Prati nas

Mozaik

Ageizam

Za prevladavanje predrasuda, važno je poticanje solidarnosti i druženja mladih i starih

Utjecaj stereotipa značajno utječe na kvalitetu života starijih osoba. Negativna i iskrivljena percepcije društva o starijim osobama ima brojne posljedice na pojedinca, ali i društvo u cjelini: dovode do sniženog samopoštovanja i zatvaranja u sebe kao rezultat socijalnih uvjerenja o tome da stariji nisu skloni prilagoditi se mlađima.

Objavljeno

|

foto: Phillip Goldsberry/Unsplash

Neki od najčešćih stereotipnih vjerovanja i predrasuda o starijima su: svi su stari ljudi isti; starost počinje sa 60 godina; stari ljudi nisu produktivni i teret su društvu; stari ljudi teško uče i ne trebaju učiti; stari ljudi su uglavnom bolesni i nisu sposobni odlučivati o svom životu i sl.

Jednako tako, danas su naši stariji sugrađani često prikazani kao pasivni i ovisni. Pojašnjava profesorica sa Odsjeka pedagogije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Anita Zovko. Stariji se, dodaje, smatraju društvenim i ekonomskim opterećenjem društvu čiji se doprinos njihovim obiteljima, njihovim zajednicama i društvu u cjelini često ne prepoznaje.


Ovakvo marginaliziranje osoba treće životne posljedica je kojoj uzrok nije novijeg datuma već proizlazi iz odnosa društva spram starijih kroz povijest, ističe Zovko. Ono počiva na mitovima i predrasudama o starosti kao što su da ljudi trebaju očekivati da će se pogoršati njihovo mentalno i fizičko zdravstveno stanje. Ili da su kreativnost i doprinos obilježja mlađe dobi, da je iskustvo starijih osoba manje relevantno za moderno društvo, da starije osobe žele da ih se pusti na miru i da budu same. Predrasude su i da su bolnički kreveti i medicinsko osoblje rezervirani za osobe starije dobi, da briga i skrb za starije oduzima resurse mlađoj populaciji te da ne možeš starog psa naučiti novim trikovima.

“Iskrivljene predodžbe o starosti temeljene na mitovima, predrasudama i stereotipima o starenju i starosti dovodi u pitanje mogućnost postizanja generalnog dostojanstva starosti na pozornici suvremenog društva”, kaže naša sugovornica.

Osobe starije dobi odbacuju stereotipe o svojoj dobi, ali…

Kako bi se pobliže oslikalo, profesorica Zovko navodi rezultate istraživanja ispitivanja stavova studenata Sveučilišta u Zadru o starijim osobama iz 2006. godine. Ono je pokazalo da studenti starije osobe doživljavaju kao senilne (56 posto ispitanika), čangrizave (52 posto), dosadne (38 posto), bolesne i boležljive (23 posto), usporene (15 posto), nostalgične (15 posto), uplašene zbog starosti i smrti (15 posto), zaboravne (12 posto), preosjetljive (12 posto), tvrdoglave (10 posto), bespomoćne (10 posto). Od pozitivnih osobina 18 posto ispitanika ističe mudrost, a potom dobronamjernost, nježnost i brižnost.

“Stereotipne predodžbe o starosti odraz su poopćavanja pretežno negativnih obilježja te dobi na cijelu skupinu starih, a odnose se na: fizičku, intelektualnu i spolnu nemoć, slabo pamćenje, rigidnost u mišljenjima, ovisnost o drugima, konzervativnost, škrtost, svadljivost, ‘otkačenost’, egocentričnost, ciničnost i drugo.”

Starije osobe su upoznate s ovakvim i sličnim vjerovanjima o svojoj dobnoj skupini, međutim, pozitivna je činjenica što odbijaju i ne prihvaćaju takvo percipiranje starijih. Pokazalo je to istraživanje “Stereotipi o osobama treće životne dobi: iskustva starijih” ( Anita Zovko, Ivana Damjanić) iz 2017. godine kojem je ispitivano mišljenje i stavovi osoba treće životne dobi o dominantnim stereotipima s kojima se suočavaju.

Istovremeno, prema istom istraživanju, ispitanici o svojoj dobnoj skupini, odnosno o “ostalim starijima” imaju češće negativan stav. Također, opisuju starije kao čangrizave, dosadne osobe opterećene bolestima, serijama i sličnim temama. Pri tome nastoje istaknuti kako se starije osobe međusobno razlikuju, ne generaliziraju. Zanimljivo je, također, njihovo isticanje da se navedene osobine ne odnose na njih same nego na “ostale starije”. Istraživanje je, dakle, pokazalo kako je u opisima vlastite dobne skupine kod ispitanika vidljivo stereotipno mišljenje.

Općeprihvaćeno je pravilo da su starije osobe društvu i gospodarstvu “teško rješiv problem”

Stereotipi nerijetko dovode do predrasuda, ali i pojave, ističe Zovko, poznate kao kao ageizam (eng. ageism), a označava diskriminaciju ljudi na temelju kalendarske dobi te može biti pozitivan ili negativan, međutim, u društvu postoje brojni vrlo negativni stavovi koji proizlaze iz nerazumijevanja i neznanja o starosti i starenju.

Utjecaj stereotipa značajno utječe na kvalitetu života starijih osoba. Negativna i iskrivljena percepcije društva o starijim osobama ima naglašava, brojne posljedice na pojedinca, ali i društvo u cjelini: dovode do sniženog samopoštovanja i zatvaranja u sebe kao rezultat socijalnih uvjerenja o tome da stariji nisu skloni prilagoditi se mlađima.

“Stereotipi, također utječu i na vlastitu dobnu identifikaciju i samoevaluaciju te se stariji ljudi počinju slagati s konstatacijom kako rast kronološke dobi neizbježno dovodi do smanjivanja razvojnih dobitaka te povećanja gubitaka.”

Gotovo je postalo općeprihvaćeno pravilo da su starije osobe društvu i gospodarstvu “teško rješiv problem” što je vidljivo u stalnim socijalnim porukama – kako su i zaposlenima i kreatorima socijalne politike starije osobe teret, budući im moramo osigurati zdravstvene usluge, mirovine, pojašnjava nam profesorica Jasminka Zloković koja je s kolegicom Zovko kreirala kolegiji Gerontologija na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Anita Zovko i Jasminka Zloković (foto: Filozofski fakultet u Rijeci)

“Zar starije osobe nisu tijekom čitavog svojeg života mlađima osigurale životni start, zar stariji nisu imali i nemaju značajne doprinose društvu i svijetu u kojem živimo? Ovakvim stavom prije svega mladima se poručuje da su jedina i najvažnija društvena skupina, dok je starost nepotreban teret kojeg se ne možemo riješiti”, smatra Zloković

Ageizam je, ističe, postao vrijednosni kriterij. I vrhunskim akademskim građanima, dodaje, određuje se dobna granica sudjelovanja u nekim životnim i profesionalnim aktivnostima ili projektima. “Dobna granica mogućeg aktivnog participiranja u svojoj okolini postaje prvi i posljednji kriterij. Ovo između ostalog otvara i pitanja diskriminacije i dobne segregacije i eksplicite negiranja moguće snage starijih osoba i njihov razvojni doprinos društvu.”

Profesorica Zloković pri tome ne misli na potrebu produžavanja radnog vijeka. Navodi kako se u nekim istočnjačkim kulturama na starost se gleda kao na obiteljsko i socijalno bogatstvo, gdje su starije osobe cijenjene i dragocjeni članovi društva. “Nažalost takav pogled na starije osobe ne nalazimo u Europskoj kulturi iako odnos prema starima nije niti na ovim prostorima jednak.”

I stariji imaju stereotipe o mladima

Koliko dolazi do stvaranja negativne percepcije mladih o starijima, toliko je i obrnuto, starijih o mladima. Tako možemo čuti stereotip kako su mladi neodgovorni, nekulturni, premladi da bi im se povjerile “ozbiljnije” uloge u društvu, da su mladi predodređeni za neka socijalno neprihvatljiva ponašanja, ovisnostima, delinkvenciji i sl., ističe profesorica Zloković i dodaje neke druge stereotipe o mladosti kao “rizičnom” i neodgovornom životnom razdoblju.

“Primjerice, ako vidimo neku mlađu sposobnu osobu koja je zaposlena, stvara određene materijalne vrijednosti, skloni smo unaprijed osuditi i reći da se radi o nepoštenom poslu jer mi za cijeli radni vijek nismo stekli neke značajnije materijalne vrijednosti. Rjeđe konstatiramo da su se životne okolnosti desetljećima mijenjale pa tako i u kvalitetnijem smjeru od onog u kojem su stariji radili i stvarali, da su se životne prilike poboljšavale i otvarale se nove mogućnosti manje mukotrpnih stjecanja životnih prilika.”

U tom mijenjanju koje je za mnoge mlade stvorilo i bolje, kvalitetnije životne prilike sudjelovali su, naglašava Zloković, i sadašnji stariji članovi društva. “Stoga je stereotip, odnosno neistina, da sve počinje s jednom generacijom, da prije nje nije postojalo ništa, da se sa današnjim mladima kreće od nule, da stariji ne trebaju i da su teret. I mlađi i stariji članovi društva jednako su vrijedne osobe i međusobne predrasude jedino doprinose međusobnom nepotrebnom jazu generacija umjesto međugeneracijske podrške.”

Stereotipi o starijima posljedica gubitka kontakta s mladima

Socijalno okruženje, podrška i kontakti preduvjeti su zadovoljstva životom starijih ljudi. Zbog toga je, smatra profesorica Zovko, nužno raditi na osvješćivanju poteškoća u odnosu i kontaktima između mladih i starijih.

Odnos prema starijima, dodaje, u velikoj je mjeri uvjetovan odgojem unutar obitelji i učenju o odnosu prema starijima. Prema mišljenju ispitanika, starijih osoba, u ranije navedenom istraživanju “Stereotipi o osobama treće životne dobi: iskustva starijih”, promjena odnosa mladih prema starijima odraz je težnje mladih da se što prije osamostale što neminovno dovodi do smanjenog kontakta sa starijima. Osim što prepoznaju utjecaj različitih čimbenika na odnos mladih prema osobama treće životne dobi, većina ispitanika, također ističe važnost građenja kvalitetnog odnosa s mladima, a slažu se i oko činjenice da se mladima treba prilagoditi te na kraju od njih i učiti.

Prostora za učenje i jačanje međugeneracijskog uvažavanja ima mnogo, a trebalo bi poći iz same obitelji. Obitelj bi, prije svega, trebala biti za sve njezine članove mjesto ljubavi, emocionalne topline, bezuvjetne međusobne podrške i brige, ističe profesorica na Odsjeku pedagogije riječkog Filozofskog fakulteta Zloković.

“Nažalost za mnoge ranjive skupine kao što su to starije osobe, to nije stvarnost. Odrasla djeca prema ostarjelom roditelju nerijetko pokazuju nerazumijevanje, netrpeljivost, važni su im samo onoliko koliko stariji može zadovoljiti ekonomske ili druge vrste potreba ostatka obitelji. Nakon toga, postaju bezuvjetni teret kojeg se rješavaju uglavnom institucionalno iako su mentalno, tjelesno i ekonomski bili neovisni.”

Tako u domovima za starije osobe, pojašnjava nam, nalazimo ljude koji su zdravi, nisu ovisni o tuđoj pomoći, ali su ekonomski osiromašeni zadovoljavajući potrebe mlađeg dijela obitelji i jasno im je dano do znanja da nisu poželjni.

foto: Rei Leka/Scopio

Navodi kako postoje i obiteljski i društveni stereotipi da su starije osobe, djedovi i bake, nepoželjni u sudjelovanju u odgoju djece. “Oni su ti koji nam urušavaju odgojna pravila, koji su unuke razmazili, koji su isto djeca kao i njihovi unuci, dementni, naporni i sl. Međutim, sva relevantna istraživanja govore o neospornom značaju baka i djedova u odgoju djece, o njihovom velikom doprinosu u poticanju socijalnog, emocionalnog i kognitivnog razvoja. Konačno na skali stresa, gubitak bake i djeda činjenicom smrti, nalazi se odmah uz smrt roditelja”

Smanjenje negativne percepcije starijih kroz jačanjem međugeneracijske solidarnosti

Iz svega proizlazi kako se ne osjeća snaga međugeneracijske solidarnosti, već se osjeća jaz koji šteti i mladima i starima i cijelom društvu, naglašava Zloković.

“Na stare se gleda kao na socijalni teret, nepotreban trošak i osobe koje više ne zaslužuju naš trud, vrijeme i novac. Ovo je snažno izraženo u nas, prema mojem mišljenju i sagledavanju svakodnevnih životnih situacija u kojima se stariji nalaze.” Pohvalno je, dodaje, što u nekim lokalnim sredinama, kao što je Rijeka u kojem živi i radi, postoje programi međugeneracijske solidarnosti i skrbi o starijima koji su na boljoj razini. Primjerice programi njege starijih osoba u njihovim kućama, dostave hrane, organiziranja različitih programa učenja i slobodnih aktivnosti (informatičkih, umjetničke, strani jezici, popularna predavanja, kulturni i sportski sadržaji) i drugo.

S obzirom na tendenciju rasta broja starijih osoba u Hrvatskoj, potrebno je naglasiti, ističe profesorica pedagogije na riječkom Filozofskom fakultetu Zovko, koliko je važno preispitivanje stavova i vjerovanja koja društvo ima o starijima.

Kako bi se prevladalo negativna percepcije osoba treće životne dobi, prije svega, najvažnija je međugeneracijska solidarnost te druženje mladih i starih jer kroz druženje i neformalni kontakt međusobno se upoznaju i uče o međusobni razlikama, naglašava Zovko.

“Također, na taj se način potiče međusobno razumijevanje kao bitan preduvjet promjene percepcije starih o mladima i obrnuto, mladih prema starijima. Izjave sudionika našeg istraživanja sugeriraju kako je spajanje mladih i starijih moguće ostvariti na više načina: neformalnim druženjem i kontaktom, volontiranjem, suradnjom obrazovnih institucija i institucija socijalne skrbi, održavanjem edukacija i slično.“

Upoznavanje mladih sa starijima može dovesti do mijenjanja postojećih stereotipnih vjerovanja. Kontaktnom, iskazivanjem interesa, ulaganjem vremena i stvaranjem odnosa moguće je, zaključuje profesorica Zovko, promijeniti percepciju naših starijih kroz upoznavanja pozitivnih osobina starijih, a ne percipiranje istih kroz isključivo negativne osobine koje se onda pripisuju svim starima bez prethodnog uvažavanja stvarnih razlika među njima.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP