Dr. Joško Lešin: ‘Ginekološki pregledi su najpotrebniji baš nakon menopauze’

Liječnici stalno upozoravaju da bi žene trebale otići na ginekološki pregled barem jednom godišnje, no u stvarnosti to često nije tako. Osim toga, kad izgube mjesečnicu, mnoge žene misle da su dani neugodnih pregleda za njih završeni: menstruacija je prošlost, rađati više neće, pa ni ginekologa više ne trebaju. No upravo tada posjet ginekološkoj ordinaciji važniji je nego ikada.

Gospođa Ljubica iz Zagreba ima 70 godina. I ona je, kao i mnoge žene, na posjet ginekologu zaboravila kad je ušla u menopauzu. “Nitko ne voli ići doktoru, pogotovo ginekologu. I moram reći da sam odahnula kad sam izgubila menstruaciju. Mislila sam da je to sve skupa za mene gotova priča”, kaže Ljubica. No iskustvo njezine prijateljice nagnalo ju je da promijeni mišljenje.

“Moja dobra prijateljica – a bile smo sličnih godina – iznenada je počela krvariti. Nije bilo nikakvih bolova, samo krvarenje. Otišla je svojoj doktorici koja ju je odmah poslala u Petrovu. Tamo su joj otkrili karcinom maternice u prvom stadiju”, priča Ljubica.

“Prošla je operaciju od koje se dosta dugo oporavljala. Znate, u našim godinama tijelu treba puno vremena da dođe k sebi. Zatim je dobila kemoterapiju i zračenje. Neko vrijeme je bila mirna, ali nakon otprilike godinu dana rak se vratio, ovaj puta teži. Dobila je još jednu kemoterapiju, ali tijelo nije izdržalo. Nažalost, sahranili smo je početkom ove godine”, govori nam s tugom gospođa Ljubica.

To ju je nagnalo da i sama ode na pregled kod ginekologa prvi put u više od deset godina. “Zasad je sve u redu, samo neke ciste koje nisu opasne. Ali ja spadam među one sretnije. Sad sve svoje prijateljice, rođakinje, poznanice stalno potičem da se odu pregledati. Znate, ako se rano otkrije, rak se može liječiti. To je gotovo kao kronična bolest. No ako to zanemarite, možda bude kasno. A žene jako često zanemaruju vlastito zdravlje”, kaže Ljubica.

Žene misle da im nakon menopauze ginekološki pregledi ne trebaju

Da je neodlazak žena starije dobi na pregled kod ginekologa velik problem, potvrdio nam je i specijalist ginekološke onkologije iz Petrove bolnice u Zagrebu, doc. dr. sc. Joško Lešin.

“To je uvriježeno kod žena da kad uđu u menopauzu, misle da dalje neće biti nikakvih problema i da ne trebaju dolaziti na ginekološke preglede. Međutim, baš tada i moraju dolaziti zbog toga što su ginekološki zloćudni tumori uglavnom bolesti žena starije životne dobi i što su žene starije, imaju veću mogućnost i rizik da dobiju taj zloćudni tumor. Smatra se da kad bi žene živjele više od sto godina, sve bi umrle od neke vrste karcinoma”, kaže doktor Lešin i dodaje da bi žene koje uđu u postmenopauzu, i dalje bi trebale ići na redovite ginekološke preglede bar jednom godišnje. No ako već i ne idu jednom godišnje, trebale bi ići barem jednom u dvije godine.

“Oko 25 posto zloćudnih tumora ženskog genitalnog trakta pojavljuju se kod žena prije menopauze, pet posto kod žena prije četrdesete godine života, a većina ih se pojavljuje u postmenopauzi. Zbog toga žena u postmenopauzi treba ići na redovite ginekološke preglede i to ne samo na ginekološke pregede s PAPA testom, već i na ginekološki ultrazvuk jer se upravo tim pregledom preveniraju zloćudni tumori, odnosno napravi se skrining za zloćudni tumor jajnika i endometrija, tj. sluznice maternice. Ako postoji neka cista na janicima, i to se može primijetiti ultrazvukom. Ako je pregled obavljen dovoljno rano, ta se cista pronađe u prvom kliničkom stadiju i šanse za izlječenje su veće i bolje. Također, ultrazvukom se može otkriti i ako je sluznica maternice zadebljana, čak i kad žena nema nikakve simptome. Ako je ta sluznica maternice, odnosno endometrij, zadebljan više od pet milimetara, onda se vidi da se nešto zbiva, napravi se frakcionirana kiretaža i vidi radi li se doista o bolesti u ranoj fazi. Znači, važno je naglasiti da su potrebni ne samo ginekološki pregledi i PAPA test, već i ginekološki ultrazvuk da bi se prevenirale različite bolesti ginekološkog trakta”, kaže doktor Lešin.

Maligne ginekološke bolesti, dakle, najčešće se pojavljuju kod žena u postmenopauzi, odnosno kod žena iznad 55 godina života. Što je viša dob, veća je i mogućnost da će se razviti neki zloćudni tumor. Prosjek životne dobi za karcinom jajnika je oko 65 godina, karcinom endometrija najčešće se javlja u skupini žena između 70 i 75 godina, karcinomi cerviksa se mogu javljati i kod mlađih žena, ali drugi vrh učestalosti je kod žena u postmenopauzi. Što je žena starija, ima veću mogućnost da oboli od raka, no doktor Lešin dodaje i kako su u nešto većem riziku one žene koje u obitelji imaju slučajeve ginekoloških karcinoma.

Obiteljska sklonost karcinomima

“Postoji obiteljska sklonost, odnosno nasljeđivanje genskih mutacija za određene skupine gena koje zovemo tumor supresor gen. To su geni koji brane organizam od zloćudne bolesti, odnosno tumor supresor proteini čija je uloga da usporavaju stanični ciklus odnosno da daju stanici vremena da se u sučaju neke genetske greške, ta genetska greška ispravi ili da dođe do neke, možemo reći, programirane smrti stanice i ne događa se ništa. Međutim, kad postoji mutacija na tim genima, onda postoji i mutaciju tih tumor supresor proteina pa se taj mehanizam stanice gubi i razvija se maligni potencijal. Iako, moram reći, to nije u visokom postotku slučajeva”, kaže naš sugovornik.

Na primjer, za karcinom jajnika oko 30 posto se nasljeđuje, a 70 posto su neke slučajne genetske greške koje se događaju. Kod karcinoma endometrija i debelog crijeva postoji sindrom koji se zove Lynch 2 sindrom kod mutacije određenih gena i onda postoji obiteljska sklonost za karcinom endometrija i jajnika, plus karcinom debelog crijeva. Nasljedni faktori se manifestiraju u stopostotnom iznosu, već u oko 30 posto tumora koji su povezani s nekim obiteljskim nasljeđem. U preostalih 70 posto radi se o nekoj genetskoj grešci koja je nastala u životu i nije vezana uz nasljeđivanje, doznajemo.

Kad se govori o nasljednoj sklonosti prema razvoju karcinoma, važno je spomenuti tzv. BRCA gene. BRCA 1 i BRCA 2 su geni kod kojih u obiteljima postoji sklonost za karcinom dojke i jajnika. Srećom, kaže doktor Lešin, sada se i kod nas radi BRCA testiranje kod svih žena koje imaju zloćudne tumore jajnika ili dojke, tako da se vidi postoji li obiteljsko nasljeđivanje, što se onda može pratiti kod drugih članova obitelji. Također, sada postoje i lijekovi koji se koriste kod osoba koje imaju te BRCA mutacije. No za sve to, potrebno je doći na pregled dovoljno rano.

Neki su simptomi zvono za uzbunu

Žene koje su zanemarile redovite odlaske ginekologu, ne bi trebale niti trenutka čekati pojave li se određeni simptomi.

“Ti simptomi su različiti, ovisno o dijelu genitalnog trakta koji je zahvaćen. Sad imamo sve više karcinoma vulve, odnosno vanjskog ženskog spolovila. Prije je to bilo rjeđe, no kako žene duže žive i HPV infekcije su sve češće – a karcinom vulve je povezan upravo s time – imamo sve više i više tih zloćudnih tumora vulve. To je jako zloćudan tumor i prvi simptom je svrbež, ili se pojavi neka mala ranica. To može trajati i duže, čak i godinu ili više dana i žena ne ide doktoru i maže se s nekim kremama… Liječnici opće prakse, čak i neki ginekolozi ne obraćaju pažnju na to jer misle da je to neka iritacija. To bude pečenje, svrbež, a ponekad se pojavi i neka ranica na vanjskom spolovilu u obliku neke izrasline, ulkusa ili nekog defekta kože. To sve može biti prvi znak karcinoma vulve”, kaže doktor Lešin.

“Osim toga, zna se javiti pojačani iscjedak ili sukrvavi iscjedak koji može biti znak karcinoma vrata maternice na što treba obratiti pozornost. Kod žena koje imaju karcinom tijela maternice ili endometrija, osnovni simptom u 90 posto slučajeva je krvarenje u postmenopauzi – žena koja nema menstruaciju, počne krvariti, što je alarmantan simptom za zloćudni tumor tih dijelova”, navodi dalje doktor Lešin.

“Kad žena ima zloćudni tumor jajnika, odjednom joj počne rasti opseg trbuha. Iznenada više ne može obući odjeću koju je dosad nosila, a ne zna zašto. Opseg trbuha raste zbog slobodne tekućine koja se stvara u trbuhu jer se razvija jedan zloćudni tumor. Sve su to simptomi na koje žena treba obratiti pozornost i regirati na njih odmah u početku. Ali ono prvo i najvažnije je screening, tj. probir svih žena. Kad bi žene redovito dolazile na pregled, najmanje jednom u dvije godine – pregled, papa test i ultrazvuk – sve bi se to moglo otkriti puno ranije”, kaže doktor Lešin.

Za uspješno liječenje izuzetno je važno rano otkrivanje. Naime, postoji FIGO – Svjetska klasifikacija tumora prema kojoj svaki tumor ima klasifikaciju kliničkog stadija. Četiri su stupnja – prvi klinički stadij je najraniji, a četvrti najteži. Naravno, uvijek je najveća šansa izliječenja i preživljenja u prvom kliničkom stadiju. S ostalim stadijima, prognoze su sve lošije.

Što se ranije otkrije, to su bolje prognoze

“Za neke zloćudne tumore, primjerice tumor endometrija, preživljenje u prvom kliničkom stadiju je 90 posto, a u četvrtom 20 posto. Što se tumor otkrije u ranijem kliničkom stadiju, šanse preživljenja su veće. Upravo zato bi bilo bilo najvažnije da žene redovito dolaze na preglede. Tada bi se selekcionirala skupina rizičnih – imaju li zadebljan endometrij, ili nešto nije u redu s PAPA-testom, imaju li neku cistu ili tumor neki na jajniku. Sve se to ultrazvučno vidi i dalje se obrađuje”, kaže doktor Lešin.

Dakako, postoji i razlika u načinu liječenja mlađih i starijih pacijentica, ali i sposobnosti mlađeg i starijeg organizma da se oporavi nakon zahvata i terapije.

“Razlika u tretmanu mlađih i starijih pacijentica je u tome što kod mlađih uvijek prilikom operacija trebamo biti poštedni koliko god se to može da se sačuva reprodukcijska sposobnost, tako da nakon operacije žena i dalje može zatrudnjeti. Znači kod mlađih je uvijek princip poštednost, a kod starijih pacijentica ide se na radikalnije operacije jer se reproduktivna sposobnost ne treba čuvati. Naravno, i mlade i stare mogu primati kemoterapiju. Važno je znati da kemoterapija ne znači da žena više nikada neće moći roditi”, kaže doktor Lešin.

No kod žena starije dobi, ti svi dosta agresivni oblici liječenja – operacije, kemoterapije i zračenja – mogu izazvati poteškoće, jer starije žene često imaju i druge bolesti, tzv. komorbiditete.

“Čest je dijabetes, povišeni tlak odnosno hipertenzija, povišena masnoća u krvi, problemi sa srcem… Što su žene starije, one imaju više tih komorbiditeta koji daju lošiju prognozu, teže prožive i prebrode te nuspojave liječenja, kemoterapije ili zračenja. I to je još jedan od razloga zašto na preglede treba dolaziti redovito kako bi se eventualna bolest otkrila što ranije i kako ne bi zahtijevala isuviše agresivno liječenje”, kaže doktor Lešin.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.