Prati nas

Aktivno starenje

Stigne i kuhati

Prpošan profesor Hudec (72) trči maratone, sadi konoplju, radi kreme, putuje i – ljubi

Bilo je nešto prije sedam ujutro kad sam stigla na plivalište Mladost – u tamošnjem kafiću me, uz mali espresso, čekao profesor Goran Hudec, 72-godišnjak koji je već bio odradio svojih sat vremena plivanja. ‘Pa dobro, kad počinjete s plivanjem ujutro?’, upitam ga, a njemu je najprirodnija stvar na svijetu odgovoriti: ‘U šest. Da idem kasnije, ode meni dan. A nemam vremena na bacanje’. I iako smo dogovorili da će mi pričati o svojim sportskim aktivnostima kojima se bavi i u osmom desetljeću života, malo po malo otkrivala sam u njemu osobu nevjerojatne ne samo fizičke, već i mentalne snage. Ostvaren je na svim poljima – osobnom, poslovnom, ljubavnom, a stvaralačkih mu ideja bome ne nedostaje. Radi ne nekoliko poduzetničkih projekata, piše stručni blog, bavi se poljoprivredom, uz sve to trči maratone, pliva, biciklira, druži se s prijateljima, a prije tri godine dogodila mu se i – ljubav.

Objavljeno

|

Goran Hudec (foto: Gordana Arh)

Gospodin Goran Hudec, rođeni Zagrepčanin iz centra, ne može proći gradom, a da ga svako malo s osmijehom na licu ne pozdravljaju prijatelji, znanci, sportski kolege, astronautički fanovi poput njega, ali i bivši studenti. Ovaj diplomirani inženjer s FER-a je, naime, posljednjih 25 godina do mirovine radio kao sveučilištni profesor na Tekstilno-tehnološkom fakultetu.

“I, kakvi ste bili kao profesor, strah i trepet, ili…” upitam ga, a on odgovara da će skratiti priču i znakovito reći da je kod njega mogao položiti svatko tko je htio. “To znači da je fakultet usmjeren ka tekstilu i dizajnu i nisam ih htio daviti s elektrotehnikom. Znalo se da se kod mene može položiti, ali ne bez znanja”, govori profesor Hudec koji je na radnome mjestu ostao do 70. godine života. Studenti ga danas, kaže, rado pozdravljaju gdje god ih sretne, a s nekima ima i poslovnu suradnju


Proslavio se u kviz emisiji bivše Jugoslavije

On sam, bio je istaknut učenik i student. Kao nadareni matematičar i fizičar bio je prva generacija đaka u MIOC-u, jednoj  od i danas najjačih srednjih škola u Zagrebu. Na faksu je zbog silnog znanja o astronautici postao još i slavan, i to u čitavoj bivšoj Jugi!

“Oduvijek me zanimala astronautika, imao sam i ekipu s kojom sam često visio u zvjezdarnici. Onda sam vidio da je upravo to tema novog kviza nazvanog ‘Znaš, znam’ koji je kretao na nacionalnoj televiziji, pa sam se prijavio. Imao sam 19 godina, prošao dvije runde selekcije i pobijedio između 250 kandidata. Bila je to tada udarna emisija, jako popularna, svi su to pratili. I tako sam ja kroz onih šest emisija koliko smo ih snimili postao ono, baš poznata faca. I što je najbolje od svega, zaradio sam tada u vrijednost u iznosu koliko su koštala tri fićeka. A znamo da je tada fićek itekako vrijedio”, ispričao je gospodin Hudec.

Povratak sportu u kasnim tridesetima

I dok je zbog studija i kasnije poslovnih i obiteljskih obaveza zapustio svoju prvu sportsku ljubav – veslanje koje je trenirao u klubu te te se natjecao u disciplini četverac bez kormilara – kako se približavao četrdesetima opet se sve više okretao sportu.

Vesna Šoić i Goran Hudec (foto: privatni album)

“U 50. godini života postao sam rekorder na 100 kilometara u trčanju, utrci koja se trči 12 sati. Rekord sam držao punih deset godina, dok me nije prešišao Josip Dikon, moj sportski kolega kojemu stalno u šali govorim da mu to neću oprostiti i da ću ga opet nadmašiti. Nakon toga, sa 62 godine, postao sam najstariji Ironman u Hrvata  (utrka u kojoj se pliva, vozi bicikl i trči ukupno 225 kilometara, op.a.). I opet me onaj četiri godine od mene mlađi balavac od Dikona prestigao, on je to postigao sa 66 godina”, rekao je s prijetećim prstom u zraku.

Koliko je neumoran, govori i njegov ushit kad govori o sljedećoj utrci. “Sutra trčim Traversu od Podsuseda do Zeline, 53 kilometra. Spreman sam jer redovito treniram ili na nasipu, ili u Maksimiru ili pak oko Jaruna”, govori. Jedan od velikih izazova za koji se već sada priprema je Svjetsko prvenstvo u plivanju u Japanu, koje će se održati u jesen 2023. Zanimljivo je da su se prijavili i njegovi sinovi, 44-godišnji blizanci kojima je plivanje osnovni sport odmalena.

Ljubav na pragu sedamdesete

Gospodin Hudec dugo je živio kao samac, a onda je prije tri godine preko prijatelja upoznao arhitekticu Vesnu Šoić s kojoj je danas u nježnoj vezi. Formalno svatko i dalje živi na svojoj adresi, ali su većinom ipak zajedno, ili kod njega, ili kod nje. “Kako se posloži, i to nam savršeno odgovara”, rekao je naš sugovornik.

Ima polje konoplje

Sa svojom Vesnom i usko surađuje na jednom za Hrvatsku vrlo neobičnom projektu. Naime, profesor Hudec je prije nekoliko godina u Donjoj Kupčini u najam uzeo tri hektra zemlje, te zasadio industrijsku konoplju. Otvorio je OPG i bacio se na proizvodnju CBD ulja, sapuna, krema… Duhovit kakav je, svoje mi je proizvode pod brendom “Sjaj u travi” objasnio ovako: “Krema je za dušu, gel za, kak bi Zagorci rekli, celo telo, sapun je za čistu savjest, a čaj za opće dobro.”

No, uz svoju je arhitekticu došao na još jednu zamisao – uz još petero suradnika u Zadruzi koju su osnovali, rade na složenom projektu gradnje kuće od konoplje, koje su u Belgiji, Engleskoj, Francuskoj već uobičajena stvar. “Još razvijamo cijeli taj model, da to bude zaokružena priča, ali već znamo da će kuća biti malo odignuta od tla, imat će konstrukciju od drveta, a ‘cigle’ će biti od konopljine sječke i vapna, što je vani već dugo prepoznato kao materijal ravnopravan svim uobičajenim građevnim materijalima”, rekao je profesor s napomenom da za jednu kuću već imaju naručitelja. Te su kuće, kaže, zdrave, savšeno postojane, termoizolacijski bez premca, a cijena po kvadratu doseže im približno kao i kod klasične gradnje.

U polju konoplje (foto: privatni album)

Astronautika kao strast

Uz sve te aktivnosti, osim što svakodnevno pročita sve novosti iz svijeta astronautike, profesor Hudec piše i blog na tu temu te ga objavljuje na jednoj skupnoj platformi. Televiziju gotovo i ne gleda, možda tek “Potjeru” i “Teoriju velikog praska”.

Kad je barem dio dana kod kuće, obavezno kuha, i to katkad budu i složena jela poput fiš paprikaša i raznih gulaša, pa zna pozvati i prijatelje.

Ah, od silnih njegovih aktivnosti, zamalo propustih reći i da naš profesor piše kratke priče – među najuspješnijima je priča “Noć klad sam postao star” i na engleski prevedena “The ring”.

Privlače ga vulkani – obišao ih je 17

Na mirovinu se ne žali, a kad mu se ukaže prilika, putuje u zemlje vulkana. “Nevjerojatno me privlače vulkani, posjetio sam ih dosad već 17. Neostvaren san mi je najviši svjetski aktivni vulkan Ojos del Salado, koji se nalazi na granici između Argentine i Čilea. Već nekoliko godina tražim suputnika, nikoga ne mogu nagovoriti na to. Drugi vulkani koje bih još volio vidjeti su još vulkan u Papui Novoj Gvineji i jedan u Sjevernoj Americi. Od ovih koje sam video, oduševili su me posebno vulkan Elbrus na Kavkazu, Damavand u Aziji i Kilimanjaro u Africi.”

Vesna Šoić i Goran Hudec (foto: privatni album)

Na rastanku mu poželjeh uspješnu utrku “Traversu”, a on mi je obećao da će čitatelji portala MojeVrijeme.hr među prvima imati prilike vidjeti fotografije prve hrvatske kuće od konoplje!

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “S godinama bolji – Aktivno i zdravo starenje”

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.