Učenje u starijoj dobi nas čini živima i uključenima, godi zdravlju i samopouzdanju

Cjeloživotno učenje pojam je koji se posljednjeg desetljeća sve češće spominje, najviše u smislu konkurentnosti starijih radnika u promijenjenim uvjetima tržišta rada. Enciklopedijski se definira se kao aktivnost učenja tijekom cijelog života s ciljem unapređenja znanja, vještina i sposobnosti unutar osobne, građanske, društvene i poslovne perspektive.

Cjeloživotno učenje proteže se, dakle, i na umirovljeničku dob u kojoj naša egzistencija, uglavnom, više ne ovisi o našim kompetencijama. No stjecanje novih znanja i vještina su iznimno važni i u toj dobi. Jer, između ostalog, ako je dobro postavljeno i osvješteno, može nas učiniti sretnijima. Nekoliko je istraživanja pokazalo da čim smo ambicioznije postavili svoje ciljeve, tim smo sretniji. Fakultet u mirovini?! Zašto ne? Ili neko neformalno obrazovanje?! I to je dobro rješenje! baš kao i radionice, seminari, ljetne škole…

I pri tome posebno treba naglasiti da je konstantno učenje proces koji nas na neki način održava uključenima u društvo, ali i prizemljenima. Jer samo čovjek koji uči može biti svjestan koliko je njegovo znanje malo u odnosu na ukupnost znanja, bez obzira koji akademski stupanj postigao, a nasuprot neznalicama i intelektualnim ljenčinama koje su posve sigurne da znaju i razumiju – baš sve.

Učenje je zdravo!

Što više učite, to je vaš mozak sposobniji učiti, mantra je koju ponavljaju znanstvenici. Pokazalo je to i istraživanje koje je pratilo odrasle osobe u dobi od 58 do 86 godina koje su pohađale tri do pet novih tečajeva tijekom 3 mjeseca. Već nakon mjesec i pol polaznici su povećali svoje mentalne sposobnosti koje su dosegnule razinu ljudi u tridesetim godinama života.

To istraživanje demantira uvriježeno mišljenje da su samo djeca i mladi sposobni za učenje, no moguće je da je samo riječ o skupinama koje se potiče i od kojih se očekuje da puno vremena provode učeći nove stvari. Anketa na koju se poziva WebMD provedena među ljudima starijima od 40 godina pokazala je da polovica njih zapravo ništa ne nauči na tjednoj razini. No ako se starije, poput djece, stavi u okruženje koje ih potiče i očekuje učenje od njih – jednako su sposobni učiti.

Smireniji i aktivniji mozak

A učenje u starijoj dobi ima mnoge prednosti, kažu neuroznanstvenici. Iako neke stvari našem mozgu teže padaju kako starimo, postoje i stvari koje stariji mozgovi rade bolje. Kako stari, mozak mijenja način na koji funkcionira. Možda neće biti brz kao prije, ali sada koristi veći dio svojeg volumena u određenim zadacima. A to znači da vjerojatno radi bolje nego prije.

Osim toga, niže razine testosterona kod muškaraca i žena znače da su stariji mozgovi bolji u kontroli impulsa. Nakon srednjih godina manje je vjerojatno da će promjene raspoloženja ometati razmišljanje i donošenje odluka.

Neke stvari postaju bolje

Kako osoba stari, postaje bolja u nekim područjima jednostavno zato što ima više iskustva. Evo nekih stvari koje se mogu poboljšavati s godinama:

• Verbalne sposobnosti. Tijekom života pojedinac širi rječnik i poboljšava sposobnost komunikacije.
• Induktivno zaključivanje. Manje je vjerojatno da će stariji ljudi žuriti s prosuđivanjem. Veća je vjerojatnost da će donijeti pravu odluku na temelju informacija koje imaju. To znači da bi mogli biti bolji u rješavanju problema.
• Vizualno-prostorne vještine. Sposobnost prosuđivanja gdje i kako se stvari kreću u prostoru može se poboljšati s godinama.
• Osnovna matematika. Stariji ljudi imaju puno više prakse u matematici od mlađih.
• Isključivanje negativnosti. Amigdala, područje mozga odgovorno za pamćenje i emocije, manje reagira na negativne situacije. Osobe starije od 60 godina manje razmišljaju o stvarima koje ih čine nesretnima i nezadovoljnima u usporedbi s mlađim osobama koje su sklonije razmišljati o stvarima zbog kojih se ne osjećaju dobro.
• Zadovoljstvo. Starije osobe mogu osjećati veće zadovoljstvo svojim životom kako stare. Mnogi stariji ljudi umanjuju negativno i prihvaćaju svoje okolnosti. Također koriste svoje iskustvo kako bi prevladali svoje granice.

No nije sve tako sjajno…

Starije osobe zabilježile su niz stanja ili emocija koje su ih sprječavale u učenju ili su im, barem otežavale učenje. Tako se kao najveća prepreka pokazao nedostatak samopouzdanja. U istraživanju zadataka pamćenja, ljudi stariji od 60 godina češće su sumnjali u svoje pamćenje čak i kod jednostavnih zadataka. Zbog te sumnje, trebalo im je više vremena da dovrše jednostavne zadatke.

Osim toga, starije osobe osjećaju i tjeskobu od ispita i teže se nose s njom. Budući da su neki stariji ljudi više zabrinuti za svoje pamćenje i sposobnost učenja, oni su općenito više zabrinuti u procesu učenja. Ova tjeskoba može ometati njihovu izvedbu i otežati fokusiranje na učenje. Stručnjaci imaju cijeli niz alata i tehnika koje mogu pomoći u savladavanju ovih prepreka, a mi izdvajamo dvije.