Prati nas

Mozaik

U obitelji

Što kad su unuci nasilni prema svojim djedovima i bakama? Problem nije tako rijedak…

Dok se prije nasilje nad starijim članovima, kao i nasilje u obitelji općenito, smatralo privatnom sferom, danas se o takvim stvarima ipak više govori. I dobro je da je tako s obzirom na učestalost takvog oblika ponašanja.

Objavljeno

|

foto: Danie Franco/Unsplash

Naslovnice portala i novina u listopadu 2020. godine bile su pune vijesti o djevojci iz Zagreba koja se prvo dopisivala sa zatvorenim osuđenim ubojicom za kojeg se na kraju i udala, a da ga prije toga uopće nije poznavala. Kasnije se doznalo da je riječ o djevojci o kojoj su, nakon smrti njezine majke u prometnoj nesreći, brinuli baka i djed. Djevojka je nakon nekog vremena i sama završila u zatvoru jer je baki prijetila nožem.

Kako su tada pisale novine, policija je protiv nje podnijela kaznenu prijavu zbog prijetnje članu njezine obitelji, nakon čega joj je određen jednomjesečni istražni zatvor. Kako se neslužbeno doznalo, osumnjičena je da je prijetila svojoj baki s kojom živi. Djevojka je po svemu sudeći bila u stanju psihičkog rastrojstva. Baka je pokušala uvjeriti unuku da se smiri. Međutim, djevojka je otišla u drugu sobu, vratila se s nožem u ruci i zaprijetila baki da će je ubiti. Zatim je sama nazvala policiju, koja je došla i uhitila je.


Hrvatski su mediji prije nekog vremena objavili ovakvu, još strašniju, vijest: Zagrebačka policija izvijestila je kako sumnja da je 81-godišnju ženu ubio njen unuk (16). U priopćenju su objavili da postoji osnovana sumnja da je staricu čvrstim predmetom ubila maloljetna osoba, inače član obitelji, zbog ranije narušenih odnosa. Sumnjaju da je unuk baku ubio zbog svađe oko hrane.

Novinari su izvijestili i o sljedećem strašnom događaju: 18-godišnji mladić na smrt je pretukao svoju baku i to nakon svađe s majkom s kojom se sukobio u njihovom domu u Zagrebu. Nesretna 79-godišnjakinja nakon što ju je unuk isprebijao po cijelom tijelu povukla se u kuću, legla je u krevet i više se nije probudila, a liječnik hitne medicinske pomoći mogao je konstatirati samo smrt. Majka nasilnika prevezena je u KB Sestara milosrdnica s četiri slomljena rebra i slomljenim nosom i zadržana je na liječenju, a njezin sin je uhićen i priveden u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu.

Slične šokantne vijesti stižu i iz drugih zemalja, pa su tako mediji prenijeli i šokantnu vijest kad je kod Franfurta pronađena mrtva starica (79) u svom apartmanu. Sumnja se da ju je ubio njen unuk (24). Navodno je ubio i dva policajca koji su istraživali slučaj.

Nasilje u obitelji više nije privatna sfera

Nasilje u društvu, nažalost, nije nikakva posebnost, no nasilje prema starijim članovima obitelji posebno je šokantno. No dok se prije nasilje nad starijim članovima, kao i nasilje u obitelji općenito, smatralo privatnom sferom, danas se o takvim stvarima ipak više govori. I dobro je da je tako s obzirom na učestalost takvog oblika ponašanja.

U Australiji je 2017. godine istraživanje u online anketi na uzorku od 101 sudionika, ispitivalo iskustva o obiteljskom nasilju nad starijim članovima obitelji. Pokazalo se da je 46 posto djece o kojoj se brinu stariji članovi obitelji ispoljilo nasilno i agresivno ponašanje prema ostalim članovima obitelji. Većina toga nasilja (89 posto) bila je usmjerena prema njihovom njegovatelju, odnosno upravo osobi koja se o njima najviše brine. Njegovatelji su izvijestili da su doživjeli razne vrste nasilja od strane djece, uključujući fizičko nasilje, oštećenje imovine te verbalno i emocionalno zlostavljanje.

Slično istraživanje provedeno je i 2019. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu na uzorku od 1.100 ispitanika. Tada se pokazalo da, u velikoj većini, stariji članovi obitelji koji su iskusili nasilno ponašanje, nisu dobili emocionalnu, financijsku i pravnu podršku koje su im trebale.

Međutim, koliko god ovakve ankete bile korisne, u njima nema detaljnih podataka koji bi omogućili lakše shvaćanje zašto do nasilnog ponašanja uopće dolazi i što ga potiče, te kako se postaviti u konkretnoj situaciji kad dođe do nasilnog ponašanja.

Zašto dolazi do nasilnog ponašanja prema starijima?

O uzrocima pojave nasilja nad starijim članovima obitelji porazgovarali smo s prof.dr.sc. Jasminkom Zloković, s Katedre za obiteljsku pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Zanimalo nas je što se zna o uzrocima nasilničkog ponašanja prema starijim osobama u obitelji.

“Nije moguće jednoznačno odgovoriti zašto neki adolescenti ozljeđuju i nasilni su prema starijim članovima svoje obitelji, dakle i bakama i djedovima, što može imati i smrtne posljedice. Ponekad se radi o ponavljanju modela ponašanja svojih roditelja, a to su onda i problemi s alkoholozmom, ovisnosti o raznim drogama, psihičkim bolestima, siromaštvom, osjećaj odbačenosti od vlastite obitelji ili šire društvene okoline kao i osjećaja da život nema svrhe. Sve to može utjecati na pojavu nasilja u obiteljskom okruženju. Agresivno ponašanje također može biti simptom nekoga psihičkog poremećaja”, kaže profesorica Zloković.

Mora se uzeti u obzir kako je veliki broj ljudi – djece i mladih, ali i njihovih roditelja – izloženo različitim eksternim i osobnim stresovima s kojima se ne znaju ili ne mogu nositi, dodaje, tu je financijska neizvjesnost, a istovremeno postoje snažni pritisci okoline da moramo biti uspješni, prihvaćeni i sretni.

“Problem je i u tome što se nasilje kao općenita pojava često tolerira čime se mladima poručuje kako je nasilje u redu, prihvatljivo, kako se nasiljem postižu ciljevi i rješavaju problemi. Doista je točna ona stara izreka da agresija rađa agresiju, no to se često zaboravlja. Mnoga su djeca često zapuštena, roditelji iz različitih razloga ne mare za svoju djecu, njihove potrebe i probleme, ne izvršavaju svoju osnovnu roditeljsku zadaću i djeci ne pružaju emocionalnu potporu koju bi trebali, već odgovornost prebacuju na isntitucije”, kaže Zloković.

Važno je istaknuti da nasilje u obitelji počinje manjim, najčešće verbalnim ispadima, a ako se takvom ponašanju ne pridaje dovoljno pažnje, ono može postajati sve problematičnije i na kraju eskalirati.

Svjedočanstva stvarnih ljudi

Nasilje prema bakama i djedovima ne istražuje se u dovoljnoj mjeri, no neka istraživanja ipak postoje. Takvo je ono Sveučilišta Roehampton iz Londona iz 2020. godine. Riječ je o projektu kvalitativnog istraživanja u Velikoj Britaniji o iskustvima baka i djedova koji su žrtve nasilnog i/ili uvredljivog ponašanja od strane njihovih unuka, dakle osoba s kojima su u najbližem srodstvu. Neka od svjedočanstava doista su zastrašujuća.

Bake i djedovi ispričali su nasilnom ponašanju svojih unuka koje se često događalo na dnevnoj bazi i ponekad rezultiralo teškim ozljedama: “Moja unuka je krivila mene što sam je odvela od njezine mame. Krivila je mene što sam je odvela i od njezine sestre. I tom me periodu fizički napadala svaki dan, šutirala nogom, grizla… Bila sam sva u modricama. Jednom sam dobila udarac šakom u lice. Još uvijek imam puno ožiljaka”, kazala je jedna ispitanica.

Zastrašujuće iskustvo imala je i druga žena koja je ispričala kako je njezina unuka vadila noževe iz kuhinjske ladice i prijetila njoj i njenom mužu. “Jednog dana mi je jako ozlijedila ruku, pomislila sam da je slomljena pa sam završila na hitnoj pomoći.”

Osim fizičkog nasilja, u zlostavljanje je također uključeno traženje novca i krađa novca, a bake i djedovi uključeni u ovo istraživanje, također su opisali niz emocionalno nasilnih ponašanja. “Unuk mi svaki dan govori: ‘Uskoro ćeš umrijeti u svakom slučaju, volio bih da si sada mrtav’ i ‘Idi i skoči s krova'”, ispričala je treća ispitanica.

Bake i djedovi opisali su i kako su se osjećali zbog nasilje koje su iskusili i kako je zlostavljanje – bilo ono fizičko, psihičko ili financijsko – utjecalo na njihove živote.

“Patim od depresije, sad sam na antidepresivima. Pokušavala sam se skinuti s njih, na njima sam nekoliko godina i ne mogu ih ostaviti. Osjećam se gotovo suicidalno kad pokušam doći kad ne popijem tabletu. I umorna sam, samo sam umorna. Ja sam mentalno izgorjela od svega toga, da budem iskrena”, kazala jedna od anketiranih baka.

Neki od baka i djedova uključenih u istraživanje također su kazali kako ih obuzima strahoviti osjećaj krivnje jer smatraju da su podbacili u svojoj ulozi. “Postoji ta stvar s krivnjom. Uvijek ispitujem samu sebe, jesam li napravila nešto krivo? Zašto završilo ovako. No s mojim kćerima nikad nije bilo problema pa me drugi tješe da nije u meni problem”, kaže jedna od njih.

Bake i djedovi izloženi nasilju rijetko se odlučuju potražiti pomoć baš zato što na neki način osjećaju kako su sami krivi za situaciju u kojoj su se našli. Osim toga, njihovo je iskustvo drugačije od iskustva roditelja koji trpe nasilje jer odgoj djece zapravo nije njihove osnovna domena – oni su baka i djed, a ne roditelji koji su primarni odgojitelji svoje djece.

Važno je reagirati

No prema god da je nasilje usmjereno, kojeg god oblika ono bilo i kako god da se manifestiralo, važno je poduzeti adekvatne korake.

“Važno je naglasiti da niti jedna osoba bez obzira na spol i životnu dob ne smije tolerirati, ne smije trpjeti i ono najvažnije – ne smije prešutjeti. Problem se najčešće ne može riješiti sam od sebe s obzirom da sam nije niti nastao. Iako su naše stručne službe često prespore, a ponekad i nedovoljno opremljene u pružanju pomoći ljudima, niti to ne bi trebao biti razlog na osoba nad kojom se vrši nasilje nastavi to trpiti. Prijave na nasilničko ponašanje zato treba uputiti policiji, centru za socijalnu skrb, liječniku i državnom odvjetništvu i sve te službe dužne su reagirati i učiniti sve što je u njihovoj nadležnosti”, kaže Zloković.

Iako se prava i najbolja adresa može činiti Centar za socijalnu skrb, profesorica Zloković kaže kako osobno najbolja iskustva i saznanja imam s obzirom na prijave upućene državnom odvjetništvu.

“Već i obraćanje stručnoj službi škole ukoliko se radi o maloljetniku može biti značajan prvi korak u procesu obiteljskog tretmana. Valja zapamtiti da su sve one osobe koje su u dnevnom kontaktu sa djecom i mladima dužne ne samo moralno već i profesionalno prijaviti nadležnim ustanovama svako saznanje da je neka osoba njima povjerena izložena bilo kojem obliku nasilja (nastavnici, odgojitelji, liječnici, medicinske sestre, treneri itd.”, kaže profesorica Zloković.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP