Ćelić Marušić: Nasljeđivanje imovine iz drugog mirovinskog stupa mora biti bezuvjetno

Svi koji iz svojih plaća izdvajaju 5 posto u drugi mirovinski stup, odnosno, štede za mirovinu, morali bi moći stvarno raspolagati svojim novcem tijekom štednje ili po odlasku u mirovinu. Jedan je to od prijedloga Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova koji su nedavno predstavili analizu mirovinskog sustava kojom predlažu i reformu tog sustava. Riječ je o udruzi koja je osnovana s ciljem povećanja svijesti građana o postojanju individualne mirovinske štednje, kapitalizaciji te štednje, ulozi mirovinskih fondova te o mogućnostima koje budućim umirovljenicima stoje na raspolaganju.

Prema postojećim pravilima, za vrijeme štednje budući umirovljenik nema mogućnosti korištenja ušteđenog, dok po umirovljenju može odrediti korisnika svoje imovine iz drugog mirovinskog stupa u slučaju njegove smrti.

Sredstva iz drugog stupa i za liječenje ili kao zalog

U Udruzi tako predlažu da član obaveznog mirovinskog fonda ima mogućnost povući dio sredstava fonda za potrebe podmirenja izvanrednih financijskih troškova obitelji ili da dio imovine može založiti u, primjerice, situacijama kupnje prve nekretnine člana obitelji, djece i slično.

Uzevši u obzir tešku materijalnu situaciju u kojoj se nalazi velik dio građana Hrvatske, od kojih mnogi ne bi mogli podnijeti iznenadan financijski udar niti u visini jedne mjesečne plaće, smatramo, ističe izvršna direktorica Udruge Manuela Ćelić Marušić, da bi trebalo uvesti kompromisno rješenje na način da se u određenim uvjetima, kao što je npr. smrt bliskog člana obitelji ili životna ugroženost samog osiguranika, dopusti građanima da dio sredstava mogu podići.

“Što se tiče (ne)mogućnosti raspolaganja sredstvima u obaveznim mirovinskim fondovima (OMF) prije stjecanja prava na mirovinu, moram priznati da smo oko te teme i unutar Udruge lomili koplja. Od toga da su to naša privatna sredstva, naša osobna imovina i da bi bilo logično da tom imovinom mogu raspolagati po mojoj volji, do mišljenja da je to ipak namjenska štednja za mirovinu i da postoji opasnost da bi ju ljudi mogli potrošiti u druge svrhe i odmah.”

Obrazloženje da se ušteđevinom za mirovinu ne može raspolagati jer su građani neodgovorni i ne bi ju čuvali za mirovinu, izvršna direktorica Udruge smatra dvojbenom. “Ok, to je namjenska mirovinska štednja pa je zaista moguće da bi ljudi teško odoljeli ne potrošiti je prije odlaska u mirovinu, osobito uzevši u obzir da se dobar dio hrvatskog stanovništva bori za egzistenciju. Ali jesam li i sa 65 ili 70 i dalje tako neodgovorna? Pa bih i tada prokockala cijeli iznos?”

Nasljeđivanje mora biti bezuvjetno

Niti u trenutku odlaska u mirovinu ne može se raspolagati svojim ušteđenim iznosom u cijelosti, pojašnjava dalje Ćelić Marušić, već samo s 15 posto i to u strogo definiranim uvjetima: “Pa ako već ne mogu raspolagati svojom mirovinskom ušteđevinom, dajte makar da kad umrem taj iznos bezuvjetno pripadne mojim nasljednicima. A ne ostalim umirovljenicima koji su imali sreće živjeti dulje. Nismo protiv solidarnosti, ali solidarnost treba biti riješena kroz institut najniže državne mirovine, a ne prelijevanjem privatne štednje.” To što je nešto sad tako regulirano, naglašava, ne znači da ekonomski ima smisla i da je upisano u kamen.

I kada je u pitanju nasljeđivanje ušteđevine, ono bi, ističe izvršna direktorica Udruge Manuela Ćelić Marušić, trebalo biti – bezuvjetno. Smatramo da naša mirovinska štednja koju smo unijeli u mirovinsko osiguravajuće društvo (MOD), koje po umirovljenju isplaćuje mirovine iz drugog stupa, dodaje, mora biti u cijelosti predmetom nasljeđivanja.

“Sad to nije tako, osim ako se tako ugovori, ali onda se to penalizira manjim iznosima isplaćene mjesečne mirovine. Ako nisam ugovorila nasljeđivanje, a umrem u tijeku korištenja mirovine, ostatak mojih sredstava koja sam prenijela iz obveznog mirovinskog fonda (OMF) neće dobiti moji nasljednici, nego će se rasporediti na ostale umirovljenike u MOD-u. Je li to onda individualna mirovinska štednja ili solidarnost prenesena u MOD? Da budemo jasni, ovdje ne govorimo o sredstvima koja su uplaćivana u prvi stup, govorimo isključivo o onih 5 posto doprinosa koji idu u drugi stup i za koje nam zakon kaže da su naša osobna imovina. Osobna imovina kojom ne mogu raspolagati?”

“Pa ako su to moja sredstva tj. moja osobna imovina, zar nije logično da ju u slučaju moje smrti naslijede moja djeca”, pita se Ćelić Marušić koja ističe kako je tu veći problem nasljeđivanja iz mirovinskih osiguravajućih društava nego iz obaveznih mirovinskih fondova.

Mirovinska štednja isplativa tek malom broju

Promjene u mirovinskom sustavu koje Udruga predlaže u desetak osnovnih točaka, ako ih se uvaži u budućnosti bi trebale rezultirati i većim mirovinama i, ističe Ćelić Marušić, manjim opterećenjem na državni proračun.

“Osobno smatram da je potrebno manje se oslanjati na državu i preuzeti veću odgovornost za svoj život pa tako i za vlastitu egzistenciju u budućnosti, ali s druge strane je nužno propitkivanje i veća odgovornost države i fondova za upravljanje tuđim novcima. Mi smo trenutno u situaciji da ne možemo previše utjecati ni na što. A nas preko 2 milijuna uplaćuje novce u mirovinske fondove! Nije prirodno da nemamo pravo glasa ni utjecaja na način upravljanja našim novcima. Ako se ni na što ne može utjecati, dodaje, onda ne možete od ljudi niti tražiti zainteresiranost i angažiranost.”

Kao dvije ključne stvari koje bi sustav učinile isplativijim, u Udruzi vide kroz veće izdvajanje u privatne mirovinske sheme i promjenu strukture ulaganja, a sve u cilju ostvarivanja boljih prinosa i većih budućih mirovina. U trenutnoj situaciji, kako ističu u Udruzi, većina ljudi neće dočekati svoj ušteđeni novac u MOD-u, a kapitalizirana štednja isplativa je tek malom broju ljudi. Do toga su zaključka, pojašnjava njezina izvršna direktorica, došli, preko kalkulatora dostupnih na web stranici mirovinskog osiguravajućeg društva.

“Kad upišemo brojke u javno dostupni kalkulator i kad izračunamo stopu povrata na svoja sredstva, ona na 20 godina ispada 0. Trebali bi sad ući u različite modele mirovine, indeksaciju i aktuarske izračune, ali za čitateljstvo je bitno ovo – naši izračuni, koje su potvrdili i kolege iz MOD-a pokazuju da ovako postavljen sustav isplate mirovina iz MOD-ova za korisnika nije dobar proizvod. Koliko god je istina da nijedna budućnost nije lišena neizvjesnosti i rizika, nije normalno da ja ne dobijem natrag makar novac koji sam unijela u MOD.”

To je ekonomska istina, naglašava Ćelić Marušić. Ako se nekome da novac na upravljanje, onda ne samo da očekujemo da se sačuva njegova vrijednost, nego se očekuje da mi ostvari i određeni prinos na sredstva koja mirovinski fond ulaže, a ne da ih samo čuva. “Onda ih mogu čuvati i u čarapi ili u banci. No da budemo do kraja korektni, nisu MOD-ovi tu isključivi krivac. I oni su raznim ograničenjima na neki način primorani nuditi ono što nude.” U Udruzi tvrde kako prema aktualnom izračunu treba od 24 do 27 godina da se dođe na dogovorenu stopu prinosa.

Ulaganja fondova izrazito ograničena

Smatraju da je cijela priča oko mogućnosti ulaganja obaveznih mirovinskih fondova trenutno preregulirana.

Uzimajući u obzir da je štednja za mirovinu konzervativna štednja, i da se radi o ulaganju na izrazito dugi rok koji, obzorom na dugoročnost ulaganja, može imati podnošljive oscilacije. Bitno je, naglašava Ćelić Marušić, ostvariti ukupni rast u dugom razdoblju, a to se postiže, između ostalog, upravljanjem portfeljem i disperzijom rizika, što i jest posao menadžera fonda.

“Danas ne možemo reći da se radi o disperziji rizika, ako je 60 posto sredstava u jednom financijskom instrumentu. Mi smatramo da, sukladno pravilu diverzifikacije rizika, ne bi trebali imati više od 10 posto imovine u jednom instrumentu pa makar to bile i obveznice Republike Hrvatske. Kad postavite pitanje fondovima zašto ne ulažu u instrumente s višim potencijalnim prinosima, u likvidnije instrumente, zašto nisu više prisutni na nekim tržištima izvan Republike Hrvatske, odgovor je – regulativa nam ne dopušta.”

Povećanje mirovina povećanjem većih izdvajanja za drugi stup

Za povećanje mirovina, nužno je i povećanje izdvajanja u drugi mirovinski stup, podsjeća izvršna direktorica Udruge i dodaje kako je to i bilo planirano samom mirovinskom reformom. Međutim, ono se nije dogodilo, nego je stalo na 5 posto. Ideja mirovinskog sustava koji se dijelom zasniva na privatnoj mirovinskoj štednji je dobra ideja, jer novac koji se ulaže i kroz godine oplođuje, sigurno donosi veći iznos u trenutku odlaska u mirovinu, od novca koji se ne ulaže.

“Vrlo jednostavno. Dakle, ideja mirovinske reforme je bila dobra, jer ako smo samo u prvom stupu, onda se sva sredstva koja uplate sadašnji radnici troše za isplatu mirovina sadašnjim umirovljenicima. Ako imamo drugi stup, onda se dio sredstava koja se uplaćuju u drugi stup ulažu i vremenom, osobito kad pričamo o vremenu do ostvarivanja prava na mirovinu, što je rok od nekoliko desetljeća, ukupni iznos postaje znatno veći od iznosa samih uplata. To i jest bit privatne mirovinske štednje i ulaganja.”

Osim povećanja izdvajanja iz plaća u drugi mirovinski stup, u Udruzi se zalažu za ukidanje mogućnosti prijenosa štednje iz drugog mirovinskog stupa u prvi prilikom odlaska u mirovinu.

Nije prirodno, naglašava Ćelić Marušić, da mirovina koju se dobije iz prvog stupa u kojem uplaćena sredstva odmah idu u tekuću potrošnju na aktualne mirovine, bude veća i povoljnija od kombinirane mirovine u kojoj se dio sredstava kroz dugi broj godina ulaže i ostvaruje prinose. “To se naprosto kosi s ekonomskom logikom i podriva osnove tržišnog funkcioniranja mirovinskog sustava. Radi se isključivo o odluci države koja nije utemeljena na ekonomskoj logici.”

Postojeći sustav nije održiv

Iz svega je razvidno, naglašava, kako postojeći mirovinski sustav ne može biti održiv. S našim gospodarskim i demografskim trendovima, stopom iseljavanja, starenjem stanovništva, sve lošijim omjerom radnika i umirovljenika, on je, ističe, matematički neodrživ.

“Možda se trebam ispraviti – sustav nije neodrživ, ali rezultirat će lošijom situacijom i manjim mirovinama od onih koje imamo danas. A što imamo danas? Prosječnu mirovinu od 2.800 kuna. Pa pozivam toga koji kaže da je ovaj sustav koji isporučuje mirovinu od 2.800 kuna dobar sustav i neka pokuša preživjeti s 2.800 kuna mjesečno! A tu govorimo o prosjeku.”

Najveći broj hrvatskih umirovljenika živi s iznosima manjim od toga i to ispod granice siromaštva. “Ako nismo u stanju pogledati oko sebe, vidjeti siromaha, otvoriti oči i pogledati kako ljudi žive, pokušati učiniti nešto da se stvari poprave, ako svi budemo razmišljali na način da nas se to ne tiče, onda će stvari ići samo nizbrdo. Pod tepih se problemi mogu gurati samo do određene granice.”

U Udruzi članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, koja okuplja ekonomiste, pravnike, znanstvenike, financijske analitičare, poduzetnike, studente, komunikacijske stručnjake, vjeruju da će dokument koji su predstavili i koji je dostupan javnosti biti dovoljno poticajan za daljnji dijalog, sugestije i argumentirane rasprave koje su iznad pojedinačnih interesa i četverogodišnjih mandata.

“Mi kao Udruga nemamo poziciju niti mogućnost donošenja odluka, ali smo ozbiljno i studiozno pristupili temi, s jednim jedinim ciljem – boljim mirovinama za buduće umirovljenike. Smatramo da smo ponudili kvalitetna rješenja.”

U dosad obavljenim razgovorima sa stručnim osobama, neovisnim analitičarima, društvima za upravljanje mirovinskim fondovima, MOD-om, regulatorom (HANFA), predstavnicima poslodavaca i ostalima, zaključuje izvršna direktorica Ćelić Marušić, postignuta je suglasnost oko najvažnijih problema, ali i smjera djelovanja, kao i većine prijedloga: “Naravno da se ne možemo oko svega složiti, ali smatramo da ovdje jedini cilj treba biti zaštita interesa ulagatelja u mirovinske fondove i interesa hrvatskih umirovljenika i u tom smjeru su naši prijedlozi.”

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.