Prati nas

Aktivno starenje

Ljeto u Dubravi

Ljeto u domu: Šetnjom, pjesmom i lavandom protiv dosade i vrućina

Živa u termometru pokazivala je skoro trideset Celzijusa, a još nije otkucalo ni podne. Do ručka je bilo još sat vremena, pa su neki malo protegnuli noge ili sjeli na kavicu. Ljetnim temperaturama unatoč, u Domu za starije i nemoćne osobe u zagrebačkoj Dubravi tempo je daleko od fjake i dosade.

Objavljeno

|

Milka Kozina (foto: Vlatka Koren)

Prostrani park sa stablima okruženom šetnicom, dvije sjenice i klupama za predah u hladu na prvu osvaja na ovim pasjim vrućinama. Dobro je poslužilo dok čekamo da završi jutarnji kolegij ravnateljice i socijalnih radnika, a zatim i onaj s osobljem Doma za starije i nemoćne u Gavazzijevoj.

Na toj adresi su još od 1969. godine kao jedna od vodećih sastavnica zagrebačke mreže domova umirovljenika. Prostrani objekt ima kapacitet za redovni i stacionarni smještaj za ukupno 125 korisnika. No programe i usluge socijalne skrbi pružaju i starijim osobama koje žive u svojim stanovima i kućama na području Dubrave. Došli smo u posjet radoznali čime su korisnici zaokupljeni ovih vrelih dana srpnja u kojem će dio njihovih vršnjaka put Jadrana po osvježenje.


Iz epidemiološkog opreza vani čekamo službenu izjavu. Dok stižu djelatnici Saniteta kako bi jednu korisnicu prevezli na redovitu inzulinsku terapiju, pridružuje nam se gospođa Milka Kozina. Širokog osmijeha i spontana, vedra duha rado je s nama podijelila ljetna, domska iskustva. Već pet godina je korisnica programa socijalne skrbi u stalnom smještaju.

“Fino mi je u domu. Imam jako dobru cimericu, ne svađamo se nikad. Inače sam iz Bosne, Dervente. Izbjegla sam u ono ratno vrijeme tu u Zagreb. Bila sam jedno vrijeme podstanar, a onda sam tražila dom. Čekala sam i na kraju fala bogu dočekala mjesto, još dok je bio pokojni Bandić. Bog mu dao i u zemlji dobro”, priča ova vitalna 86-godišnjakinja.

Svake subote obavezno joj navrati sin koji s obitelji živi na Vrbanima. Ponekad je obiđe i češće, ako uhvati vremena između deda-servisa oko unuka. Gospođa Milka cijeli je život bila domaćica, brinula o kući i obitelji. Iza pokojnog supruga ostala joj je obiteljska mirovina koju je zaradio u firmi. “Penziju dadnem za dom i to je to. Ne ostane mi viška za išta drugo.”

Svejedno je dobre volje pa se šalimo kako je u njenim godinama osobito najvažnije zdravlje. A ono je još dobro služi, kaže i kucne o pod štapom uz pomoć kojeg je i dalje stalno u pokretu. Doduše, usporenije nego u mladosti, ali dobro je, veli kroz smijeh, dok čovjek još može i giba. 

foto: Vlatka Koren

Zbog ljetnih temperatura ovih se dana gospođa Milka radije drži zajedničkih prostorija u domu. Ugodnije je dalje od sunca u rashlađenome. Siđe tako u prizemlje popiti kavu, porazgovara s društvom. “Bude fino, ne mogu se potužiti. Inače malo slabije vidim, ali uspijem nešto i pročitati. Šta mi donesu i ostave na krevetu. Nekad bude knjiga, obično neki roman, a češće prelistam novine.”

Kreativom protiv dokolice kad snaga dozvoli

S pandemijom se vedra 86-godišnjakinja ne zamara previše. Dva puta je primila cjepivo protiv koronavirusa kao i ostali korisnici Doma u Dubravi pa su onako, pravo ljetno neopterećeni. Jedino što zdravstveno prati je razina šećera. Povišena joj je, što je uobičajeno u toj životnoj dobi.

Više iz navike i vijesti nego zabrinutosti prati situaciju s novim sojem korona virusa i najave zamaha četvrtog vala do jeseni. Tijekom lanjske izolacije i zabrane posjeta u domovima s obitelji se redovito čula telefonom. Dobro je prebrodila taj period, kaže, pa se ne brine da će tako biti i u slučaju možebitnog novog zatvaranja. Radije uživa u zelenilu parka i sunčanim danima kojih ova dva mjeseca ne manjka. Koliko joj energija u danu dopušta uključi se u neki od kreativnih programa. Najbolji je to recept protiv dokolice u poznatoj okolini i dnevnoj rutini, dodaje. Ranije je gospođa Milka pjevala i u domskom zboru, ali je tu zanimaciju sada prepustila mlađima, šali se raspoloženo. Na kraju smo se ipak morale složiti da je pred vrućinom južine mudrije skloniti se u klimatiziranoj unutrašnjosti.

Između klime i sjenice ovu potonju je radije odabralo muško društvo iz doma. Voljni za pošalicu na svoj i naš račun, ne i za zajedničku fotografiju. Tko će po toj vrućini, komentiraju odlučno zadirkujući drugara iz Benkovca da riješi situaciju i oslobodi briga i njih, a i nas. “Koliko imam godina? E to je već puno pitanja, ne bih ja. Njega radije pitajte”, sugerira nam najglasniji iz kruga šaleći se da im cimer krije godine jer se valjda misli vjenčavati.

79-godišnji Šime Klarica stoički je odšutio provokaciju. I njemu prolazi već peta godina kako je smješten u gradskom domu za starije u Dubravi. Iako se kaže već pet, nije to toliko puno vremena, govori. U sjeni pandemije koja i dalje traje primjećuje malo smanjeni intenzitet aktivnosti kojima su ranije bili posve zaokupljeni. “Prije smo znali imati više međusobnog druženja. Imali smo pjevačku grupu, no u izolaciji se to malo promijenilo, prešli smo u drugi način življenja. Obećali su da ćemo oko sredine kolovoza opet krenuti po starom ritmu. Inače smo imali vježbe rekreacije unutar doma tri puta tjedno i to bi uskoro isto trebalo po starom.”

Šime Klarica (foto: Vlatka Koren)

Raspjevana grupa u međuvremenu je kosnuta velikim gubitkom. Prerano ih je napustio glazbeni voditelj koji je s puno entuzijazma volonterski bio angažiran u toj aktivnosti. “Gospodin je bio u šezdesetima, nije još bio korisnik doma. Dolazio je na ručak na koji je bio pretplaćen. A vodio nas je čisto volonterski s velikim žarom. U znak zahvalnosti na njegovoj posvećenosti čak su mu kupili i novu gitaru. No siromak, nažalost, nije u njoj dugo uživao. Iznenada nas je napustio, svakako prerano”, prisjeća se gospodin Šime. 

Otkako je u domu drži se zagrebačkog asfalta. Ranije je, kaže, svake godine redovito odlazio na more. Ali sada zbog zdravlja nema nekog izbora. “Pošto sam srčani bolesnik, doktor kardiolog preporučio mi je da izbjegavam sunce, da se ne izlažem puno. Tako da sam se ohladio, i od sunčanja i sunca”, priča nam zaklonjen od zvizdana pod krovom sjenice. 

Rođeni Benkovčanin radni vijek proveo je u papirnoj industriji u Zagrebu. Zvanje je bilo isto takvo, papirničar. Nakon 35 godina u proizvodnji, otišao je u prijevremenu mirovinu. Zasada uspijeva iz zarađenog pokriti mjesečni trošak smještaja i prehrane u domu. “Što se tiče cijene, manje više smo svi zadovoljni. Ovdje je najprihvatljivija, za razliku od nekih drugih domova. Za redovni dio u jednokrevetnom smještaju kreće se oko 2.750 kuna. Međutim, za one koji su više u stacionaru jer nisu potpuno samostalni i pokretni cijena je naravno nešto viša. S obzirom da oni plaćaju i njegu, kupanje i drugo što trebaju od personala”, pojašnjava gospodin Šime.

Ovih dana temperature su jedna od glavnih tema ćakula u njihovoj zelenoj oazi. “Uglavnom umjesto čitanja redovito pratimo vijesti. U dnevnoj kronici čujemo sve ono što bi eventualno doznali iz novina. To bi bila i jedina sitna primjedba s moje strane, što nemamo štampe pa da je između sebe razmjenjujemo.”

foto: Vlatka Koren

Pored vremenske prognoze i turističkih brojki, prate i situaciju s najavljenim četvrtim valom korone. Ovog ljeta u bitno smirenijoj atmosferi nego prošle godine. “Tješimo se s time što smo cijepljeni i to oba puta, pa računamo da će nas to mimoići. Paniku smo prebrodili. I oni koji su bili paničari, sad su ipak mirniji. A kažu ljudi i ono da neće ni bog zločeste, pa će nas malo poštedjet’ sigurno”, govori Šime kroz brk nasmijavajući ekipu u hladovini.

Vrhunac dugog, toplog ljeta bilo je uzbuđenje oko nastupa Vatrenih na friško završenom Europskom prvenstvu. Za ogled sa Češkom pripremili su svu silu navijačkih rekvizita na čuvene kvadratiće. Majice, kape, šalovi, trube, nema da nema. Za sjećanje su okinuli zajedničku foto-uspomenu isprativši remi, a u konačnici dramatično ispadanje Hrvatske od Španjolaca.

Došel bum u doma, sel’ si bum kraj lavande…

Pored sporta i glazbe, nekima je najdraža razonoda briga o cvjetnjaku. Na ljetnoj žegi šarenilo traži dodatno osvježenje koje je u sitnim količinama ko naručeno stiglo jutro nakon našeg posjeta. Ravnateljica Doma za starije Dubrava Zagreb Milica Sučić kaže jedna je korisnica upravo kod njih otkrila strast prema cvijeću. Zahvaljujući tome u sjenici se može uživati u ljeti nezaobilaznom mirisu lavande. 

“U ovoj korona pauzi kako bismo je mogli nazvati, općenito smo svi željni normalnog života ma što to značilo. Nismo ni svjesni bili da je ponekad izlazak u park i šetnju privilegija, dok nismo osjetili sve one silne zabrane. Dom ovo ljeto frca od energije i želje da iskoristimo svaki slobodni trenutak. Prije svega u razumnoj jutarnjoj šetnji s obzirom na ove vrućine. Srećom, završili smo energetsku obnovu pa dom pruža kvalitetne uvjete. Objekt je klimatiziran, dodatno zamračimo sobe pa korisnicima bude ugodno. Potičemo također da se uključe u jutarnje šetnje pod vodstvom naših fizioterapeuta i socijalnih radnika da udahnu svježeg zraka u našem parku. Nakon toga aktivnosti se nastavljaju prema individualnom interesu”, objašnjava ravnateljica.

Ovog ljeta i plemenitost na djelu

Trenutno je najinteresantnija kreativna radionica s posebnom motivacijom – razveseliti najmlađe bez roditeljske skrbi. Prionuli su zbog njih izradi personaliziranih poklona, a projekt će realizirati u suradnji s Caritasovim domom za djecu iz Vugrovca. “Mislim da je to izvrsna kombinacija. I za naše bake i djedove, i za djecu kojoj je takvo jedno druženje sigurno izuzetno iskustvo. Svaki naš korisnik pripremit će kreativno iznenađenje za jednu Anu, Mariju, jednog Jakova i time ih nadamo se stvarno razveseliti”, otkriva Sučić.

U programu rekreacije prioritet u domu imaju nepokretni korisnici smješteni na odjelu pojačane stacionarne njege. Fizioterapeutske vježbe prvenstveno su fokusirane na pasivnu gimnastiku u krevetu. S drugom skupinom, onom teže pokretnih, korisnici se razgibavaju u grupi sjedeći na stolcima. Upravo je lanjski lockdown osvijestio svu važnost kontinuirane fizičke aktivnosti, naravno, prilagođene zdravstvenom stanju i dobi starijih osoba u domu. 

Kao antistres naviku zadržali su i vježbe disanja, a pjesma je ono što ih posebno ispunjava. “Danas je Majka Božja Bistrička pa su u tom tonu i zapjevali malo prije ručka. Da nisu ove izrazite vrućine i ove pandemijske okolnosti, organizirali bismo i hodočašće. Nadam se da će u rujnu biti prilike za odlazak na Bistricu. To je nešto što ih ispunjava i odgovara tradicionalnim životnim navikama. Obično pripremimo i neki piknik i općenito se zabavimo. Nadam se samo da neće biti nikakvih ograničenja i zabrana kretanja zbog korone”, dodaje ravnateljica.

Nema dosade

Ako je suditi prema reputaciji najraspjevanijeg doma umirovljenika u Zagrebu, spomenutim zanimacijama i relaksirajućem parkovnom ambijentu, dokolici u Gavzzijevoj ne bi trebalo biti mjesta. 

Ravnateljica Milica Sučić (foto: Vlatka Koren)

“Pa voljela bih čuti da mi netko kaže da mu je dosadno. Štoviše, korisnici mi znaju reći da nemaju vremena (smijeh). Stalno su angažirani, što i potičemo da su u pokretu, da nema zaležavanja i zatvaranja u sobama. Nakon doručka i šetnje, obično malo odmore do ručka. Ili prošeću do dućana, ljekarne. Park nam je zajednička inspiracija i blagodat. Pitanje je što je uopće taj životni podvig ili izazov u starosti. Nekima to budu ovi mali koraci poput odlaska do trgovine ili vezanja uzica na cipelama.”

U dom u Dubravi nedavno je stigla još jedna donacija knjiga zahvaljujući lokalnoj suradnji s gradskom četvrti i Narodnim sveučilištem, pa će ljeto biti u znaku i ljubavnih zapleta iz pera Daniele Steel i ostale družine od lakog štiva. “Ljubav je ono što nas povezuje u tom životnom krugu. Ono što vrijedi je u nama, trudimo se pokazati da gledati treba očima srca. To je uostalom i poruka našeg mjuzikla ‘Za dobra stara vremena’ dok su nam izvedbe do daljnjeg na čekanju”, poručila je Sučić.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP