Prati nas

Vijesti

Neravnopravnost

Diskriminacija starijih kapilarno je utkana u hrvatsko društvo, a najveća je na tržištu rada

Prema podatcima HZZ-a, radnici stariji od 55 godina života čine 41 posto ukupnog broja radnika proglašenih kolektivnim viškom. Obzirom na izuzetno male šanse ponovnog zapošljavanja, njih se umirovljuje s prvim uvjetima za mirovinu, što kasnije doprinosi lošem materijalnom stanju umirovljenika.

Objavljeno

|

foto: Sandro Bura

Iako se diskriminacija temeljem dobi u Hrvatskoj znanstveno obrađuje uglavnom u kontekstu tržišta rada, riječ je o puno većem polju neravnopravnosti koje je kapilarno prošireno u gotovo svim sferama života, a koju redovito bilježi Ured pučke pravobraniteljice u svojim godišnjim izvješćima.

Diskriminacija prema dobi definirana je kao situacija u kojoj se neka osoba tretira nepovoljnije od druge osobe na temelju dobi, što predstavlja izravan oblik diskriminacije. No postoje i situacije u kojima starije osobe zbog naizgled neutralne odredbe, kriterija ili prakse bile stavljene u nepovoljniji položaj u odnosu na mlađe osobe. Obje vrste diskriminacije zabranjene su europskom direktivom 2000/78/EZ samo u području zapošljavanja, osim u slučajevima kada je takva praksa “objektivno opravdana legitimnim ciljem” te je ista primjerena, razmjerna i potrebna.


Diskriminacija se može dogoditi i “po povezanosti”, pri čemu se osoba diskriminira zato što je povezana sa starijom osobom. Recimo, ako mlada osoba nije dobila poslovno promaknuće zato što živi s bolesnom bakom o kojoj mora skrbiti, što poslodavac smatra rizikom za obavljanje posla.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj?

U svojem izvješću za 2021. godinu pučka pravobraniteljica navodi da kada govorimo o diskriminaciji osoba starije životne, ne može se zaobići utjecaj epidemije i mjera za njeno suzbijanje. Stariji su podnijeli veliki teret, ne samo kao skupina koju moguća zaraza i njene posljedice osobito pogađaju, nego i u pogledu učinka mjera za zaštitu od zaraze, poput izolacije i socijalne isključenosti. Upravo su osobe starije životne dobi teže obolijevale od bolesti COVID-19 te je izrazito visok njihov udio u broju umrlih. U javnom diskursu od starijih se osoba tražilo da ne izlaze iz svojih domova te da izbjegavaju kontakte s drugim ljudima. To je posebno teško pogodilo one u dugotrajnoj institucionalnoj skrbi gdje je povremeno bio zabranjen svaki izlazak iz institucija, kao i kontakti sa članovima obitelji i vanjskim svijetom.

Pravobraniteljica tako navodi i da su prošle godine stariji bili izloženi dobnoj diskriminaciji prilikom traženja posla, nedostatku socijalnih usluga za starije, digitalizaciji, kao i praksama koje uključuju starosna ograničenja u pristupu dobrima i uslugama.

Siromaštvo je otegotna okolnost

Pravobraniteljica navodi da starije osobe žive s izazovom siromaštva, što je pokazalo i otvaranje tržišta rada za umirovljenike uz zadržavanje mirovine. “Istraživanje za razvoj društveno inovativnog programa poticanja i podrške umirovljenicima pokazuje kako čak 74 posto umirovljenika koji su sudjelovali u ponovnoj aktivaciji na tržištu rada, kao razlog za reaktivaciju navodi financije”, navodi se u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021. godinu.

Iako se u javnosti doživljava kao privilegija, reaktivacija umirovljenika često je posljedica njihovog lošeg imovnog stanja i mirovina od kojih ne mogu živjeti. Kako se u Istraživanju navodi, umirovljenici su najčešće bili zaposleni kao prodavači (51 posto) i vozači autobusa (22 posto), a potom kao kuhari i pomoćni kuhari, telefonski anketari, vozači transfera, sobari i fasaderi. Kako iz navedenoga proizlazi, umirovljenicima su dostupna uglavnom slabije plaćena radna mjesta za koja je potrebna niža razina obrazovanja. Posljedica je to i činjenice da je nekim skupinama zakonski onemogućen nastavak rada u struci, primjerice školskim djelatnicima.

SUH: nastavnici su dobno diskriminirani

Upravo je na taj problem dobno diskriminiranih nastavnika ukazao Sindikat umirovljenika Hrvatske. Sindikat ističe da Zakon o mirovinskom osiguranju jasno dozvoljava da umirovljenik koji ostvario starosnu mirovinu, bilo punu ili prijevremenu, može biti zaposlen nakon umirovljenja do polovice radnog vremena.

S druge strane Zakon o radu predviđa da radnik može nastaviti raditi i nakon navršenih 65 godina života i 15 godina radnog staža, ako se radnik i poslodavac dogovore. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ne dozvoljava drugačiji dogovor i nastavak rada, to jasno proizlazi da je samo i isključivo u tom dijelu razlika u pravu kod prestanka radnog odnosa u odgoju i obrazovanju u odnosu na opće uvjete po Zakonu o radu.

Sindikat ističe da Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ni na jedan način nije lex specialis u odnosu na Zakon o radu, a posebice ne u odnosu na Zakon o  mirovinskom osiguranju, već upravo suprotno.

Teško se zapošljavaju, a najlakše se otpuštaju

Pučka pravobraniteljica ističe da je diskriminacija na temelju dobi najzamjetnija upravo na tržištu rada zbog postojanja predrasuda među poslodavcima o umirovljenicima kao homogenoj skupini bez potencijala. Sa sličnim predrasudama suočavaju se i stariji radnici. Oni su najizloženiji i otkazima zbog poslovno uvjetovanih razloga gdje, prema podatcima HZZ-a, radnici stariji od 55 godina života čine 41 posto ukupnog broja radnika proglašenih kolektivnim viškom. Obzirom na izuzetno male šanse ponovnog zapošljavanja, njih se umirovljuje s prvim uvjetima za mirovinu, što kasnije doprinosi lošem materijalnom stanju umirovljenika.

Raditi mogu, ali na bolovanje na teret HZZO-a ne mogu

Kada govorimo o reaktiviranju osoba starije životne dobi na tržištu rada, važno je ukazati i na diskriminatorni učinak čl. 50. ZOZO-a kojim se zaposlene osiguranike HZZO-a starije od 65 godina stavlja u nepovoljniji položaj od drugih. Iako obvezno zdravstveno osiguranje plaćaju kao i ostali zaposleni, oni za vrijeme bolovanja nemaju pravo na naknadu plaće na teret HZZO-a, već na teret poslodavca. Upravo ispravljanje ove nepravde Hrvatska stranka umirovljenika uvrstila u svoj „Prijedlogom interventnih mjera za ublažavanje negativnog utjecaja inflacije na standard i položaj umirovljenika i starijih osoba u Republici Hrvatskoj“,

Strukturalna dobna diskriminacija

U slučajevima ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja, smanjene pokretljivosti i trajne ovisnosti o tuđoj pomoći u svakodnevnom funkcioniranju, podrška kroz pomoć u kući u trajanju od nekoliko sati tjedno nikako nije dostatna, pa se nedostupnost odgovarajućeg smještaja i usluge također može promatrati kao strukturalna dobna diskriminacija. Kada pak govorimo o privatnim domovima za stare i nemoćne, veliki problem predstavljaju njihove cijene koje, prema navodima Matice umirovljenika Hrvatske, rastu, što sužuje krug potencijalnih korisnika.

foto: Jove Wang

Istovremeno, potomcima, bračnom ili izvanbračnom drugu osoba starije životne dobi kojima je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege, koje su nepokretne ili se nalaze u uznapredovaloj fazi onkološke ili druge teške bolesti, zbog koje nisu sposobne same brinuti o sebi, nije omogućen status njegovatelja.

Priznavanje navedenog prava i reguliranje statusa osoba koje skrbe o starim i nemoćnim članovima obitelji bilo je predviđeno još Strategijom socijalne skrbi za starije osobe 2017. – 2020. godine. Usprkos preporukama Pravobraniteljice, niti novim ZSS, status njegovatelja do danas nije osiguran članovima obitelji, iako bi se time olakšala tranzicija iz institucionalne u izvaninstitucionalnu skrb o osobama starije životne dobi, a koja predstavlja dugoročni cilj. Priznavanje navedenog prava doprinijelo bi pomirenju profesionalnog i obiteljskog života, posebice u odnosu na žene koje češće brinu o starim i nemoćnim te bolesnim članovima obitelji.

Tehnologija je pojačala diskriminaciju

Digitalizacija brojnih usluga i servisa, dodatno ubrzana epidemijom, također je otežala položaj starijih osoba. Iako digitalizacija, uključujući primjerice telemedicinu može poboljšati dostupnost skrbi i usluga potrebnih starijim osobama, upotreba modernih tehnologija u brojnim sustavima može ih i dodatno isključiti. Stoga, poštujući neminovnost promjena i društvenog napretka, pri svakom uključivanju digitalnih tehnologija u brojne segmente društvenog života, treba predvidjeti i alternativna rješenja koja će osigurati pristup i onima koji se takvim tehnologijama ne koriste ili si ih ne mogu priuštiti.

Diskriminirajuće prakse osiguravajućih društava

Pučka pravobraniteljica zaključuje da je problematična u pogledu dobne diskriminacije i praksa nekih osiguravajućih društava koja uslugu dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja uskraćuju osobama starijim od 65 godina, zbog čega je njen ured dobio i nekoliko pritužbi dugogodišnjih osiguranika dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja kojima je osiguravajuće društvo odbilo isto produljiti nakon 65. godine. Ukupno 10 osiguravajućih društava koja nude ovaj proizvod ima određenu gornju dobnu granicu primanja u osiguranje, koje se kreće u rasponu između 60 i 70 godina života. Neki od njih imaju određenu i gornju granicu trajanja osiguranja odnosno ograničenje mogućnosti obnove police, upozorava pučka pravobraniteljica, no s njom se ne slaže zakon.

Što nije diskriminacija prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije?

Hrvatska je diskriminaciju temeljem dobi adresirala Zakon o suzbijanju diskriminacije. A on kaže da se stavljanje u nepovoljniji položaj temeljem dobi ne smatra diskriminacijom

pri ugovaranju premija osigurnina i drugih uvjeta u osiguranju na temelju opće prihvaćenih načela procjene rizika, u skladu s relevantnim i točnim statističkim podacima i pravilima aktuarske matematike ;

ako je takvo postupanje objektivno i razumno opravdano legitimnim ciljem, uključujući legitimne ciljeve socijalne politike, socijalne i zdravstvene zaštite, politike zapošljavanja, promicanja ciljeva tržišta rada i stručnog osposobljavanja, te ako su sredstva za njegovo postizanje primjerena i nužna.

Primjerice, diskriminacijom se ne smatra: određivanje najniže ili najviše dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ili kao uvjeta za stjecanje drugih pogodnosti vezanih za radni odnos; određivanje prikladne i primjerene najviše dobi kao razloga za prestanak radnog odnosa, a koja je sukladna uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu, propisivanje dobi ili razumnog razdoblja zaposlenja kao uvjeta za stjecanje ili ostvarivanje prava na mirovinu, ili drugog prava iz sustava socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti i određivanje dobi kao uvjeta za pristup obrazovanju ili određenim dobrima ili uslugama, pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti iz prve rečenice ove točke.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP