Prati nas

Mozaik

Diskriminacija po dobi

Ageizam često ni ne primjećujemo, no on oblikuje stvarnost starijih osoba

Borba protiv ageizma i eliminacija dobne diskriminacije polazište je za puno uživanje ljudskih prava starijih osoba. Ne može biti dostojanstva i jednakosti prava ako se na starije osobe i dalje gleda prvenstveno kao na korisnike skrbi i podrške koji stvaraju pritisak na proračune i resurse.

Objavljeno

|

foto: Sandro Bura

Ageizam, diskriminacija po starosnoj dobi, definira se kao negativan stav prema osobama zbog njihove dobi. Ageizam bilježimo u medijskom prikazivanju starijih osoba, na radnom mjestu, prilikom pružanja zdravstvene skrbi i općenito u društvenim interakcijama.

Ageizam kao i svaki drugi oblik diskriminacije narušava kvalitetu života pojedinaca, utječe na društvene odnose, kvalitetu zdravstvene zaštite, zapošljavanje i socijalnu politiku. Stvaraju se stavovi kako je starenje društva nešto što je loš pokazatelj za budućnost naroda, kako su starije osobe na teret društva, neproduktivne, bolesne, depresivne, slabijih kognitivnih sposobnosti. Ageizam može imati i štetne učinke na psihološku dobrobit starijih osoba, što zaista i dovodi do problema s mentalnim zdravljem, poput depresije i tjeskobe.


Ageizam je toliko duboko ukorijenjen u našu kulturu da često niti ne primjećujemo da postoji. No postupci, pa čak i jezik kojim se obraćamo starijim ljudima u ležernom razgovoru, mogu biti štetni i pomoći održavanju predrasuda prema starijim osobama.

Benevolent Society, australska dobrotvorna udruga, utvrdila je da starosna diskriminacija može imati tri različita oblika – stavove i uvjerenja, diskriminaciju u ponašanju te formaliziranu politiku i praksu. Starost čak može dovesti do zlostavljanja starijih osoba, bilo da je riječ o financijskom, fizičkom, psihološkom, emocionalnom ili seksualnom. Poseban problem s ageizmom je taj što se može učiniti nesvjesno.

Ageizam koji izvire iz ekrana

Proizvodi “protiv starenja” ili anti-ageing tretmani uredno nam putem medija svakodnevno poručuju da starenje treba sakriti, kirurški odstraniti i po svaku cijenu izbjeći. Primjer ovakve komunikacije najbolje smo osjetili u prosincu prošle godine kada je jedan zagrebački estetski kirurg putem portala koji promiče estetske tretmane i proizvode komentirao povratak glavnih glumica iz kultne serije Seks i grad na male ekrane. “Lice se vidljivo osušilo, koža je namreškana, čak i oštećena, a volumen lica koji nikada nije imala, dodatno je izgubila. Mislim da je privatno sasvim u redu biti sijed i biti pobornik prirodnog starenja, ali kao mainstream glumica, u javnosti bi trebala težiti najboljoj verziji sebe. Ovako izgleda kao baka Indijanac”, kazao je i odmah naveo niz tretmana s kojim bi globalno popularna glumica postigla “javno prihvatljiv” izgled. U isti pretinac stavili bismo i izjave domaćih popularnih osoba koje tvrde da su estetske korekcije stvar higijene u 21. stoljeću.

Ageizam je i kad se s ekrana ukloni poznato lice, uglavnom žensko, samo zato što je mlađa. I kada ju se zamijeni “mlađim modelom”.

Odurne poruke iz političke arene

Ageizam je i kad se starije osobe nađu na meti zbog političkih, društvenih i komunalnih problema. Često čujemo kako su za probleme u državi krivi “penzioneri koji uporno glasaju za HDZ”, no to je predrasuda koju je lako demantirati uvidom u istraživanja političkih preferencija građana.

U isto poglavlje pripadaju i česte, ali iščašene ideje kako bi javni prijevoz u Zagrebu funkcionirao sjajno “samo da nema tih penzionera koji baš moraju živjeti i putovati u vrijeme kad ljudi idu na posao ili s posla ili kad djeca idu u školu ili iz škole”.

Po iznimno sirovim ageističkim ispadima u Hrvatskoj su poznati i političari koji su se nekad okupljali pod zastavom stranke Živi zid. Svojevremeno je njihov saborski zastupnik Ivan Pernar izjavio da svi stariji od 65 godina “nemaju razvijeno kritičko mišljenje jer su izmanipulirani i isprogramirani od strane medija” te da nešto nije u redu kad “umirovljenik od 90 godina koji je jednom nogom u grobu ima pravo glasa”.

Ista je stranka 2019. godine izborni poraz na ličkom terenu pripisala starim biračima. “Neki su slijepi, neki polusvjesni, većina jedva pokretni, nemoćni… Za njih osim HDZ-a i Dade nitko i ne postoji. Neki se čude kako to da Dado i HDZ ne idu skupa, prvi put čuju da su se razišli. Za nove stranke nikad nisu čuli.  Nažalost, dok se ne dogodi smjena generacije, možemo samo gledati kako država propada i nadati se da će do tada ostati nešto za spasiti”, objavili su na Facebooku.

Pernar je, podsjetimo, i obezvrijedio živote starijih građana morbidnim pitanjem “Je li normalno da cijela država bude paralizirana i u karanteni zato da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu duže?”

Ageizam koji ni ne primjećujemo

Postoji li zaista odjeća pripisana za neku dob? Iako svatko od nas ima svoj ukus u odijevanju i poimanje estetike, možda ga ne bismo trebali demonstrirati tamo gdje se to ne traži od nas. Primjerice, govoriti da je netko prestar da bi se odijevao na određeni način, smatra se ageizmom. Posebno su na meti ovog tipa ageizma žene za koje drugi procjene da se odijevaju izazovnije od većine njihovih vršnjakinja.

Nespretne komplimente poput “Nikad ti ne bih dao te godine” i “Izgledaš puno mlađe”, mnogi će shvatiti kao uvredu, što oni donekle i jesu, jer sugeriraju da je mlađe ujedno i bolje. No pravi rasplamsani ageizam vidljiv je u komentiranju nečijih godina na način da mu se sugerira da je prestar za neku aktivnost poput plesa ili sporta.

Liječnici i medicinske sestre u Hrvatskoj nesvjesno demonstriraju ageizam kroz patronizirajući nastup prema starijim osobama. Pitati stariju osobu boli li je “rukica” ili “nogica” nije odveć pristojno kao ni obraćati joj se prvim licem jednine, samo zato što nekome može biti baka.

Ageizam je i nazivati pogrdnim nazivima nekoga kada ti nazivi ujedno impliciraju da je netko star. Deda, baba, bakutaner, stara ili stari – samo su neki od tih termina.

Internalizirani egeizam

No i starije osobe, društveno kondicionirane, često puta prigrle ageizam pa same sebi na taj način nanose štetu i isključuju se iz društva. To je stanje u kojem starije osobe na temelju dobi diskriminiraju druge starije osobe; bilo da tvrde da starijima nije dopušteno ono što je dopušteno mladima, bilo da se na sve moguće načine opiru tome da ih se svrsta u njihovu dobnu skupinu.

Internalizirani ageizam jest kada starija osoba tvrdi da se njeni vršnjaci ne bi smjeli pokazivati tijelo, jer je to “rezervirano za mlade”. Također je internalizirani ageizam kada starija osoba panično krije svoje godine ili se podvrgava ekstremnim tretmanima kako bi izgledala mlađe.

Internalizirani ageizam je kad starije osobe lažu o svojim godinama. Ili kad zbog straha od reakcije drugih na neposredan način govore koliko su stari. Primjer: “Danas deseti put slavim pedeseti rođendan.”

Usvojeni ageizam je i kad mislimo da su mlađi bolji od nas u, recimo, u rješavanju tehnoloških problema pa još pri tom impliciramo da su stariji ljudi posve netalentirani i nesposobni za tu materiju. Ili kada ponavljamo kako se “starog psa ne mogu naučiti novi trikovi.”

Zašto je važno prepoznati ageizam?

Borba protiv ageizma i eliminacija dobne diskriminacije polazište je za puno uživanje ljudskih prava starijih osoba. Ne može biti dostojanstva i jednakosti prava ako se na starije osobe i dalje gleda prvenstveno kao na korisnike skrbi i podrške koji stvaraju pritisak na proračune i resurse. Izjavila je to Claudia Mahler, UN-ova neovisna stručnjakinja za ljudska prava starijih osoba, predstavljajući svoje izvješće na 48. redovnoj sjednici Vijeća za ljudska prava.

Ranije ove godine, prvo globalno izvješće UN-a o ageizmu pokazalo je da je polovica svjetske populacije ageistička prema starijim osobama. “Ageizam je toliko raširen u našem društvu da ostaje uglavnom nepriznat i neosporavan”, potvrdila je Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet, govoreći na popratnom događaju na kojem se raspravljalo o izvješću i njegovim preporukama. “Kako bismo se borili protiv ageizma, moramo promijeniti način razmišljanja i osporiti narativ o starijim ljudima kao slabim, ovisnim i ranjivim”, rekla je Bachelet.

Prema Mahler, starosna diskriminacija i dobna diskriminacija “duboko oblikuju životnu stvarnost starijih osoba”. Kao što se također navodi u izvješću, politike i planovi za hitne slučajeve često ne uzimaju u obzir situaciju i potrebe starijih osoba, što rezultira neadekvatnim uslugama i pomoći, s potencijalno ozbiljnim posljedicama za njihove živote i zdravlje.

Štoviše, dob pogoršava druge oblike nejednakosti temeljene na spolu, invaliditetu, rodnom identitetu i seksualnom identitetu, etničkom podrijetlu i drugim osnovama. Izvješće naglašava da je važno obratiti pažnju na to kako se starija dob isprepliće s drugim “izmima”, kao što su rasizam i seksizam.

Mahler poziva na sveobuhvatni međunarodni savez o ljudskim pravima starijih osoba, koji bi zabranio svaki oblik diskriminacije na temelju dobi i pružio standarde i smjernice o tome kako “praktično i smisleno promicati, ispunjavati i štititi ljudska prava starijih osoba”. Glasovi, perspektive i stručnost starijih ljudi također moraju biti uključeni u kreiranje politika, posebno tamo gdje će oni biti najviše pogođeni, dodala je Michelle Bachelet. “Jer, inkluzivnija, pravednija i starateljski nastrojena društva bit će otpornija, održivija, sigurnija i pravednija”, zaključila je.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP