Prati nas

Mozaik

Čist račun, duga ljubav. Kako sastaviti oporuku i na što pritom paziti

Starije osobe često imaju dvojbu kome ostaviti imovinu: djeci, unučadi, rođacima, prijateljima… Jedno od rješenja je sastavljanje oporuke.

Objavljeno

|

Kako napisati oporuku?
foto: annazuc/Pixabay

Čist račun, duga ljubav – ovo pravilo vrijedi u mnogim sferama života, a možda i ponajviše kad je u pitanju ostavljanje nasljedstva djeci i rodbini nakon smrti. Nije rijedak slučaj da se nasljednici posvađaju oko toga tko što treba dobiti – ili u slučaju nekih dugova koji su ostali nakon preminule osobe, tko što ne treba naslijediti – stoga se mnogi kako bi spriječili naknadne probleme među svojoj djecom i nasljednicima, odlučuju za pisanje oporuke.

Kakve sve oporuke postoje, na što posebno paziti i u kojim se slučajevima oporuka može osporiti, kazao nam je magistar prava Ante Kuprešak, dugogodišnji pravni savjetnik Sindikata umirovljenika Hrvatske i njegov odnedavni predsjednik.


“Oporuka je jednostrano i osobno očitovanje oporučitelja i njegove posljednje volje. Ona mora biti u propisanom obliku, osobno i slobodna dana izjava volje kojom neka osoba raspolaže svojom imovinom ili nekim njezinim dijelom za slučaj smrti. Oporuku ne može sastaviti osoba koja je navršila 16 godina. Slučajeva da netko tako mlad sastavlja oporuku gotovo da i nema, no ipak zakon je takav da oporučitelj mora imati najmanje 16 godina. Osim toga, oporuku ne može sastaviti osoba koja u trenutku sastavljanja nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno koja nije imala poslovnu sposobnost”, kaže Kuprešak.

Oporuka ima više vrsta, a najčešće su vlastoručna privatna oporuka, javna oporuka i oporuka pisana u izvanrednim okolnostima.

Vlastoručna oporuka

“Privatna vlastoručna oporuka je ona koju je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao. U tekstu mora biti naznačeno vrijeme i mjesto sastavljanja oporuke. Kod ove vrste oporuke nije potrebna ovjera kod javnog bilježnika ili upis u Hrvatski upisnih oporuka. Oporučitelj može svoju oporuku sam čuvati ili je povjeriti na čuvanje trećim osobama, sudu, bilježniku i slično”, objašnjava Kuprešak.

Ante Kuprešak (foto: Silvija Novak)

Oporuka pisana pred svjedocima

“Oporuka pisana pred svjedocima sastavlja se tako da po kazivanju oporučitelja netko drugi napiše oporuku, a oporučitelj je u istodobnoj nazočnosti dvoje svjedoka pročita izjavljujući da je to njegova oporuka i potpiše. Svjedoci se potpisuju na samoj oporuci uz ime oporučitelja uz navođenje njihovog svojstva kao svjedoka, odnosno je li u pitanju rodbina, susjedi, prijatelji…” kaže Kuprešak.

Javna oporuka

Nadalje, javna oporuka se sastavlja u izvanrednim okolnostima kad oporučitelj ne zna ili ne može čitati i ne može se potpisati na tekst oporuke u obliku zapisnika, a takvu oporuku u Hrvatskoj mogu sastaviti sudac, sudski savjetnik općinskog suda ili javni bilježnik. U inozemstvu takvu oporuku može sastaviti konzul ili konzuarni predstavnik Republike Hrvatske, a oporučitelju koji to sam nije u stanju, oporuku će pročitati u nazočnosti dvaju svjedoka.

Oporuka u izvanrednim okolnostima

“Postoji i oporuka u izvanrednim okolnostima. Ona je u praksi vrlo rijetka, ali ipak ima i takvih slučajeva. To je usmena izjava oporučitelja pred dva punoljetna, poslovno sposobna, istodobno nazočna svjedoka dana u izvanrednim okolnostima, odnosno u slučaju neke nesreće, požara, poplave i slično, zbog kojih oporučitelj nije u mogućnosti ostaviti svoju oporuku u niti jednom drugom valjanom obliku. Takva usmena oporuka vrijedi 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti, a svjedoci takve oporuke dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeve izjave i što prije ga predati sudu ili javnom bilježniku na čuvanje. Dakle, ključno je naglasiti da takva oporuka vrijedi samo 30 dana”, kaže Kuprešak.

Tijekom godina rada u pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske, Kuprešak se susreo s različitim upitima vezanim uz sastavljanje oporuka.

“U naše pravno savjetovalište dolaze stranke s najrazličitijim problemima. Starije osobe često imaju dvojbu kome ostaviti imovinu: djeci, unučadi, rođacima, prijateljima… Nakon naših savjeta, često se odluče upravo za sastavljanje oporuke jer razni drugi ugovori – darovni, kupoprodajni ugovori, ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju i slično – često su za umirovljenike štetni. Posebno su opasni ugovori o dosmrtnom uzdržavanju iz razloga što nekretnina odmah prelazi u vlasništvo uzdržavatelja i razvlašćuju umirovljenika od nekretnina prije njegove smrti”, kaže Kuprešak.

“Nakon toga često nastaju problemi oko uzdržavanja tih starijih osoba od strane djece, unučadi i ostalih osoba, bez obzira na činjenicu da su im umirovljenici koje treba uzdržavati dali svoju imovinu i nekretninu. Te starije osobe često završe u domu ili budu ostavljene bez adekvatnih sredstava za život.”

Što ako ustanovimo da smo pogriješili u oporuci?

Prikom sastavljanja oporuke valja slijediti određena pravila, naglašava Kuprešak.

“Ljudi često griješe pri sastavljanju oporuke ukoliko se ne posavjetuju kod osoba pravne struke pa onda njihova oporuka nema neke osnovne elemente. No ima i slučajeva kad ljudi shvate da su svoju imovinu ostavili pogrešnoj osobi, da su pogriješili u odluci i kad nakon pisanja oporuke shvate da nisu oporuku napisali pravoj osobi, odnosno osobi koja ne ispunjava dogovoreno. Naime, događa se da se ljudi nešto dogovore, sastavi se oporuka, i onda oni koji misle da bi mogli ostati bez imovine vrše pritisak na oporučitelja. Imali smo slučajeve da nam dođu stranke s upravo takvim problemima i pitaju nas što da naprave u takvoj situaciji. Mi im savjetujemo da jednostavno napišu novu oporuku što se bez problema može izvesti. Naime, ona oporuka koja je napisana posljednja, važeća je. Zadnja napisana oporuka je ona koja vrijedi i koja se računa”, kaže Kuprešak.

Poništavanje oporuke

“Oporuka se ne može opovrgnuti, iako nasljednici često budu nezadovoljni ako vide da nisu dobili ono što su željeli. Budu razočarani. Oni koji žele srušiti oporuku kao nevažeću, moraju podnijeti tužbu općinskom sudu i dokazati da oporuka, iz bilo kojeg razloga, nije važeća. Poslije smrti oporučitelja se bez tužbe ništa ne može napraviti”, kaže Kuprešak.

Ako netko želi osporiti oporuku jer smatra da oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, treba dokazati da u trenutku sastavljanja oporuke oporučitelj nije bio u stanju razumjeti značenje svoje izjave i njezine posljedice. Osim toga, oporuka se može poništiti i ako je oporučitelj na neki način natjeran da to učini ili je oporuku odlučio napraviti zbog toga što je bio prevaren ili se nalazio u nekoj vrsti zablude.

Ukoliko postoji sumnja da se dogodilo nešto od navedenog, poništenje oporuke može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes u roku od godinu dana od kada je doznala za postojanje uzroka nevaljanosti oporuke, ali najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke.

Tko ima pravo na nužni dio?

“Želja oporučitelja mora se u svakom slučaju poštovati, tu se ne može ništa mijenjati i nasljeđuje se prema oporuci. Nasljednici jedino mogu tražiti nužni dio. Ili kad je ostavinska rasprava sprovedena, nasljednici mogu tu imovinu ustupiti nekom drugome srodniku koji je isto nasljednik”, objašnjava nam dalje Kuprešak.

Prema zakonu, određeni krug osoba ima pravo na dio nasljedstva (tzv. nužni dio) bez obzira na napisanu oporuku. Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, posvojena djeca, njihovi potomci te njegov bračni drug. Ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

Na primjer, ako oporučitelj ima djecu iz prvog braka, a oporukom svu svoju imovinu ostavlja drugoj supruzi, njegova su djeca oštećena u nužnom dijelu. U tom slučaju, nužni dio predstavlja polovinu zakonskog dijela koji bi inače zakonskom nasljedniku pripao da nema oporuke. Da nema oporuke, druga supruga i svako dijete naslijedili bi trećinu ukupne imovine. Kako je oporukom sva imovina ostavljena drugoj supruzi, djeca imaju pravo na nužni dio koji čini za svakog od njih šestinu ukupne imovine.

Što ako je oporučitelj ostavio dugove?

“No ako nasljednik ne želi nasljedstvo, primjerice neku nekretninu ili ako je ostavitelj imao nekih dugova, nasjednik ne mora primiti nasljedstvo. Ima takvih slučajeva. Tada se događa da se, vezano uz eventualne dugove, banka, neka firma ili država, naplate iz tog nasljednog dijela”, kaže Kuprešak.

“Mi u pravnom savjetovalištu uvijek preporučujemo pisanje oporuke koja ima prednost u odnosu na druge ugovore. Nasljednici mogu tražiti nužni dio što određuje sud. Svaki oporučitelj bi morao prvo zaštititi sebe, da se ne razvlasti od svih nekretnina i to bi bilo najvažnije. No u praksi tu ima puno različitih želja i zahtjeva i od djece i od unučadi… A i starije osobe mogu biti osjetljive što im se zna osvetiti. To su neki najčešći problemi s kojima nam umirovljenici dolaze po savjet. Najopasniji je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jer nasljednici postaju vlasnicima nekretnine odmah po potpisivanju ugovora, a ne tek nakon smrti ostavitelja”, upozorava Kuprešak.

Pojmovi

Oporuka je izjava posljednje volje ostavitelja i ako je napisana u skladu sa zakonom, jača je od zakonskog prava nasljeđivanja. Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. To je dokument kojim određujete tko ima pravo raspolaganja imovinom u slučaju vaše smrti.

Nužni dio je onaj dio ostavine na koji ima pravo svaki nasljednik bez obzira na postojanje npr. oporuke. Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova usvojena djeca te njegov bračni drug ili izvanbračni partner, ali i ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

Hrvatski upisnik oporuka je javni upisnik, ali podaci iz upisnika ne mogu se prije oporučiteljeve smrti nikome staviti na raspolaganje, osim oporučitelju ili osobi koju on za to posebno ovlasti. U upisniku se evidentira činjenica da je sastavljena, pohranjena te proglašena neka oporuka, a vodi ga Hrvatska javnobilježnička komora. U taj upisnik, na zahtjev oporučitelja, podatke o navedenim činjenicama dostavljaju nadležni sudovi, javni bilježnici, odvjetnici i osobe koje su napravile oporuku.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP