Prati nas

Mozaik

Sigurnost

Prevaranti u stvarnom svijetu, ali i na internetu, vrebaju starije samce

Zbog nedovoljnog snalaženja s novim tehnologijama, ali i zbog svoje empatičnosti, starije osobe česta su žrtva prevaranata. Predobre ponude, čudesni aparati za masaže, navodne provjere vjerodostojnosti novčanica, samo su neke od prevara na koje nasjedaju.

Objavljeno

|

foto: David Monje/Unsplash

Ponosimo se time da živimo u relativno sigurnoj zemlji u kojoj se djeca bezbrižno igraju na ulici i u kojoj vrata kuće možemo ostaviti nezaključanima kad idemo susjedima na kavu. Tijekom 2020. u Hrvatskoj su prijavljena 53.082 kaznena djela za koja se postupak pokreće po službenoj dužnosti, što je 5,2 posto manje u odnosu na 2019. Broj takvih nedjela na 100.000 stanovnika, odnosno stopa kriminaliteta, iznosi 1.306 kaznenih djela, što Hrvatsku svrstava u skupinu sigurnih zemalja, ističe MUP.

Pa ipak, stranice crnih kronika upozoravaju da je oprez uvijek potreban što se najviše odnosi na stariju populaciju koja je najčešća žrtva raznih prevara, kako u fizičkom tako i u digitalnom svijetu.


Koprivničanka Anica Desnica (70) i sama je znala otići na kratko od kuće, a da ne zaključa vrata, no nakon što je doznala kako je nezaključana kuća vrlo lak plijen, prestala je to činiti. Oprezno ponašanje savjetovala je i svojoj majci koja je živjela u selu pored Koprivnice.

“Moja majka koja je živjela tu u selu pokraj, znala mi je govoriti kako je bilo ljudi koji se tu i tamo motaju po selu, nešto žele prodati, ili da je zovu i nešto joj žele ponuditi. Uvijek sam joj govorila da ni sa kime ne razgovara ili da se obavezno zaključa dok popodne malo legne”, priča gospođa Anica.

Gospođa Anica i sama je imala neugodno iskustvo. “Imala sam neugodno iskustvo s jednim teleoperaterom. Činilo se da je netko ukrao ili želio ukrasti moj identitet. Počeli su mi stizati jako veliki računi. Obratila sam se i tom teleoperateru i policiji koji su mi kazali da rade na mom slučaju. Događalo mi se da mi stignu tri računa za isti mjesec. Ipak, sve je po mene na kraju završilo povoljno jer je teleoperater priznao da je došlo do greške, iako sam ja već u tom trenutku bila pristala da mi se svaki mjesec skida dio od mirovine kako bi se podmirilo dugovanje koje je, navodno, nastalo”, kaže Anica.

Na pitanje čini li joj se da je danas život opasniji nego prije 30 ili 40 godina, kaže da ne zna no da joj se čini kako je danas više mogućnosti za prevare jer dok je prije prevarant ipak trebao doći na vrata, sad se zlo može napraviti i putem interneta. “Zbog toga mi se čini da je toga danas danas možda ipak više. Služim se internetom, ali ne kupujem baš preko interneta. Sve što kupim, volim prvo ići pogledati i isprobati”, kaže Anica.

Radionica za umirovljenike o sigurnosti

Upravo zbog brige za vlastitu sigurnost, Anica je posjetila radionicu o sigurnosti koju je kao dio projekta “Ne dajte se prevariti” prije nekoliko dana u koprivničkom Klubu umirovljenika organizirao Crveni križ Koprivnice u suradnji s policijom.

“Ovakva predavanja su vrlo korisna. Svi često zaboravimo na sigurnost. I ja odem do dućana i ne zaključam nego samo zalupim vrata. Kad su nam na radionici kazali koliko to može biti opasno, odmah mi je proradila lampica i rekla sam sama sebi da to više neću raditi nego ću okrenuti taj ključ kad izlazim”, kaže Anica.

Voditeljica radionice, policijska službenica za prevenciju PU koprivničko-križevačke Maja Gregurović, o sigurnosti i sigurnom ponašanju jako puno zna jer je iza nje veliko policijsko iskustvo koje nesebično dijeli sa školarcima, ali i umirovljenicima.

foto: Crveni križ Koprivnica

“Tema ove naše posljednje radionice bila je sigurnost starijih osoba. Najviše smo razgovarali o sigurnosti u domu i na internetu, ali i općenito o sigurnosnim pojmovima i svemu onome što ljude brine. Ujedno sam korisnicima predstavila projekt PU Koprivničko-križevačke ‘Dan kao san’ namijenjen osobama s invaliditetom i osobama starije životne koji su najčešće žrtve raznih prevara.

Gregurović kaže kako ljudi najbolje reagiraju kad im se opiše neki stvaran događaj iz prakse. “Na taj im se način može najbolje predočiti u kakvim se sve situacijama netko može naći, a o čemu možda uopće ne razmišljaju. Recimo, netko vas nazove na telefon i predstavi se kao djelatnik banke, da će doći zamijeniti vaše novčanice koje su, kao, stare. I onda, doista, dođu i hineći da su vam napravili uslugu, zamijene novčanice lažnima. Bilo je dosta primjera u kojima su starije osobe tako ostale bez svoje životne ušteđevine”, kaže Gregurović.

Lažno predstavljanje veliki je problem, a prevaranti se znaju pretvarati da su djelatnici pošte, raznih institucija, pa i same policije. “Umirovljenicima sam zato kazala da kad god im netko dođe na vrata, a oni nemaju povjerenja u tu osobu, imaju puno pravo – pa i obavezu – zatražiti od te osobe da se predstavi. Svaka institucija ima neki identifikacijski dokument, možda i značku. U svakom se trenutku može nazvati i pitati radi li ta osoba doista u toj instituciji ili tvrtki”, kaže Gregurović.

Oprez s prodavačima raznih proizvoda i usluga

Čest oblik prevare su i prodaje raznih “čudotvornih” proizvoda. “To je poznat način prevare: osobe dolaze na vrata i prodaju neke revolucionarne proizvode, neke koji će značajno poboljšati zdravstvenu situaciju poput nekih aparata za masažu – koji, zapravo, uopće ne valjaju. Kod takvih prevara često muška osoba dovede i još jednu ili dvije ženske osobe, ljubazni su, blagolagoljivi. Znaju se slatkorječivo uvući u nečiji dom. Nažalost, neki nasjednu i kupe takav proizvod”, kaže Gregurović.

Ima situacija i kad prevaranti računaju na nečiju empatiju. “Dogodi se da netko pozvoni i kaže da mu je slabo i da treba pomoć. Stariji ljudi su često usamljeni i žele komunicirati s bilo kime. Ljudi su po svojoj prirodi dobri – ali ima nekih i koji nisu dobri. E ti su ljudi problem i o tome treba govoriti”, kaže Gregurović.

Ono što se ne može ponoviti dovoljno puta je da se nikada nikome ni u kakvom telefonskom razgovoru ne smiju odavati osobni podaci. “Nikoga nema što biti briga moje ime i prezime, adresa, bankovni račun, ništa. To je najbolji savjet: da bismo ostali sigurni, komuniciramo samo s osobama koje poznajemo i kojima vjerujemo. I točka”, kaže Gregurović.

No čak i kada nam je osoba koja nam je došla na vrata pokazala svoju identifikacijsku iskaznicu ili značku, ta isprava također može biti krivotvorena. “Apsolutno se i službene isprave mogu krivotvoriti zato sam i savjetovala da se nazove ta institucija i provjeri. Pogotovo nije teško u sredini poput Koprivnice koja nije velika, nazvati i pitati je li određena osoba njihov djelatnik. Broj telefona pošte, plina, banke – sve je dostupno na internetu, a umirovljenici iz Kluba svi su rekli da se internetom sasvim dovoljno služe da takav podatak mogu potražiti”, kaže Gregurović.

Da nešto nije u redu, mogli bismo posumnjati i ako nam netko nudi nešto što zvuči predobro da bi bilo istinito. “Ako vam na vrata dođe netko koga ne poznajete i želi ući, nešto pitati, nešto popisati, nešto vam prodati, ima neke nevjerojatne ponude ili jako povoljne usluge struje i plina – to vam odmah može biti sumnjivo. Jer oni koji se time bave će pronaći tisuće načina da uđu u vaš dom. Ponekad ih je dvoje ili više, pa dok vi s jednim razgovarate, druga osoba zatraži da ode u toalet i za to vrijeme otvara ladice, gleda gdje bi moglo biti dragocjenosti”, kaže Gregurović.

Dragocjenosti i novac se ne drže ispod madraca

Baš to držanje novca i dragocjenosti u kući, može biti velik problem. “Važno je osvijestiti da se vrijednosti ne drže u madracu, jastucima, već je u današnje vrijeme moguće i nije skupo iznajmiti sef u banci na godinu dana i ondje na sigurnom pohraniti neku vrijednosti, nakit ili novac ili nešto što samo za nas ima neku sentimentalnu vrijednost. Dobro je i vrijedne predmete fotografirati kako bi se u slučaju krađe mogli lakše identificirati”, kaže Gregurović. Da bi naš dom bio siguran, potrebno je tek malo pripaziti i razmisliti olakšavamo li na neki način lopovima posao.

“Moj bazični posao je prevencija, dakle paziti i upozoravati da se nešto ne dogodi. Na radionici je možda i najviše razgovora bilo oko situacije koja nam se svima zna dogoditi kad odemo samo do susjede po nešto ili na kavu i ostavimo sve otvoreno ili prozore ostavimo otvorene samo malo ‘na kant’. Nije dobro ostavljati ključeve kao nekad ispod otirača ili u tegli, nego valja naći neko bolje mjesto. Kad se negdje putuje, dobro je da se rolete ne spuste do kraja, kao bi izgledalo da nekoga u stanu ima. To su sve neke sitnice koje mogu puno značiti. Svi skupa bismo trebali malo više pripaziti na sigurnost svoga doma. Takva su vremena, da neki ljudi ne prezaju od ničega, a posebno su ranjivi stariji, osobe s invaliditetom i svi oni koji žive sami”, kaže Gregurović.

“Internet je čudo”

Posebna priča je sigurnost na internetu. Naime, u komunikaciji na društvenim mrežama često se zanesemo pa otkrijemo i više podataka nego je pametno. Lopovi često prije dolaska u nečiju kuću, naprave vrlo temeljito online istraživanje potencijalne žrtve.

Prevaranti žrtve vrebaju i na internetu (foto: Jefferson Santos/Unsplash)

“Internet je čudo i na njemu se sve može naći. Koliko tko ima godina, gdje živi, kad je sam doma… No ponekad je dovoljno i sjesti u kafić pa čuti tko što radi. Neki se vole i pohvaliti da idu na more, u banku, da trebaju obaviti neke stvari koje mogu biti predmet interesa nekoga tko sjedi u kafiću baš da bi tako nešto čuo”, kaže Gregurović.

“Posebno je opasno sve ono što se objavljuje na društvenim mrežama pa čak i kad to rade mlađe osobe. Jer kad djeca ili unuci objave da negdje idu, to može značiti da će u kući ostati sama starija osoba. A ljudi se naprosto moraju svugdje ‘čekirati’, objaviti da su na ovoj ili onoj benzinskoj postaji, na nekoj plaži… Trebalo bi pričekati da se vratimo s puta, pa tek onda objaviti na društvenim mrežama da smo negdje bili. Uvijek savjetujemo da tijekom našeg izbivanja iz kuće, nigdje ne objavljujemo da nas nema”, kaže Gregurović.

Zaštita osobnih podataka je nešto o čemu se u posljednje vrijeme vodi više računa, ali još uvijek ne dovoljno.

“U današnje vrijeme sve ono što objavite na internetu, ostaje negdje pohranjeno i postoji mogućnost da podatke nađe netko tko ih želi zloupotrijebiti. Zato je važno ne objavljivati osobne podatke, adresu, koji auto vozimo i njegovu registraciju. Fotografije su također osobni podatak. Mi ovdje prije svega radimo na prevenciji da se nekakvo zlo ne bi dogodilo. Znači, treba iznositi što manje osobnih podataka. To je rezervirano za osobe kojima vjerujemo i za institucije s kojima radimo i kojima su ti podaci potrebni. O tome ne razmišljamo, a to često mnogi od nas znaju napraviti”, kaže Gregurović i dodaje kako sve ovo ne znači da bi stalno trebali živjeti u strahu i očekivati da će se kakvo zlo dogoditi. No samo malo više pažnje i opreza, znači sigurnije domove i mirniji san svima nama.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP