Kako biti dobra baka ili dobar djed i pri tome izbjeći sukobe s roditeljima unučadi

“Naravno, možemo vam uskočiti.” Pred sam ulazak u mirovinu, odlučujete otvoriti novi obrt. Baka-servis d.o.o. No ovdje se ne radi o društvu s ograničenom odgovornošću, jer mame i tate kao da koriste svaku priliku da vam ostave malce na čuvanje. Naravno da obožavate svoje unuke, no volite i svoje križaljke, svoje krimi-serije, svoje partije bele…”

Isječak je ovo iz knjižice “A što će mama i tata reći”. Riječ je o vodiču, priručniku ili bontonu za bake i djedove, a na simpatičan način prikazuje neka pravila ponašanja i situacije u kojima se zateknu bake i djedovi u odgoju i čuvanju unučadi. Knjižica, koju su izradile Udruga Sijede vrijede i Kreativna agencija – I to nije sve, izdana je u ožujku ove godine.

Prije izdavanja Udruga Sijede vrijede, priča nam njezina tajnica Iva Radušić, napravila je anketu među stotinjak baka i djedova i njihove djece, odnosno, roditelja unučadi iz koje se izrodilo desetak tema koje su u odnosima bake i djedova s mamama i tatama- najškakljivije.

Što ako roditelji ne žele nazvati unuka po pradjedu? Kako reagirati ako se ne poklope želje oko imena djeteta? Tu su i savjeti što učiniti kad se “možemo vam uskočiti” pretvori u posao, a baka-servis bi malo vremena i za sebe. Također, i o dijeljenju savjeta o odgoju unuka kada roditelji to ne traže, koje nije uvijek dobrodošlo. Kako postaviti granice unucima u provođenju vremena tokom dana s tabletom u rukama? Koliko je slatkiša dovoljno, ako roditelji paze na zdravu prehranu djece?

U vodiču pojašnjavaju i zašto je dobro imati dobar odnos s drugom bakom i djedom. Važno je i pitanje kako unucima i svojoj djeci, njihovim roditeljima, reći da bi ih baka i djed voljeli češće čuti i vidjeti. Sve su to situacije za koje se u vodiču za bake i djedove može pronaći rješenje.

Na koji se način baka i djedovi uključuju u odgoj unučadi, trebaju li baka i djed komentirati ili intervenirati u situacijama u kojima ne bi trebalo, što podrazumijeva baka-servis, piše u vodiču koji donosi pregled svakodnevnih situacija u kojima se nađu bake i djedovi i roditelji njihove unučadi.

“Na duhovit se način u vodiču bakama i djedovima daje do znanja što roditelji misle o nekoj temi i gdje bi mogli povući kočnicu. Taj svojevrsni bonton nije napravljen s namjerom da se bake i djedovi uvrijede. Namijenjen je obiteljima koji možda nisu u najotvorenijim odnosima. Najčešće se svekru ili svekrvi ne govori otvoreno o, možda, problematičnoj situaciji vezano za unuke. Čisto da se vide i iskustva roditelja, što oni misle o određenoj temi, a da se nitko ne naljuti ili da ne dođe do manjih konflikata. Svi se tu mogu pronaći”, kaže nam tajnica Udruge Sijede vrijede Radušić.

Za uloge baka i djedova nema literature

Novopečene bake i djedove nitko ne priprema za tu ulogu. Kada se pripremate za roditeljsku ulogu, imate dostupnu i literaturu, tečajeve ili radionice. Literature za to što zapravo nosi nova uloga baka i djedova, kaže Radušić, dolaskom unuka – nema.

“I bake i djedovi su uzbuđeni dobivanjem nove uloge, ali ih za to nitko ne priprema. Krivo se podrazumijeva da oni znaju što ta uloga nosi samim time što su roditelji koji su odgajali svoju djecu. To nije isto.”

Nekako se misli “mi smo odgojili našu djecu pa se podrazumijeva da mi to znamo”, a vremena su se, ističe naša sugovornica, promijenila; od načina prehrane, preko pristupa odgoju i dostupnosti informacija, do tehnološkog napretka. I zato je ovaj vodič jedan mali korak kako bi se pružile adekvatne informacije i podrška bakama i djedovima koji s rođenjem svojih unuka i unučica dobivaju i preuzimaju cijeli set uloga, odgovornosti i osjećaja s kojima se, u biti nitko ne bavi.

Važno je, ističe Radošić, koliko bake i djedovi sudjeluju i koliko su aktivni u odnosu s unučadi. “Moram priznati da su mene moji roditelji, pa i svekrva, nebrojeno puta spasili i uskakali pomoći kada je bilo potrebno. Tu možda treba utvrditi granicu do koje mjere bake i djedovi trebaju biti na raspolaganju. Od njih se puno očekuje, a oni, pak, rijetko kažu da im puno radno vrijeme kao baka-servis i djed-servis možda ne odgovara. Ako to i kažu, roditelji negoduju. Tu bi, također roditelji morali biti tolerantniji i uvažiti da i djedovi i bake žele vrijeme za sebe.”

Zbog neizgovorenoga dolazi do sukoba

Mnoge se stvari u odnosima baka i djedova s mamama i tatama podrazumijevaju te zbog nedovoljne komunikacije unutar obitelji zna doći do konflikata, ističe, zbog čega najviše pate djeca do kojih je svima najviše stalo. Cilj je vodiča, dodaje, upravo potaknuti komunikaciju unutar obitelji.

Na poboljšanju te komunikacije radilo se na, prvoj u nizu, radionici koje je održana, 29. travnja u Zagrebu na Europski dan međugeneracijske solidarnosti. Desetak je okupljenih baka i djedova u početku razgovora nerado iznosilo kritike na račun roditelja svoje unučadi. Ispostavilo se, prepričava naša sugovornica, da su se svi našli u sličnim obiteljskim situacijama. Razmjenom iskustava, lijepih i manje lijepih, pronađu način kako neke situacije i probleme s roditeljima bolje komunicirati. Za neke situacije promijene mišljenje. Primjerice, o svojem pristupu odgoju unučadi i svojoj uključenosti u odgoj.

Koliko čest kupati? A što s dudom?

Bakama i djedovima najčešće je problem davanje savjeta roditeljima, odnosno trebaju li ih dati i kada. Česte su nesuglasice oko održavanja higijene kod male djece, jer roditelji, prema mišljenjima baki i djedova, pretjeruju u održavanju higijene i čišćenju. To djeci, tvrde, narušava imunitet i čini ih podložnijima bolestima. Iznosi nam još pokoju temu “prijepora” tajnica Udruge. “Vječno je pitanje-treba li dudu ako padne na pod odmah sterilizirati ili je dovoljno isplahnuti ju vodom.”

Česte su tema nesuglasica količina slatkiša i nezdrava prehrana djece kao i utvrđen raspored hranjenja. “Ma to su samo dva bombona ili jedna mala čokoladica”, odgovori su baka i djedova, a iskustvo je koje prolazi i naša sugovornica.

Kao svojevrsna tabu-tema je suradnja baka i djedova oba roditelja. Vodič ih potiče, ističe Radušić, da budu suradnici, a ne suparnici, kako često zna biti.

Reakcije na vodič su iznimno dobre. Mnogi se javljaju u Udrugu i ističu kako im je u mnogim situacijama pomogao, ali i da na neke situacije nisu obraćali pažnju. Bilo je slučajeva u kojima su neki isticali kako njima ne treba nikakav vodič niti priručnik za odgajanje unuka i smatraju ga bespotrebnim. “Svaka kritika je dobrodošla”, dodaje.

U knjižici se, međutim, ne govori o obiteljima gdje su odnosi jako narušeni. Dok je ovaj vodič za bake i djedove koji imaju prilike sudjelovati u odgoju unučadi, plan je Udruge izdati i nastavak priručnika za one obitelji unutar kojih nisu dobri odnosi. U taj vodič planiramo, kaže Radošić, uključiti tim stručnjaka.

“Nadamo se da bi njime, ako ne potakli na promjenu obiteljskih odnosa koji su narušeni, barem članovima takvih obitelji pokazali da nisu jedini koji imaju narušene ili konfliktne odnose.”

Škole potiču suradnju među generacijama

Međugeneracijski odnosi i suradnja važni su za funkcioniranje društva, stoga je bitno uključivanje mladih u poboljšanje kvalitete života starijih. Udruga Sijede vrijede to je nastojala potaknuti kroz Projekt Škola – prijatelj starijih, uzvratimo osmijehom. Kroz natječaj su pozvane osnovne škole i učenici od 5. do 8. razreda da se jave na natječaj i opišu na koji način svojim aktivnostima vraćaju osmijeh svojim bakama, djedovima ili starijim osoba u svojoj okolini.

Na natječaj se odazvalo 45 škola koji su istaknule svoje aktivnosti u pomaganju i odnosima sa starijima. Djeca su slala priče o svojim odnosima sa starijim osobama, svojim bakama, djedovima, susjedima – što čine, kako im pomažu, na koji način se druže.

“Jako nas je razveselilo kada smo vidjeli koliko je mladih senzibilizirano za potrebe starijih, koliko na njih obraćaju pozornost pa čak i ako im nisu dio obitelji; odlascima u trgovine, posjetima, telefonskim razgovorima. Pogotovo je to došlo do izražaja u ovo pandemijsko vrijeme.” 

Prve tri škole su na natječaju nagrađene, međutim, kažu u Udruzi, teško je bilo izdvojiti najbolje škole i učenike. Pohvalno je, ističe Radošić, kako su sve škole i njihovi profesori koji su se javili na natječaj pokazali zašto je važno poticati mlade u uključivanje u živote starijih. Zbog toga će se natječaj ponoviti i iduće školske godine.

“Cilj nam je što više mladih osvijestiti kako je važno starije osobe što više uključiti u život zajednice, jer je svaka generacija jedna drugoj važna, svi ovisimo jedni o drugima. Ako u tome ne mogu sudjelovati roditelji, mogu djeca. Važno je osvijestiti kako stariji nisu ‘dosadni penzići’ kako ih se najčešće etiketira. U tome smo svi odgovorni.”

Ako si do jučer radio i bio vrijedan član zajednice, nedopustivo je da se odlskom u mirovinu osobe marginalizira i stavlja u drugi plan, kaže. “Šteta je da njihovo akumulirano iskustvo i znanje, ostane neiskorišteno. Kada se razgovara sa starijim osobama, osjeća se njihova frustracija zbog toga što ih se isključuje. Mladi im moraju dati priliku. U Europi i svijetu osobe starije dobi uzima se za savjetnike i mentore, cijeni se njihovo sudjelovanje i doprinos. Kod nas kopaju po smeću i nemaju od čega živjeti.”

Vršnjačko savjetovanje

Osim međugeneracijske suradnje, Udruga planira i projekt kojim se potaklo unutargeneracijsko pomaganje i savjetovanje putem “vršnjačkih savjetnika”. Kako bi se starijim osoba olakšao suočavanje s pojedinim problemima ili situacijama, izradila bi se mreža osoba koje bi, u početku telefonskim putem, drugima pomagale prijenosom svojeg iskustva i davanjem savjeta o pojedinim temama.

“Primjerice ako vas je strah korone, možete razgovarati s vršnjačkim savjetnikom koji je taj strah uspješno prevladao. Ispriča svoje iskustvo i kroz razgovor pomogne.” Takav način savjetovanja, pojašnjava tajnica Udruge Sijede vrijede, mnogo bi pomogao u situacijama umirovljenja. Puno znači čuti, dodaje, kako su tu fazu života proživjeli drugi, što im je u tome pomoglo, kako su možda izbjegli depresiju i isključenost.

“Razgovorom se mnogo može postići i pomoći. Ne koša ništa. Potrebno je sam malo dobre volje”, zaključuje.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.