Prati nas

Vijesti

Kapitalizirana štednja

Ćelić Marušić: Građani drugi mirovinski stup ne gledaju kao svoj novac. To je pogrešno!

‘Svjesni smo da današnji umirovljenici u najvećem broju žive na granici ili ispod granice siromaštva. Mirovine su niske i nisu dovoljne za život. No kad pogledamo trendove koji utječu na naš mirovinski sustav, u budućnosti možemo očekivati samo manje mirovine i njihovu manju kupovnu moć’, kaže naša sugovornica.

Objavljeno

|

Manuela Ćelić Marušić (foto: privatni album)

Dvadeset godina od uvođenja obaveze izdvajanja iz plaće u drugi mirovinski stup, građani su se organizirali u Udrugu članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova. Članstvo ove organizacije čine ekonomisti, pravnici, financijski analitičari, poduzetnici, komunikacijski stručnjaci i ljudi iz brojnih drugih struka koji spremni zagovarati svoje interese ulagatelja u obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove.

U prvoj godini rada, analizirao se mirovinski sustav, detektirali su se problemi i izradio prijedlog izmjena koje bi trebale dovesti do poboljšanja u sustavu, govori nam direktorica Udruge Manuela Ćelić Marušić.

“Zajednički cilj su nam veće mirovine u smislu veće kupovne moći od današnje. Nakon što smo izradili tu analizu i zaključke, sve smo prezentirali društvima za upravljanje mirovinskim fondovima. Ta tema njih se najviše tiče. Bili smo u Ministarstvu rada, Ministarstvu financija, Hanfi,  Udruzi poslodavaca. Potrudili smo se obići sve relevantne institucije u kojima sjede donosioci odluka”, kaže Ćelić Marušić pa dodaje: “Mi možemo imati super prijedloge, ali mogu ih prihvatiti i provesti samo oni koji imaju moć. Na svim adresama smo prihvaćeni kao relevantni sugovornici i najveći dio naših preporuka je prošao bez velikih kritika.”

Oglas

Građani su nezainteresirani za svoju mirovinu

Udruga u budućnosti očekuje sudjelovanja u radnim skupinama za izradu promjena u mirovinskom sustavu, jer su mirovine, buduće i aktualne, tema koja se tiče svih građana. No, pomalo je neshvatljiva njihova nezainteresiranost, govori naša sugovornica mirovinu koja će se dogoditi za 15 ili 20 godina.

“Treća dob nas sve čeka. Mirovine tad postaju pitanje egzistencije, a da bismo imali priliku živjeti dostojnu mirovinu o tome treba početi razmišljati danas. Svjesni smo da današnji umirovljenici u najvećem broju žive na granici ili ispod granice siromaštva. Mirovine su niske i nisu dovoljne za život. No kad pogledamo trendove koji utječu na naš mirovinski sustav, u budućnosti možemo očekivati samo manje mirovine i njihovu manju kupovnu moć”, govori direktorica Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova.

Upravo je taj alarm potaknuo osnivanje udruge čiji poseban interes je drugi i treći stup mirovinske štednje. “Primarno nas zanima drugi stup, jer je obvezan i po sili zakona smo utjerani u tu priču i nemamo nekog velikog utjecaja oko toga. Brzo smo shvatili da se drugi stup ne može gledati izolirano, jer je još uvijek najveći dio hrvatskog mirovinskog sustava temeljen na prvom stupu, odnosno na takozvanom sustavu međugeneracijske solidarnosti. I tu zapravo leži najveći problem našeg mirovinskog sustava”, objašnjava te dodaje kako negativni demografski trendovi utječu na prvi mirovinski stup.

Problemi su isti i na zapadu

“Dio problema nije specifičan samo za Hrvatsku. Dobar dio zapadnih zemalja se suočava sa sve duljim životnim vijekom i sve manjim brojem novorođenih. Međutim, Hrvatska ima dodatne pritiske iseljavanja, niske zaposlenosti, niske produktivnosti rada i sve lošiji omjer broja radnika i umirovljenika. Sustav međugeneracijske solidarnosti smo naslijedili iz prošlih vremena. No brojke iz osamdesetih godina pokazuju da je omjer radnika i umirovljenika bio četiri zaposlena na jednu mirovinu. Danas smo na jednom radniku na jednu mirovinu. To je pokazatelj koji kaže da stvari dugoročno nisu održive”, navodi Ćelić Marušić. Dodaje, problemi su općepoznata činjenica, no o njima treba jasno i otvoreno komunicirati.

“Rješenje je vrlo kompleksno. Budžet, rashodi i priljevi su takvi kakvi jesu. Demografija se sigurno ne rješava u kratkom roku. Vjerujem da je državi lakše odgađati rješavanje tog pitanja jer od osnivanja države tek vrlo rijetki ljudi u politici i na mjestima donošenja odluka  razmišljaju duže od svojeg mandata. Pobrinu se za svoje četiri godine i ne talasaju previše, a potrebne reforme trebaju donijeti efekte na dugi rok. No problem smo i mi sami. Građani Hrvatske su previše pasivni. Na neki način smo naučili i prihvatili činjenicu da smo kao pojedinci nemoćni.”

Građani nisu nemoćni

To, ističe izvršna direktorica Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, nije u potpunosti tako. Građane je, kaže, potrebno potaknuti na veću uključenost u demokratske procese koji su im omogućeni: “Da shvate da je moć zapravo u nama, da smo mi ti koji postavljamo one koji donose odluke na njihove pozicije. Mi im tu moć možemo oduzeti, ali se moramo aktivirati, postavljati pitanja. Svi znaju detektirati probleme, ali kad treba dati prijedloge, a kamoli preuzeti odgovornost, brojka se jako smanjuje.”

Kako imati novca?
foto: TheDigitalWay/Pixabay

Prikupljanjem javno dostupnih podataka oko mirovinskog sustava, Udruga je napravila njegovu analizu te je na temelju ekomnomske logike i usporedbe s praksama u Europi i svijetu, ponudila rješenja poboljšanja.

Drugi stup jačati konkurencijom

“Prijedlozi primarno idu u smjeru očuvanja i jačanja privatne mirovinske štednje. Mi nismo mirovinskih fondovi, nismo protiv drugog stupa. Želimo privatnu mirovinsku štednju, ali smatramo da je potrebno uvesti određene promjene u smislu izmjene regulative, fleksibilnijeg ulaganja, uvođenje konkurencije na tržište i mirovinske štednje i mirovinskih osiguravajućih društava. To je u konačnici dobro za korisnike. Danas imamo vrlo ograničen broj igrača i ne bih rekla da među njima postoji neko pravo nadmetanje. Razlog za nedostatak prave konkurencije je i pasivnost građana”, govori naša sugovornica.

“U početku nas je jako začudio podatak da tek dva do pet posto mladih ljudi koji se tek zapošljavanju odaberu fond u koji će ići njihov mirovinski doprinos i društvo koje će tim novcima upravljati. Za 95, u nekim mjesecima čak i 99 posto mladih taj posao odradi REGOS automatizmom po nekom svom ključu. Kako je moguće toliko nezainteresiran za nešto što je izravno sutra utjecati na iznos njegove mirovine?” pita se i dodaje da je iz toga vidljivo da je educiranost o financijskoj pismenosti ključ promjena.

Mladi posebno nezainteresirani za drugi mirovinski stup

“Dosta se na tome radi. Država ima svoj Nacionalni plan financijskog opismenjavanja. Mirovinski fondovi dio svojih prihoda moraju po zakonu ulagati u financijsko opismenjavanje. Nažalost, to efekta nema. Ono što mi sebi možda umišljamo da ćemo mi to kao udruga raditi kvalitetnije. Razlika je kad netko radi ono što mora ili zato što mu to naloži zakon ili EU, a drugačije je kad to netko radi zato što istinski vjeruje da je to bitno. Mi predstavljamo 2,5 milijuna hrvatskih građana koji su do sada nepravedno zanemareni. Njihov glas nije čuo i nije postojao kanal kroz koji bi se mogao čuti. To je drugi razlog zašto su građani toliko nezainteresirani. Kad smo radili ankete o tome zašto mladi ljudi ne donose sami odluke, često su nam odgovarali da to nije njihov novac, da je svejedno, da su svi fondovi isti, da će novac možda uzeti država”, nabraja rezultate poražavajuće ankete. Dodaje i činjenicu kako većina radnoaktivnih građana uopće ne zna koji mirovinski fond upravlja njihovom štednjom.

Sadašnjem sustavu Udruga zamjera to što ta štednja iz drugog stupa nije u potpunosti nasljediva. “Ako je to moja privatna imovina koju zarađujem cijeli svoj život i ako umrem nakon pet godina korištenja, logično mi je da taj iznos koji nisam potrošila dobiju moji nasljednici. U sadašnjem trenutku, ako to nije posebno ugovoreno, ostatak novca se raspoređuje na ostale umirovljenike.”

Prevelika ulaganja u državne obveznice

Kada se govori o radu samih mirovinskih fondova, Čelić Marušić pojašnjava kako postoje nadzorna tijela koja reguliraju financijska tržišta i tržišta kapitala, kao i da postoji zakonska regulativa koja određuje omjere ulaganja fondova. Međutim, u tome fondovi, u odnosu na njihove članove, odnosno, vlasnike sredstava, imaju potpunu autonomiju. Marušić kaže da i formu i samo izvještavanje treba unaprijediti na način da to ne bude zadovoljavanje minimuma. Predložit će i da se u nadzorne odbore društava za upravljanje fondovima imenuje po jedan član udruge.

Osim mjesta u nadzornim odborima mirovinskih fondova, kao predstavnika građana, Udruga planira izboriti se i za nadzor rada hrvatskih kompanija u kojima su mirovinski fondovi većinski vlasnici ili imaju značajne udjele u vlasništvu tvrtki. Tražit će da se predstavnici Udruge imenuju u nadzorne odbor tih trgovačkih društava.

Prošli je mjesec Udruga po prvi puta sudjelovala na skupštini jedne takve kompanije. Riječ je o Podravci u kojoj su svi obavezni mirovinski fondovi, njih 4 investirali dio plaća građana prikupljenih u drugom mirovinskom stupu. Tvrtki, poput Podravke, u kojima obavezni mirovinski fondovi imaju značajan vlasnički udio, ističe naša sugovornica, je oko dvadesetak.

Sredstva u drugi mirovinskom stupu, odnosno štednja građana kojima fondovi upravljaju jesu održiva, i poslovanje fondova jest održivo, međutim, problem je u prevelikom ulaganju fondova u obveznice Republike Hrvatske. Udruga će predložiti jače raspršivanje rizika na način da se neće smjeti držati više od 10 posto fonda u bilo kakvom instrumentu pa makar to bile i državne obveznice.

“Kad gledate prinos koji fondovi ostvaruju, veliki dio je to prinos od hrvatskih obveznica, a država prinose plaća iz proračuna kojeg punimo mi. To je karikiranje i nije u potpunosti točno, ali na neki način mi taj prinos kroz porez plaćamo sami sebi”, zaključuje Manuela Ćelić Marušić.

Skupština Udruge nedavno je za predsjednicu na jednogodišnji mandat izabrala ekonomisticu Vedranu Pribičević. Mandat je preuzela od Andreja Grubišića. Pribičević predaje na Zagrebačkoj školi za ekonomiju i menadžment od 2007. godine, prvo kao asistent a od 2010. godine kao predavač. Uobičajeno predaje Osnove ekonomije i Mikroekonomiju, ali je također predavala Makroekonomiju, Međunarodnu ekonomiju, Statistiku ili interdisciplinarne kolegije poput Economies, Institutions and Societies.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.
Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.