Prati nas

Mozaik

Briga o imovini

‘Svatko za sebe mora napraviti inventuru imovine, ne ostavljajte nered nasljednicima’

‘Vlasništvo obvezuje. Prekrasno je imati nekretninu, ali to je i obaveza i odgovornost. Osobna odgovornost, ali i odgovornost prema zajednici u kojoj živite. Osim toga, uredni i čisti papiri dio su osobne životne higijene i tome trebamo težiti.’

Objavljeno

|

Dubravka Bačun (foto: Petra Švarc)

Proteklih je dana pozornost javnosti privukao nesvakidašnji slučaj iz rubrike Crne kronike. Naime, stanari jednog zagrebačkog naselja, u svojoj su zgradi, zbog nesnonsnog smrada, otkrili mrtvo tijelo svog susjeda te su sve prijavili policiji. Naknadno se otkrilo da je čovjek mrtav mjesecima, a stanari se već neko vrijeme bore sa žoharima i ostalim štetočinama koji se šire zgradom.

Iz Zavoda za javno zdravstvo rekli su im da je potrebno što prije očistiti stan, no to je nemoguće učiniti sve dok ne završi ostavinska rasprava. Ako su nasljednici poznati, to može trajati do mjesec dana. Ako nisu, i duže. No, imovinom je moguće, ali i uputno gospodariti drugačije, a svoje imovinsko-pravne odnose dobro je riješiti za života, poručuju naše današnje sugovornice.


“Kada govorimo o imovini i ako pritom mislimo na vlasništvo jedne ili više nekretnina, ja tu temu nikada ne bih proglasila jednostavnom”, vrlo odlučno već mi na početku razgovora govori zagrebačka umirovljenica, gospođa Dubravka Bačun. Dodaje kako je riječ o ozbiljnoj temi koja iziskuje puno truda, pažnje, ustrajnosti i strpljenja. Naravno, ako joj želimo pristupiti na ozbiljan način.

“Osoba mora srediti sve svoje podatke i točno znati što sve ima. Osim toga, mora znati i kako je sve to zabilježeno u pojedinim bazama podataka. Kada kažem da treba srediti papire o nekretnini, potrebno je znati, ali i priložiti dokumente o tome kako je osoba nekretninu stekla. Je li to bio kupoprodajni ugovor? Možda darovni ugovor ili nasljeđivanje?

Cjeloživotna briga o nekretninama

Dodaje kako ona brigu o svojim nekretninama i pripadajućim dokumentima vodi cijeli život. “Sve sam svoje važne dokumente, nekretnine i ostalu imovinu još davno popisala, popis sam datirala i uredno ga pospremila u mapu u kojoj se nalaze i svi pripadajući dokumenti o popisanoj imovini. Tijekom godina, taj popis redovito ažuriram – svaki put navedem i datum kada sam to učinila, tako da su uvijek uključene posljednje promjene. Na taj način sve je pregledno i odmah dostupno budućim nasljednicima”, s dozom ponosa kaže moja sugovornica.

Nakon što se imovina popiše, sljedeći korak je, kaže, provjera svih podataka. “Dobivaju se dva dokumenta – jedan je izvadak iz zemljišne knjige, a drugi je izvod iz katastra. Nisam stručnjak u tom području pa se ne usuđujem tumačiti razlike u tim papirima, ali podaci moraju biti istovjetni u obje baze podataka”, kaže Dubravka Bačun.

Predstavnik suvlasnika kao važna karika

Naglašava da je, kada osoba živi u višestambenoj zgradi, izuzetno važno imati dobrog predstavnika suvlasnika koji mnoge stvari može riješiti za čitavu zgradu.

“U zgradi u kojoj živim, tu funkciju obavljam već više od 20 godina, tako da imam doista bogato iskustvo oko raznih usklađivanja. Jedan od čestih problem je vrlo česta promjena imena ulica. To je naročito prisutno u proteklih tridesetak godina. Zgrada vam može biti upisana na nekoj staroj adresi, a vi u svojim dokumentima imate novu. Zatim, često se pojavljuje razlika u površinama u stvarnosti i u zemljišnim knjigama: tu treba napraviti elaborat – to rade geodeti pa zatim ide na provjeru u katastar i u zemljišne knjige.”

Ova sistematična i temeljita predstavnica stanara upozorava da ljudi često računaju da će se neke promjene u dokumentima dogoditi automatski. “Primjerice, nakon što otplatite kredit za stan, u knjigama i dalje ostaje zabilježba, a ljudi računaju da će banka to automatski riješiti i obrisati zabilježbu. E, pa neće.”

Čista situacija za nasljednike

“Sve su ovo jako važne stvari, pogotovo ako imate nasljednike. Ja osobno ne želim da oni rješavaju moj nered. Želim da im ostavim sve što je moguće uređenije i čišće”, kaže Bačun.

Iskustvo naše sugovornice ulijeva nadu da su sve imovinsko-pravne zavrzlame rješive, pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da su u Hrvatskoj zemljišne knjige i katastar – digitalizirani i javno dostupni svim građanima. No, mnoge starije osobe nisu vične suvremenim tehnologijama, možda i ne posjeduju računalo pa za sve moraju osobno odlaziti u navedene institucije.

“Ljudi moraju biti uporni, ustrajni, strpljivi i polako rješavati probleme na koje naiđu”, savjetuje gospođa Bačun. Naglašava kako je za njezinu organiziranost dijelom svakako zaslužan i fakultet koji je završila.

“Strojarstvo nas je učilo redu. Tu nije moglo biti improvizacije ni u čemu. A možda i sama malo naginjem tome. Vjerojatno je riječ o kombinaciji. Ovaj moj stav kojega se držim, nastojim prenijeti i drugima, a to je, ukratko, da svatko mora za sebe napraviti inventuru svega što ima i što se odnosi na njega. Osim imovine, u tu svoju mapu dobro je uključiti sve svoje osobne dokumente, od rođenja nadalje, dokumente o vjenčanju pa o eventualnom razvodu, zatim sve financijske stvari, razne ugovore s bankama kao što su žiro račun, tekući račun, devizni račun, kartice.

Inventura imovine

“To treba sve popisati na način kao što se radi inventura u trgovini”, savjetuje Dubravka Bačun. “U slučaju smrti osobe, sve se zna. Treba vratiti vozačku dozvolu, tu je putovnica, zdravstvena iskaznica. Neke osobe uplaćuju posmrtnu pripomoć, i to treba navesti. Uz nekretninu je povezano osiguranje nekretnine. Smatram da o svemu tome treba voditi računa jer ako vam nešto promakne, vaše nasljednike čekaju naknadni postupci oko toga kako to sve urediti. Tu je odličan primjer ostavinska rasprava za naknadno pronađenu imovinu.”

“Recimo, naknadno ste pronašli neku bankovnu karticu i želite da vam banka isplati sredstva koja se na njoj nalaze. Ali, to nije moguće ako ta kartica nije bila dio ostavinske mase. I na takve stvari treba misliti”, kaže. Zahvaljujući svojoj sistematičnosti, preciznosti, ali i upornosti i strpljenju, gospođa Dubravka Bačun u svojoj je obitelji, ali i u krugu najbližih prijatelja poznata kao osoba koja rješava razne, naizgled nerješive imovinsko-pravne probleme pa je brojni članovi obitelji često angažiraju da im u tome pomogne. A ona se uvijek rado odaziva i kako kaže – vrlo je učinkovita.

Knjižno vlasništvo

S njezinim se pristupom ovoj problematici u potpunosti slaže zagrebačka odvjetnica Iva Gavranović koja u svojoj 25-godišnjoj odvjetničkoj praksi gotovo svakodnevno susreće s raznim slučajevima iz ovoga konteksta.

Iva Gavranović (foto: privatni album)

“Izuzetno je važno imati urednu dokumentaciju. Kada imate knjižno vlasništvo, to vas deklarira kao knjižnog vlasnika i ne trebate dokazivati izvanknjižni slijed nasljeđivanja. To vam uvelike olakšava i dizanje kredita, prodaju i slično. Dokumentacija se gotovo uvijek može urediti, no to iziskuje razne postupke koji dugo traju. Ljudi nisu svjesni da ponekad nije tako lako riješiti određenu dokumentaciju uz papire i dokumente koje oni imaju. Veliki problem je kad mi netko dođe i kaže s rečenicom – čuo sam da to mogu steći dosjelošću. No, ni tada se ne možete upisati kao vlasnik ako nekoga ne utužite. Upis se uvijek radi na temelju određene sudske odluke”, pojašnjava odvjetnica Iva Gavranović.

Svi su pravnici

Dodaje kako ljudi često nisu svjesni pojmova kojima barataju, ali tako je to i brojnim drugim zanimanjima, kaže.
“Ljudi koji nisu pravnici, često misle da pravo poznaju bolje od nas pravnika i odvjetnika. To je naprosto nepoštivanje struke, upravo kao kada zbog medicinskog problema terapiju tražite na Googleu, umjesto da odete liječniku.”

Iva Gavranović kaže kako je rješenje o nasljeđivanju na ostavinskoj raspravi puno lakše dobiti kada u ostavinskoj masi postoje čisti papiri. “Temeljem toga, ako nemate urednu dokumentaciju, morate, sada kao izvanknjižni nasljednik, sa svim slijedom kojega imate od prije, opet pokrenuti određeni sudski postupak. A ako pak postoje neki imovinsko-pravni odnosi koje niste riješili, to se rješava isključivo kroz parnični postupak.”

Ne krijte stvari od djece

Ova iskusna odvjetnica smatra kako najveći problemi u neriješenim odnosima koji se mogu riješiti za života leže u odnosima između roditelja i djece.

“Nažalost, roditelji za života često nešto kriju od djece pa s jedinim djetetom nešto potpišu, a drugo dijete za to ne zna. Tu zna doći do kaprica pa netko za inat nekoga tuži. Te parnice jako dugo traju, u prosjeku do 10 godina. Imam jednu parnicu koja je dva puta vraćana sa Županijskog suda i koja traje od 2007. godine. Nažalost, u takvim se situacijama nasljednici rijetko žele na početku dogovoriti, a ja smatram da im to uvijek treba sugerirati. Svojim strankama nastojim prezentirati dobrobit nagodbe i na početku, ali i tijekom parnice.”

Na kraju se, kaže, nakon petnaestak godina ipak dogodi da svi sjednu za stol i pokušaju dogovoriti ono što su mogli učiniti odmah na početku.

“Kada bi bilo više razuma i kada bi ljudi gledali širu sliku stvari, 70 posto parnica nikada se ne bi dogodilo. Ljudi bi takvim situacijama trebali razumno postupati, ali i na ovom našem području manjka racionalnog postupanja. Rekla bih da je to dijelom i stvar našeg podneblja – ako nekome sugeriraš da bi svoju imovinu trebao riješiti za života, odmah će te optužiti da jedva čekaš da umre ne bi li ti nešto naslijedio. Ljudi se često i uvrijede na takav prijedlog. Isto se događa i s bračnim ugovorima. Naši ljudi to vrlo teško prihvaćaju. Oporuku su nekako prihvatili, ali sve ove druge forme dogovora i ugovora, jako teško ili nikako”, otkriva odvjetnica Iva Gavranović.

Iako je financijska situacija mnogih umirovljenika nezavidna i teška, najbolji savjet koji može dati je uputiti ih na pravno savjetovanje s odvjetnikom. “Vrlo je moguće da će se već u tom prvom koraku pronaći rješenje kako pristupiti određenoj problematici.”

Razne opcije rješavanja odnosa

“Kao što znate, postoje razne opcije – ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju su danas najčešće. Napominjem da ti ugovori više nisu dio Zakona u nasljeđivanju, već su prešli u Zakon o obveznim odnosima. No, to su ugovori koje danas ljudi često zloupotrebljavaju. Njihov smisao je da osigurate da netko brine o vama, no s druge strane, ljudi često takve ugovore potpisuju kako bi izigrali određene zakonske nasljednike, budući da takva nekretnina ne ulazi u ostavinsku masu. Ako netko i pokrene spor kojim bi potraživao takvu imovinu, nije sigurno da će uspjeti. Ali ako imate sve uredno i sređeno, vrlo je vjerojatno da će takva osoba izgubiti spor.”

Stoga ova odvjetnica osobama koje sklapaju ovakve ugovore, sugerira da vrlo jasno definiraju uzdržavanje, da to bude primarni dio tog ugovora. “Uvijek savjetujem ugovor o doživotnom uzdržavanju, nikako onaj o dosmrtnom uzdržavanju. Moje mišljenje je da bi ljudi trebali svoju imovinu zadržati do kraja života, a pitanja oko nje riješiti za života. Međusobni se odnosi tijekom života često mijenjaju i puno toga se poremeti i neočekivano dogodi, dolazi do situacija koje vam se čine nevjerojatnim.”

“Najgora stvar koju možete napraviti jest da krijete stvari od djece; da jednom djetetom nešto kažete, a onom drugom zatajite. Tako možete posvađati svoju djecu koja svoje odnose neće popraviti ni nakon vaše smrti. Takvih slučajeva ima puno i mogu reći da su najemotivniji i najteži sporovi upravo oni vezani uz nasljedstvo”, upozorava Iva Gavranović.

Životna higijena i odgovornost prema zajednici

Za kraj poručuje kako su uredni dokumenti i riješeni imovinsko-pravni odnosi i velika odgovornost. “Danas svi traže svoja prava, a nitko ne razmišlja o odgovornosti. Vlasništvo obvezuje. Prekrasno je imati nekretninu, ali to je i obaveza i odgovornost. Osobna odgovornost, ali i odgovornost prema zajednici u kojoj živite. Osim toga, uredni i čisti papiri dio su osobne životne higijene i tome trebamo težiti”, zaključila je odvjetnica Iva Gavranović.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP