Prati nas

Aktivno starenje

Sve se može!

Koja organizacija bake Gordane! Da bi stigla kuhati i igrati se s unukom, ustaje već u 4!

Neobično živahnu baku Gordanu Petric, 62-godišnju umirovljenicu, zatekli smo u aktivnoj igri s unukom Lukom u parku na zagrebačkoj Trešnjevci. Dječak je bio malčice ljubomoran što smo baki ukrali pozornost, no ona ga je s puno ljubavi uspjela smiriti i usput nam otkriti kako je svoje dnevne aktivnosti uspjela prilagoditi čuvanju unuka, kojega kod bake nakon vrtića redovito čeka i zdravi ručak. Da bi sve savršeno funkcioniralo, a ona imala vremena za kvalitetnu popodnevnu igru s mališanom, njezin dan počinje u 4 ujutro – ne zato što mora, već zato što joj to odgovara i čini je sretnom!

Objavljeno

|

Gordana Petric i unuk Luka (foto: Gordana Arh)

Otkako je u mirovini, gospođa Gordana Petric iz Zagreba život je organizirala prema “rasporedu” svog unuka Luke. Ništa joj, kaže, nije teško kad je maleni u pitanju, baš uživa u kvalitetnom vremenu provedenom s njim.

“Luka ide u vrtić, ali ne ostaje jako dugo, tek su mu dvije i pol godine. Budući da kći Sandra i zet Pavle rade do kasno, gotovo do predvečer, suprug i ja smo na sebe preuzeli kuhanje te odlazak po unuka u vrtić. Kod nas ga uvijek dočeka zdravi ručak od domaćih, ekoloških namirnica. Nakon objeda s njim obavezno odemo u obližnji parkić jer nam je važno da maleni, pa tako i mi, svaki dan dovoljno vremena provedemo na svježem zraku”, otkriva nam i dodaje da u danima kad zbog snijega i kiše ne mogu van, zajedno mijese i peku kolače, što je Luki posebno zanimljivo.


“Trebate vidjeti to veselje kad pečemo domaće kiflice ili mini muffine, presretan je. Sad je već velik pa se doista ozbiljno primi posla”, kaže baka Gordana ozarena lica.

Dan joj počinje u četiri ujutro

Da bi sve stigla, a predvečer se posvetila i drugim svojim omiljenim aktivnostima, gospođa Gordana je, kao prava horoskopska Djevica, savršeno organizirana. Ustaje, kaže, već u 4 sata ujutro. Polako ispije svoju prvu kavu i često je vani još mrak kad ona u trenirci i tenisicama kreće na ranojutarnju šetnju. “Imam svoju omiljenu šetnicu, nedavno uređenu u obližnjem parku tamo kod Selske, i obavezno napravim deset, petnaest krugova. Sada, na proljeće, posebno uživam jer primjećujem kako se priroda budi, drveće lista, cvijeće je u punom cvatu, a ptice neumorno cvrkući. U parku tako rano još nema nikoga, vrlo je opuštajuće i to me puni mirom i energijom za novi dan”, povjerila nam je.

Kad oko pola sedam dođe kući, posveti se odmah kuhanju, a obroke planira unaprijed. Malo što mora kupovati u dućanu, jer ima vlastiti vrt u kojem uzgaja ekološko povrće. “Rođena sam u Zagorju, u Kraljevcu na Sutli. Na djedovini, gdje je nakon majčine smrti ostala živjeti jedna od nas četiri sestre, imam dvije manje njive. Tamo sam često vikendima, kopam, sadim, plijevim, najesen radim zimnicu. Kroz gotovo cijelu godinu imamo bar nešto od povrća, evo na jednoj njivi moram pokupiti mladi luk i zimsku salatu jer je treba preorati. Druga je zasijana i nadamo se skoroj prvoj berbi. Povrće i mahunarke tako dobro uspijevaju da primjerice mahune sadim četiri puta u godini”, govori nam naša sugovornica i dodaje da višak uroda često razdijeli dragim ljudima oko sebe.

Izmnimno joj je važno da povrće ne tretira nikakvim pesticidima i umjetnim gnojivima. “Sama radim biljne pripravke za zaštitu svih kultura koje posadim, i to se pokazalo vrlo uspješnim – dokaz je prekrasan vrt u kojemu ima svega u izobilju”, kaže baka Gordana. No, održavanje povrtnjaka je i vrlo zahtjevno, ljeti ga k svemu valja i često zalijevati, to je nešto što ne može čekati – tada joj u tjednu uskoči sestra koja vrt spasi od suše.

A svake jeseni, kad uz povrtne kulture dozrije još i voće, vrijeme je za pripremu zimnice. Osim što kiseli povrće, gospođa Gordana po starim zagorskim receptima radi razne pekmeze – od šljiva, dunja, marelica.

Eko kuhinja

“Zdravi su mi obroci važni i na našim se tanjurima redovito nađe puno povrća, uz sasvim malo mesa. Imamo tu sreću da Luka voli jesti gotovo sva variva, tu stvarno nemamo nikakvih problema. Ipak, omiljeno mu je jelo grašak s noklicama, pa je to i najčešće na jelovniku”, govori ponosna baka i dodaje da svake nedjelje – kad nije u Zagorju – kuha za širu obitelj.

Gordana Petric i unuk Luka (foto: Gordana Arh)

“Te moje zagrebačke nedjelje su za mene najdinamičniji dan u tjednu, tada na ručak s Lukom dođu i kći i zet. Na meniju je, za početak, obavezno goveđa juhica s rezancima jer je to, pogađate, još jedno Lukino omiljeno jelo”, rekla je gospođa Gordana kroz širok osmijeh.

Slatko iščekivanje unuka Janka

Otkrila nam je potom i da je obitelj u slatkom iščekivanju – i drugi je unuk na putu. “Kći je drugi put trudna i opet nosi dječaka. Već znamo da će se zvati Janko. Ne možemo dočekati još jednu srećicu! Beba stiže krajem srpnja, začas će to”, rekla je s radošću.

U mirovinu s 41 godinom staža

Otkrila nam potom i da je u mirovinu otišla s napunjenih 60 godina života i 41 godinom radnog staža. “Cijeli sam radni vijek provela kao turistička djelatnica u nekadašnjim najvećim hrvatskim putničkim agencijama. Bila sam na rukovodećim pozicijama i voljela rad s ljudima, kontakt sa svakom strankom bio mi je važan. Nije moj radni vijek bio bez stresa, štoviše, no profesionalno sam bila ispunjena. Odlazak u mirovinu prigrlila sam s pozitivnim stavom, osobito jer me veselilo vrijeme koju ću imati za unuka. Voljela bih jedino da mi je mirovina malo veća, tada bih si češće priuštila neko putovanje, baš jako volim putovati. Osim toga, i unucima bih mogla priuštiti nešto više”, rekla je.

Vrijeme za TV seriju i prijateljice

Na pitanje što voli raditi u vrijeme slobodno od svih obiteljskih i kućanskih obaveza, odgovara: “Kasno poslijepodne, kad Luka s roditeljima ode kući, obavezno pogledam svoju omiljenu seriju na Netflixu. Trenutno gledan jednu izvrsnu, Anatomija skandala. Ne propuštam je pogledati, a ako imam vremena, pogledam više epizoda zaredom, no to je ipak rijetkost. Naime, dvaput tjedno s prijateljicama Sanjom i Senkom idem i na gimnastiku, tu u obližnji fitness centar. Zadovoljna sam programom jer radimo istezanja koja mi jako odgovaraju”, kaže nam sugovornica koja i rado čita. Tu ljubav je na nju prenijela njezina majka. “Uostalom, i ime sam dobila po Zagorkinom poznatom romanu. Najstarija sam od četiri sestre i mama si je, otkako je pročitala knjigu, silno željela da da joj kći nosi ime Gordana”, otkrila nam je za kraj naša prpošna sugovornica još jednu zgodnu crticu iz svoga života.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.