Umirovljenici o digitalnom svijetu žele znati više i koristiti ga više, no edukacije nema dovoljno

Tijekom pandemije broj korisnika internetskih usluga kod osoba starijih od 65 godina porastao je za čak 40 posto, pokazuju neka međunarodna istraživanja. Trend korištenja interneta među starijim korisnicima u Hrvatskoj od toga ne odskače.

Dobrobit interneta u pandemijsko vrijeme prije svega se pokazala u nadomještanju fizičkog kontakta i komunikacije s obitelji i bliskim osobama, ali i u razonodi te olakšavanju obavljanja nekih redovitih životnih obaveza.

Da internet i digitalni svijet nisu bauk, već da mogu biti od koristi potvrdilo je osamdesetak umirovljenika – polaznika radionica digitalne medijske pismenosti koje se odvijaju u sklopu europskog projekta SMaRT EU, Alata za kritičko vrednovanje društvenih mreža, kojeg u Hrvatskoj provodi Društvo za komunikaciju i medijsku kulturu u suradnji sa zagrebačkim Domom za starije sveta Ana te Zakladom Zajednički put, a provodi se u još 6 europskih zemalja.

“Kroz radionice smo uvidjeli da umirovljenici imaju želju, ali i potrebu koristiti digitalne platforme i online komunikaciju. Stavili smo ih u prvi plan i time dali priliku da se povjere, kažu što ih brine i na koje izazove nailaze u digitalnom svijetu“, govori nam potpredsjednik Društva za komunikaciju i medijsku kulturu, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Igor Kanižaj.

Tijekom pandemije i izoliranosti, aplikacije poput Vibera, Whatsappa, Skypa ili Zoooma omogućili su im u velikoj mjeri da ostanu povezani sa svojim bližnjima, a u većini slučajeva pomoć u pokretanju aplikacija bili su unuci. Nažalost, ističe Kanižaj, nailazili smo na osobe koje nisu imale niti osnove preduvjete za komunikaciju na daljinu, mogućnosti pristupa kvalitetnoj internetskoj vezi ili adekvatnom aparatu.

Umirovljenici znaju prepoznati koje su dobrobiti interneta

Iako ih najviše interesira komunikacija s bližnjima, u radu na radionicama polaznici su često isticali kako ih u korištenju interneta najviše brine zaštita privatnosti, da ne otkriju previše, da im netko ne ukrade podatke, ističe naš sugovornik.

“Bili smo pozitivno iznenađeni kada su nam znali reći rekli kako željeli iskoristiti sve prednosti sustava e-građani te su tražili upute kako koristiti tu platformu. O tome smo često imali individualne konzultacije.”

Digitalno građanstvo, dezinformacije, mamilice, društveni mediji, bonton na društvenim medijima, utjecaj i uloga influencera, zaštita privatnosti i digitalni otisak, neke su od tema za koje su umirovljenici pokazivali interes i o kojima su na radionicama prolazili edukaciju.

Vidjeli smo da je tu velika potreba i da žele naučiti i steći vještine. Volonteri Društva sa zaineresiranim su polaznicima radili i individualizirano pokušavajući im pomoći oko rješavanja nekog konkretnog problema ili potrebe u korištenju interneta, navodi Kanižaj.

Osim komunikacije putem društvenih mreža, umirovljenici digitalni svijet najčešće koriste za razonodu, slušanje glazbe ili istraživanje nekih umjetničkih tema. Neki digitalni svijet koriste i čisto praktično, ističe Kanižaj, pokušavajući riješiti neki problem pronalaženjem informacija online.

“To ipak ne znači da kada im pokažete nešto drugo, npr. mobilno bankarstvo da neće i to prigrliti i na koncu zaključiti kako ipak ne moraju ići u banku ili poštu već da račune mogu platiti i putem m-bankarstva. Shvate da im takve praktične stvari uštede mnogo vremena, ali i u rizičnim situacijama, kao što je to u vrijeme pandemije, smanje svoju izloženost prevelikom broju kontakata. I sada kada se provodi popis stanovništva, nema potrebe da se dolazi direktno u njihove domove i sobe.”

Napredni korisnici

Da umirovljenici u kratkom vremenu mogu postati i napredni korisnici interneta i tehnologije, naš sugovornik oslikava primjerom. Dio njih sluša glazbu pa su na radionice dolazili s vrlo praktičnim pitanjima poput: “Slušam glazbu preko Youtuba na tabletu, ali ne mogu istovremeno tipkati u Wordu. Možete li mi to riješiti?” Ili, jednu je polaznicu zanimalo kako može pretraživati informacije anonimno.

To baš nisu najjednostavnija pitanja, već nešto što su polaznici promišljali i vidjeli kao mogućnost u kojoj trebaju pomoć, ističe profesor na Fakultetu političkih znanosti.

Ima i umirovljenika, dodaje, koji jednostavno odbijaju koristiti pametne telefone već se koriste starim telefonima s velikim tipkama zato što im je to jednostavnije. Bez pomoći druge osobe nisu u mogućnosti istraživati digitalni svijet. I njima je, ističe, potrebno dati određenu pomoć i podršku, kao i onima koji žele istraživati sve mogućnosti koje im Internet pruža, ali nemaju mogućnosti pristupa ili uređaja.

Potrebno kritičnije i opreznije koristiti digitalne sadržaje i komunikaciju

Koliko korištenje interneta ima dobrobiti, toliko ima i prijetnji. Osobe starije životne dobi, ističe naš sugovornik, ponekad ih nisu dovoljno svjesne.

Istraživanje koje je proveo Fakultet političkih znanosti o medijskoj publici u Hrvatskoj je pokazalo kako umirovljenici jednako kao i mladi u dobi od 18 do 29 godina jednako procjenjuju pouzdanost nekih medija. Tako 43 posto starijih od 70 godina smatra da su internetski portali pouzdan medij kojem se može vjerovati, koji prenosi točne informacije. Istovremeno, kada se govori o tradicionalnim medijima, najveći broj umirovljenika kao najpouzdaniji prepoznaju tisak.

Da je potrebno da starije osobe kritičnije i opreznije pristupaju korištenju digitalne komunikacije, Kanižaj vidi u nekoliko područja. To je, prije svega, komunikacija putem e-maila i situacije kada im stigne spam, odnosno neželjena pošta ili kada dobiju elektroničku poruku koja je kompromitirajuća i sadrži viruse. Na prvu ta pošta izgleda, pojašnjava, vrlo kredibilno, ali ona ustvari sadrži poveznicu kojom se, ako se na nju klike, aktivira zlonamjeran program. “Tome su stariji korisnici interneta sve češće i više izloženi, a ukoliko te ne prepoznaju nastane znatna šteta.”

Online kupovina također je jedna od izvora internetskih prijetnji, ali i prijevara, iako ona kod populacije starijih nije toliko izražena. “Uz nju je povezan problem privatnosti pri čemu oni zaista otkrivaju previše, daju sve dozvole i dopuštenja na sve ponuđene uvjete korištenja. Ne znaju da neke uvjete ne moraju prihvatiti. Kada govorimo o ‘kolačićima’ nema potrebe sve ih prihvatiti.”

Što su dezinformacije i „mamilice“

U online komunikaciji u izvanrednim situacijama, kao što su potresi ili epidemija bilo je situacija kada su starije osobe bile izložene dezinformacijama, lažnim i netočnim informacijama kojima je cilj nanijeti štetu javnosti. Ispostavilo se da da su ih upravo oni dobivali u većoj mjeri, navodi Kanižaj. Zbunjivalo ih je što su takve poruke primali preko aplikacija za dopisivanje, a nerijetko su ih dobivali od bliskih osoba ili rodbine. Zbog toga se na radionicama najviše radi na prepoznavanju dezinformacija.

“Pokazivali smo im brojne primjere takvih poruka, dezinformacija o potresima i bolesti COVID-19. Naučili su da treba provjeriti informaciju barem na dva izvora. Na jednoj od radionica bila je polaznica, umirovljena znanstvenica koja je bila uvjerena da ih zna sve prepoznati. Ipak neke primjere dezinformacija nije uočila. Priznala je bi se, da je naišla na takav sadržaj, dala lako prevariti.”

Bezazlenije su, a ponekad i zabavne, tzv. mamilice, koja je čak svaki peti naslov u medijskom sadržaju. Problem je, kaže naš sugovornik, što ih se sve češće upotrebljava u općeinformativnom sadržaju. Riječ je o sadržaju koji zavarava, upitne je vrijednosti te dovodi u zabludu, nerijetko uz upotrebu stilskih figura ili prenaglašavanja. “Djevojka baku zatražila recept za sarmu, odgovor je urnebesan.” Ili “10 načina kako lako uštedjeti novac”, primjeri su mamilačkih naslova.

Prilikom online pretraživanja često su nailazili na “mamilice” koje u početku nisu primjećivali, ističe voditelj radionica. “Nakon analiza shvatili bi da je riječ o zavaravajućem ili neprilagođenom sadržaju iza kojeg postoji cijela pozadinska priča i objašnjene zašto ih se „mami“ na čitanje. To im ipak ne smeta toliko jer takav sadržaj izgleda zabavno.”

Edukacije o prednostima i zamkama interneta nema dovoljno

Kao i kod djece, potreba za poticanjem medijske pismenosti kod stariji osoba vrlo je velika i takvi su programi nužni, naglašava Kanižaj, jer su te dvije dobne skupine najviše izložene negativnostima digitalnog svijeta.

“Izazova je u tome području svakim danom sve više i traže promišljanje, analiziranje i oprez. Tu predstoji jako puno posla. Umirovljenici su tu jako ostavljeni po strani. Edukacije se svode na rad udruga kroz projekte, jedni dijelom preko institucija.”

Druge su države, ponajviše one na sjeveru Europe, u inkluziji i osnaživanju umirovljenika u digitalnom okruženju, otišle puno dalje. Pred nama je, kaže, veliki posao. “Starijim osobama, željnima znanja i učenja, u korištenju digitalnih alata potrebna je pomoć. Ono što je dobro, jest što se to ne srame reći. Kada god je bilo potrebno volonteri su na telefonskoj vezi bili dostupni za pomoć.”

Tijekom godine, osim radionica koje su se morale održavati s malim brojem polaznika uz poštivanje epidemioloških mjera, i individualnog savjetovanja, edukacije su se provodile i putem webinara, a za umirovljenike se radi i posebna brošura o dezinformacijama. Projekt SMaRT EU zbog interesa se osoba starije životne dobi produžio na cijelu godinu. Ipak DKMK s ovakvim modelom edukacije planira nastaviti i iduće godine.

“Omogućilo nam se da se s korisnicima susrećemo i za vrijeme pandemije, jer smo uvidjeli koliko su im takve edukacije važne i potrebne.” I prilike i prijetnje dio su digitalnog svijeta, smatra Igor Kanižaj, zbog kojih je potrebno steći znanja kako bi ih se prepoznalo. Umirovljenici to zaslužuju.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.