Prati nas

Zdravlje

Novac i zdravlje

Smrtnost starijih u koroni smanjila je očekivani životni vijek u Hrvatskoj. O čemu on još ovisi?

Živjeti dugo ili živjeti zdravo? Ovu raspravu često vode i naši čitatelji na našoj Facebook stranici, kao da ne postoji mogućnost – živjeti zdravo i dugo. Bogati ljudi, pokazalo je to istraživanje, u odnosu na siromašne imaju 9 zdravih godina više. Riječ je o godinama bez invaliditeta i boli.

Objavljeno

|

foto: Kaspars Eglitis/Unsplash

U travnju prošle godine objavljeno je da se očekivani životni vijek pri rođenju u većini država članica Europske unije smanjio i to zahvaljujući epidemiji novog koronavirusa Sars-CoV-2. Naime u drugoj polovici prošlog stoljeća, očekivani životni vijek rastao je za oko dvije godine po desetljeću, a u prvih 20 godina aktualnog stoljeća porastao je čak za 5 godina. No krivulja je sada u silaznoj putanji.

Zemlje koje su imale najmanje smrtnih slučajeva izgubile su nekoliko mjeseci u statistički prosječnom očekivanom životnom vijeku, dok su zemlje s većom smrtnošću od COVID-a pale i za više od godine. Primjerice, Španjolska je izgubila godinu i pol u izvješću iz 2021. godine. Godinu dana kasnije, u svibnju 2022. godine primat su preuzele Slovačka i Bugarska koje su pale za više od dvije godine u odnosu na 2020. godinu.


Ovoj zabrinjavajućoj statistici doprinio je pomor starijih generacija koji se uglavnom događao staračkim domovima i u COVID-bolnicama. Sva ranija istraživanja jasnu su pokazala da je dob daleko najjači prediktor rizika od smrti kod zaražene osobe. Pokazalo se da COVID-19 nije opasan samo za starije osobe nego i za one u srednjim pedesetima, šezdesetima i sedamdesetima.

No neki su stručnjaci objasnili su da širu sliku oko pada očekivanog životnog vijeka treba uvrstiti udio starih stanovnika u društvu, razvijenost zdravstvenog sustava i spremnost građana na cijepljenje. Prevedeno, obrazovanje građana, napori vlada u njihovoj edukaciji i ekonomska razvijenost, pokazale su se ključnim čimbenicima koji utječu na očekivani životni vijek, utvrdila su istraživanja provedena prije pandemije bolesti COVID-19.

Hrvatsko istraživanje: Očekivani životni vijek vezan je uz BDP

“Zdravlje je rezultat mnogih čimbenika koji se međusobno isprepliću. Uvjeti u kojima ljudi žive utječu na njihovo zdravstveno stanje i doprinose stvaranju jaza među socioekonomskim skupinama. Socioekonomske nejednakosti u zdravstvenom stanju prisutne su u svim zemljama svijeta, pa i u onim najrazvijenijim. Kako bi se stvorio održiv i učinkovit zdravstveni sektor koji bi rezultirao željenim zdravstvenim ishodima koji uključuju, između ostalog, duži životni vijek, mora postojati suradnja između zdravstvenog sektora i drugih sektora u zemlji”, stoji u zaključku rada hrvatskih znanstvenika pod nazivom “Odlučujući čimbenici očekivanog trajanja života pri rođenju u zemljama Europske unije”.

Između ostalog, Bilas, Franc i Bošnjak navode da njihovo istraživanje otkriva koje varijable određuju očekivano trajanje života. Rezultati pokazuju da su gospodarski razvoj, mjeren BDP-om po stanovniku, i društveni status mjeren razinom postignutog obrazovanja značajno utjecali na životni vijek.

Najveća očekivana postotna promjena očekivanog trajanja života pri porastu BDP-a po stanovniku za jedan posto, uz konstantnost postignute razine obrazovanja, utvrđena je 2009. godine. Najveća očekivana negativna postotna promjena očekivanog trajanja života pri povećanju postignute razine obrazovanja za jedan posto, uz konstantan BDP po glavi stanovnika, pronađen je 2010.

Razlika u postignutom obrazovanju između promatranih zemalja od jedan posto znači razliku u očekivanom životnom vijeku od – 0,055%, uz konstantan BDP po glavi stanovnika, a jedan posto razlike u BDP-u po glavi stanovnika među promatranim zemljama znači razliku u očekivanom životnom vijeku od 0,047%, kada je razina obrazovanja konstantna.

Prevedeno, domaći znanstvenici su utvrdili da porast BDP-a utječe pozitivno na očekivani životni vijek, no suprotno nekim drugim izvorima i očekivanjima, viši stupanj obrazovanja donosi kraći očekivani životi vijek. Potencijalno objašnjenje ovih empirijskih nalaza je pretpostavka da visokoobrazovani ljudi obavljaju odgovornije poslove i time su izloženi većem stresu.

Kako stoji u zaključku ove studije, dodatno testiranje endogenosti potvrdilo je da je u 60 posto slučajeva očekivani životni vijek doista ovisna varijabla određena ekonomskim i društvenim čimbenicima. Međutim, unutar zemalja na nižem stupnju razvoja bilo je slučajeva gdje se zaključak o endogenosti nije mogao potvrditi, a unutar zemalja na višem stupnju razvoja utvrđeno je da promjena očekivanog životnog vijeka ipak dolazi nakon promjene u postignutom obrazovanju ili BDP-u po stanovniku. što znači da posljednja dva faktora utječu na životni vijek stanovništva. Istraživanje je, napominju autori, ograničeno kratkim razdobljem promatranja i neuključivanjem drugih varijabli poput prehrambenih navika, kvalitete hrane ili bilo koje druge varijable koja predstavlja kvalitetu života u modelu, zbog nedostatka dostupnih i usporedivih podataka.

Nije sve u duljini života, nešto je i u bogatstvu i zdravlju!

Živjeti dugo ili živjeti zdravo? Ovu raspravu često vode i naši čitatelji na našoj Facebook stranici, kao da ne postoji mogućnost – živjeti zdravo i dugo.

Bogati ljudi u odnosu na siromašne imaju 9 zdravih godina više. Riječ je o godinama bez invaliditeta i boli. Pokazalo je to opsežno desetogodišnje istraživanje provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama, a koje je 2020. godine objavljeno u znanstvenoj publikaciji Journal of Gerontology. Naime, znanstvenici su povezali socijalne i ekonomske čimbenike sa sve lošijim zdravljem kako starimo.

Istraživanje je obuhvatilo podatke 10.754 i 14.803 odrasle osobe u dobi od 50 i više godina iz engleske Longitudinalne studije starenja (ELSA) i američke Studije zdravlja i umirovljenja (HRS). Znanstvenici su ispitali koliko dugo ljudi u Engleskoj i Sjedinjenim Državama mogu očekivati ​​da će živjeti bez invaliditeta kao što je nemogućnost ulaska u krevet i ustajanja iz kreveta ili nemogućnosti kuhanja za osobne potrebe te u kojoj mjeri društveno-ekonomski čimbenici igraju ulogu. Prvi podaci su prikupljeni 2002. godine godine i praćeni su 10 godina do 2013. godine.

Znanstvenici su otkrili da su socioekonomske nejednakosti u očekivanom životnom vijeku bez invaliditeta slične u svim dobnim skupinama u Engleskoj i SAD-u, no najveća socioekonomska prednost u obje zemlje i u svim dobnim skupinama bilo je bogatstvo. Dr. Paola Zaninotto sa Sveučilišta u Kaliforniji, glavna autorica studije, to je objasnila riječima: “Iako je očekivani životni vijek koristan pokazatelj zdravlja, kvaliteta života kako starimo također je ključna. Mjerenjem očekivanog zdravog života možemo dobiti procjenu broja godina života provedenih u povoljnom zdravstvenom stanju ili bez invaliditeta. Naša studija daje jedinstveni doprinos razumijevanju razina nejednakosti u očekivanom zdravlju između Engleske i SAD-a gdje su zdravstveni sustavi vrlo različiti.”

U obje zemlje, ljudi u studiji podijeljeni su u tri skupine (tj. svaka je sadržavala 33 posto uzorka) na temelju ukupnog bogatstva kućanstva (zbroj neto financijskog bogatstva i neto stambenog bogatstva minus svi dugovi), a usporedbe su napravljene između najbogatije i najmanje bogate skupine.

Rezultati pokazuju da su u dobi od 50 godina najbogatiji muškarci u Engleskoj i SAD-u živjeli oko dodatnu 31 “zdravu” godinu u usporedbi s oko 22-23 godine za one u najsiromašnijim skupinama. Žene iz najbogatijih skupina iz SAD-a i Engleske živjele su oko dodatne 33 “zdrave” godine u usporedbi s 24,6 odnosno 24 godine iz najsiromašnijih skupina u Engleskoj, odnosno SAD-u.

“Znamo da poboljšanje kvalitete i kvantitete godina za koje se očekuje da će pojedinci živjeti ima implikacije na javne izdatke za zdravlje, dohodak, dugotrajnu skrb za starije osobe i sudjelovanje u radu, a naši rezultati sugeriraju da kreatori politike i u Engleskoj i u SAD-u moraju uložiti veće napore u smanjenje zdravstvenih nejednakosti”, objasnila je Zaninotto koja je vodila međukontinentalni tim sastavljen od znanstvenika sa Sveučilišta u Kaliforniji, Sveučilišta Turku, Nacionalnog instituta za zdravlje i socijalnu skrb u Finskoj, Sveučilišta Harvard, Sveučilišta Swansea, Inserma u Francuskoj i Sveučilišta Stockholm.

Prema procjenama Eurostata, prosječni stanovnik Hrvatske rođen 2021. trebao bi doživjeti 76,8 godina, pri čemu je za muškarce očekivani životni vijek tek 73,7 godina, a za žene 79,9 godina. Inače, najviši očekivani životni vijek (83,3 godine) unutar Europske unije imaju stanovnici Španjolske, a najniži (71,4 godine) žitelji Bugarske. Kada je o samom kontinentu riječ, najduži očekivani životni vijek imaju Švicarc – čak 84 godine.

Što je očekivano trajanje života pri rođenju?

Očekivano trajanje života pri rođenju prosječan je broj godina koje bi novorođeno dijete živjelo da je podvrgnuto trenutnim uvjetima mortaliteta (stope smrtnosti promatrane za tekuće razdoblje) tijekom ostatka života. Međutim, treba imati na umu da je očekivano trajanje života vremenski pokazatelj mortaliteta, koji pokazuje prosječni životni vijek u populaciji podložnoj stopama mortaliteta za odabrano vremensko razdoblje. To znači da bi se gore procijenjeni životni vijek primijenio ako uvjeti mortaliteta promatrani 2021., uključujući pandemiju COVID-19, potraju sve sljedeće godine do izumiranja kohorte rođene 2021, objasnio je Eurostat.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.