prvom kontaktu kao što može i primati pozive. “Uređaj je doista dobar i sve se čuje jasno i razgovjetno bez potrebe da se uređaj prinosi uhu ili ustima”, kaže Štefanec Šimunić.

Također, uređaj ima još jednu jako korisnu funkciju a ta je da registrira izađe li korisnik koji ga nosi iz unaprijed definirane zone. “Uređaj će sam javiti ako korisnik izađe iz onih, recimo, 50 ili 100 metara od uobičajenog mjesta boravka. To je jako važno za osobe koje pate od demencije jer mogu otići od kuće i onda zaboraviti kako da se vrate. Također, uređaj detektira da se osoba kreće brže od određene brzine što je znak da je u nekom prijevoznom sredstvu pa se i to može provjeriti. Važno je i jako korisno što uređaj signalizira u kakvom je on sam stanju pa će, recimo, signalizirati ako mu razina baterije padne ispod 20 posto”, kaže Štefanec Šimunić.

Svi koji koriste uređaj, vrlo su zadovoljni kako samim uređajem, tako i čitavom uslugom. S korisnicima se često kontaktira kako bi se provjerio status SOS uređaje ali i želje da se smanji njihova usamljenost i izoliranost. Dosadašnja iskustva pokazuju da se korisnici zbog toga osjećaju sigurnije i da je potreba za takvom vrstom pomoći sve veća i traženija. Događa se i da korisnik slučajno pritisne tipku ali svaki alarmni poziv se provjerava i sretni smo kada je to ipak samo lažni alarm”, kaže Štefanec Šimunić.

Privjesci umjesto narukvica

Luka Podunajec voditelj je projekta Halo pomoć i tehničar te postavlja SOS uređaje u domove korisnika. Kazao nam je da sada već skoro svi korisnici imaju privjeske koji imaju daleko više mogućnosti od narukvica koje su se prije koristile.

“Nedavno smo uveli taj novi sistem privjesaka, odnosno ogrlica koje se nose oko vrata. Do 2020. smo koristili narukvice, a to su bili uređaji koji su se spajali kod korisnika na telefon, dakle na fiksnu liniju. Centrala se nalazi tu u staračkom domu i tu je netko dežurao od 0-24, u tri smjene. Još par korisnika imat će taj stari sistem do mjeseca lipnja dok ne kupimo sve nove ogrlice za koje neće biti nužno da imamo čovjeka koji pazi na pozive, već te ogrlice, u slučaju potrebe, zovu direktno kontakte te osobe”, objašnjava Podunajec.

“Stari sistem funkcionirao je na način da kad netko od korisnika pritisne gumb, nama tu u centrali zvoni telefon nakon čega mi, ako je potrebno, zovemo u pomoć neku od osoba koje su si korisnici sami odredili – znači, netko od susjeda ili rođaka. Zovemo sve dok se netko ne javi i onda oni idu pogledati te nam javljaju o čemu se radilo. No to sve mislimo zamijeniti ogrlicama koje direktno zovu kontakt osobe i one se direktno čuju sa svojom kontakt osobom, a ja samo u programu pratim te alarmne pozive, pratim je li nekome prazna baterija i nešto slično. Te uređaje, isto kao i mobitel, treba svaki dan napuniti”, kaže Podunajec koji se s korisnicima, njih ukupno 38, čuje skoro svaki dan.

“Ja korisnike zbog toga zovem skoro svaki dan. Dogodi se da ili ne napune aparat ili da ga ne stave na punjenje na pravilan način pa ih onda kontaktiram da to poprave. To su ljudi koji su uglavnom po kućama, ne idu puno van, samo kuća i dvorište. Najčešće im se dogodi da padnu. Ako su u polupokretnom stanju, njima je ovaj uređaj jako koristan jer se može dogoditi da padnu i ne mogu se dići pa na podu budu dok god ih netko slučajno ne pronađe. Dobro je dok imaju nekoga tko ih može svaki dan provjeriti. No u trenutku dok padnu, oni ne mogu ni do telefona. A s ovim sistemom, potreban je samo jedan pritisak na gumb i odmah se uputi poziv. Znalo se dogoditi da ljudi padnu vani na dvorištu ili negdje unutra i povrijede se. Ako se to dogodili negdje u blizini uređaja, mi ih možemo čak i čuti”, kaže Podunajec.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP