Iako je rijetka praksa, povremeni baka-servis dobro utječe na mentalno i tjelesno zdravlje

U svakodnevnom životu proširene hrvatske obitelji često se podrazumijeva da najstariji članovi obitelji pomažu članovima srednje generacije u vidu materijalne pomoći, pomoći u kućanstvu i čuvanju djece, tzv. baka-servis, no pokazalo se da to i nije česta praksa.

Dobili smo prilično iznenađujuće rezultate analizirajući ulogu baka i djedova u pomoći zaposlenim roditeljima, ističe profesorica psihologije na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu Jasminka Despot Lučanin čije je područje znanstvenog rada i djelovanja, među ostalim I psihologija starenja.

Riječ je o istraživanju “Uloga starije generacije obitelji u pomoći zaposlenim članovima: implikacije na radnu i psihološku dobrobit zaposlenih žena i muškaraca” a objavljeno je u nekoliko dijelova. Jedna od analiza je i “Dobrobit različitih generacija suvremene obitelji s obzorom na oblike pomoći baka i djedova”.

Tijekom 2018. godine ispitane su 124 trogeneracijske obitelji, pojašnjava profesorica Despot Lučanin. Unutar njih, ispitano je ukupno 124 roditelja i 124 baka i djedova. Riječ je o obiteljima u kojima je srednja generacija obuhvaćala zaposlene roditelje s djecom predškolske ili osnovnoškolske dobi, a najstarija generacija bake i djedovi koji su s njima povezani.

Bake i djedovi većinom ne pomažu zaposlenim roditeljima

Istraživanje je pokazalo da bake i djedovi pružaju različite oblike pomoći svojoj zaposlenoj djeci, ali je to najčešće povremeno, a ne kao stalna svakodnevna pomoć. Više od polovice ispitanih roditelja s vrtićkom i osnovnoškolskom djecom tvrdi kako nikada ili vrlo rijetko traži, koristi ili ima pomoć baka i djedova.

Tako na pitanje koliko često njihovi ili partnerovi roditelji pomažu u čuvanju djece dok rade, 60 posto roditelja ističe da tu pomoć ne prima ili prima vrlo rijetko, 11 posto ističe da im djecu čuvaju više puta godišnje, jedna desetina roditelja pomoć baka i djedova prima više puta mjesečno. Bake i djedovi unučad svakodnevno čuvaju u tek 10 posto slučajeva. U situacijama kada su djeca bolesna 66 posto baka i djedova ne skrbi o bolesnoj djeci ili to čini vrlo rijetko. Četvrtina ih to čini nekoliko puta godišnje.

U istraživanju učestalosti pomoći zaposlenim roditeljima u održavanju kućanstva, 60 posto baka i djedova, prema iskazima roditelja, to ne čini, 13 posto ih u kućanstvu pomaže više puta godišnje, gotovo 11 posto to čini više puta mjesečno. Zanimljivo je kako ih 11 posto to čini svakodnevno.

Vjerojatno dobar dio uzroka ovakvih rezultata leži u činjenici što, prije svega, zaposleni roditelji imaju određene prihode kojima si mogu osigurati plaćanje određenih oblika pomoći, bilo oko čuvanja djece ili oko održavanja kućanstva, pojašnjava Despot Lučanin.

“To nam se zapravo u jednom drugom dijelu istraživanja i potvrdilo. Dobar dio sudionika koristi plaćenu pomoć u kući i oko djece. Prosjek dobi roditelja bio je 37 godina. To su razmjerno mlađi ljudi koji se mogu bolje organizirati ako im to omogućuje financijska situacija. Po provedenom istraživanju bili smo vrlo iznenađeni podatkom da više od polovice ispitanih roditelja uopće ne koriste usluge pomoći baka i djedova.”

S druge strane, uzrok treba tražiti i u dobnoj skupini baka i djedova, pojašnjava nam dalje profesorica. Prosjek godina baka i djedova bio je 64. Trećina ih je još uvijek bila radno aktivna pa je očekivano da u čuvanju unučadi ili pomaganju u kućanstvu roditelja ne mogu sudjelovati.

Ne postoje istraživanja o pomoći baka i djedova u suvremenim obiteljima

U spomenuto istraživanje se 2018. godine krenulo upravo zbog nedostatka podataka o tome u kojoj mjeri bake i djedovi pomažu zaposlenim roditeljima. Gotovo da i nema istraživanja o tome, ističe naša sugovornica, kolika je zastupljenost njihove pomoći u suvremenim obiteljima.

“Istraživanja i podataka osobito nema u odnosu na promjene koje su se dogodile u načinu i oblicima rada roditelja, koji su se značajno promijenili, posebno u ovo vrijeme pandemije, a koji i utječu na angažiranost baka i djedova. Uspoređivali smo roditelje koji su radili na klasičan način s fiksnim radnim vremenom s onima koji imaju fleksibilno radno vrijeme. Međutim, svega oko 30 posto sudionika je tada, 2018. godine imalo fleksibilno radno vrijeme. Da smo to istraživanje radili prošle ili ove godine situacija bi bila bitno različita. Bilo bi zanimljivo usporediti koliko je baka i djedova u vrijeme pandemije pomagalo zaposlenim roditeljima.”

Već i taj udio zaposlenika koji je imao fleksibilno radno vrijeme, navodi Despot Lučanin, vjerojatno doprinosi tome da nije nužno da baka i djedovi pomažu u većoj mjeri nego što je to možda bilo u nekim prethodnim generacijama. “To je snimka stanja kojeg smo mi u našem uzorku dobili. Nema puno podataka drugih istraživanja koji bi nam pomogli usporediti i šire protumačiti.”

Učestalost pomaganja slična u obiteljima u ruralnim i urbanim sredinama

Obitelji koje su sudjelovale u istraživanju iz različitih su krajeva Hrvatske, a u prikupljanju podataka sudjelovali su i studenti Fakulteta hrvatskih studija koji dolaze iz različitih sredina.

Razlike u međugeneracijskom pomaganju i pružanju pomoći kod obitelji u urbanim u odnosu na ruralne sredine, nema, ističe Despot Lučanin i dodaje kako su te trogeneracijske obitelji sličnog profila i sličnog stila i načina života bez obzira žive li u velikom gradu ili nekoj manjoj sredini.

“Ono što se pokazalo kao različitim, a možda je i dio odgovora na pitanje zašto bake i djedovi nisu više angažirani, jest da su se kao pružatelji pomoći zaposlenim roditeljima javljali i drugi članov obitelji, braća ili sestre, čak i susjedi. U manjim je sredinama, vjerojatno, prisutnija veća podrška šire socijalne okoline nego je to u velikim gradovima.”

Osim roditelja, o tome koliko pomažu, ispitani su i bake i djedovi te su se uspoređivale njihova percepcije učestalosti pomaganja. Postoji prilično slaganje u rezultatima, ali ne potpuno, pojašnjava profesorica na Odsjeku psihologije. Bake i djedovi svoju pomoć roditeljima procjenjuju ipak nešto malo učestalijim, u odnosu na procjenu roditelja. Tu postoji mala razlika, a vidljiva je u iskazima oko čuvanja unučadi.

Financijsko i materijalno pomaganje baka i djedova

Pored čuvanja djece i pomoći u kućanstvu, zanimljivi su i rezultati istraživanja koji se odnose na pružanje materijalne ili financijske pomoći zaposlenim roditeljima.

“Bake i djedovi roditeljima ponekad pomažu i novčano, ako se dogodi da netko ostane bez posla. Češći je slučaj da daju na korištenje svoj stan ili kuću, odnosno prostor za stanovanje”, pojašnjava naša sugovornica.

Na pitanje koliko često bake i djedovi pomažu materijalno ili financijski, to više puta godišnje čini 22 posto baka i djedova, više puta mjesečno njih 7 posto, njih 11 posto financijski ili materijalno roditelje pomaže svakodnevno, dok 58 posto baka i djedova to ne čini nikada ili vrlo rijetko.

Zadovoljstvo je obostrano

Cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost zadovoljstva životom baka i djedova te roditelja kada je u pitanju pružanje i primanje pomoći. Pokazalo se da ako su životom zadovoljniji jedni, onda su i drugi.

To ukazuje, smatra profesorica Despot Lučanin, na untarobiteljske emocionalne odnose. Kada su njihovi uzajamni odnosi razmjerno skladni i slažu se oko uzajamne pomoći, onda je i njihovo ukupno zadovoljstvo životom veće. To je zanimljivo, ali u nekoj mjeri i očekivano.

“Vjerojatno ima baka i djedova koji nisu sasvim oduševljeni činjenicom da se od njih očekuje da svakodnevno pružaju pomoć te to pomaganje doživljavaju kao obavezu. Ono što druga istraživanja pokazuju, jest to da kad se očekuje od baka i djedova da često ili svakodnevno pružaju pomoć svojoj djeci, onda to ne djeluje dobro na njihovo ukupno psihičko, a često i tjelesno stanje.”

Međutim povremeno pružanje pomoći i povremeno sudjelovanje u skrbi za unuke i drugim oblicima pomoći, pojašnjava nam, djeluje dobro i na njihovo mentalno i psihičko zdravlje, a povezano s time, i na njihovo tjelesno zdravlje. Povremeno, a ne svakodnevno pružanje pomoći, kako je većinski pokazalo istraživanje, u obiteljima u kojima postoje normalni odnosi, to je nešto što je dobro i blagotvorno.

Prisustvo baka i djedova kod unuka djeluje dobro ne samo na mentalno i tjelesno zdravlje ove najstarije generacije, nego djeluje vrlo pozitivno i na unučad. To je, ističe profesorica Despot Lučanin, poznato i iz drugih istraživanja.

U današnje vrijeme, s obzirom na produženi životni vijek ljudi, životni vijek baka i djedova i unučadi preklapa duže nego u prijašnjim generacijama. Istovremeno, bake i djedovi provode manje vremena sa svojom unučadi nego su to činile prijašnje generacije. Razlog tomu su duži radni vijek, drugačiji stilovi života, neke druge obaveze baka i djedova, želja za svojim slobodnim vremenom. Jedan od razloga je svakako, dodatno pojašnjava naša sugovornica, i prostorna udaljenost zbog koje se najstarija i najmlađa generacija u obitelji rijetko vide.

Ono što se se prakticiralo u vrijeme pandemije, a pokazala su to neka novija istraživanja, jest što su se ti kontakti mogli održavati na daljinu putem novih tehnologija. Unuci su imali priliku bakama i djedovima pomoći u lakšem stjecanju vještina korištenja novih digitalnih tehnologija za komunikaciju.

Pandemija utjecala na unutarobiteljske odnose

Istraživanje o međugeneracijskoj pomoći unutar jedne obitelji traje i dalje, ističe njegova autorica, te se i dalje prikupljaju podaci o tome kako je pandemija utjecala na način rada zaposlenih roditelja, a time i na obiteljski život. “S kolegicom Mašom Tonković Grabovac, koja je inicirala glavnu temu istraživanja o dobrobiti i zadovoljstvu životom zaposlenika, analizirat ćemo podatke o utjecaju pandemije na promjene načina rada kako bi doznali što u životu roditelja, baka i djedova te unučadi funkcionira dobro, a što se eventualno može poboljšati kroz određene preporuke.”

Iz svega se može zaključiti da su određeni oblici pomoći zaposlenim roditeljima usko povezani s povećanjem, ne samo njihova zadovoljstva životom, nego i zadovoljstva ostalih generacija u istoj obitelji.

“Ono na što se može djelovati je prilagodba različitih oblika pomoći koje mogu olakšati život zaposlenim roditeljima i ostalim generacijama u obitelji. Osim povremenog korištenja resursa podrške bake i djedova, za svakodnevno dobro funkcioniranje unutar obitelji važni su i društveni oblici pomoći, prije svega javnih ustanova. Problem nedostupnosti usluge vrtića ili pitanje nastave u školama u vrijeme pandemije, to su situacije koje roditelje dovode u stanje povećanog stresa.”

Kao pomoć svim generacijama da se što bolje prilagode u ovom neizvjesnom i kriznom vremenu, ističe profesorica Despot Lučanin, dostupna su razna savjetovališta za obitelji.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.