Prati nas

Mozaik

Odlazak s dostojanstvom

Može li si svatko priuštiti eutanaziju? Evo što sve ulazi u konačnu cijenu

U brošuri koju Dignitas šalje onima koji pokažu interes za njihove usluge, nedvosmisleno stoji da od prvog kontakta do samog okončanja života može proći tri do četiri mjeseca.

Objavljeno

|

Koliko košta eutanazija?
ilustracija: mj/mojevrijeme

Vijest da je teško bolesna slovenska učiteljica Alenka Čurin Janžekovik obavila eutanaziju u Švicarskog, malo je koga iznenadila budući da je već godinama najavljivala odlazak pod svojim uvjetima, a i sama je najistaknutija zagovornica potpomognutog samoubojstva na području bivše Jugoslavije.

Podsjetimo, nedavno smo objavili i informaciju da je u Švicarskoj učinilo isto dvoje hrvatskih građana te da još osmero Hrvata čeka svoj red. Potaknulo je to rasprave o cijeni zahvata kojega bi mnogi željeli imati kao mogućnost, za zlu ne trebalo. Koliko zapravo košta dostojanstveno umiranje u Švicarskoj?


Trošak asistirane smrti u Švicarskoj je za mnoge previsok i kretao se 2017. godine od 7.500 eura do više od 17.000 eura. Prosječni trošak za one koji su se odlučili na takav odlazak iznosio je otprilike 11.500 eura, izračunao je The Independent, a taj podatak poklapa se i sa službenim iznosima koje je udruga Dignitas iskazala na svojim stranicama iste te godine.

O čemu ovisi cijena?

Konačna cijena usluge ovisila je o tome je li Dignitas pružio samo uslugu asistencije ili je preuzeo i pogrebne troškove, pristojbe, transport posmrtnih ostataka i administraciju. Dignitas je poznat po tome da određene troškove otpušta u slučajevima kada postoje objektivni financijski problemi kod osoba koje traže njihovu uslugu.

Kažu da se ne bave eutanazijom

Zbog pravnih propisa, Dignitas nije registriran kao klinika ili hospicij, već se vodi kao neprofitna udruga koja pruža uslugu asistiranog samoubojstva. Naime, prema švicarskim zakonima nije dopušteno nekoga eutanazirati (usmrtiti na njegov zahtjev), već se to čini na način da osoba posve samostalno popije smrtonosnu količinu ranije pripremljenih barbiturata koji će je ugodno uspavati i u konačnici zaustaviti joj srce.

Zbog toga se to smatra samoubojstvom, a ne eutanazijom u pravnom smislu riječi, a cijeli postupak formalno se naziva asistiranim ili potpomognutim samoubojstvom. Moguće je da pacijent ode sam u pratnji liječnika, no češće se odlučuju zaspati u krugu obitelji i prijatelja. Cijeli postupak se snima kao dokaz za eventualne istrage.

U brošuri koju Dignitas šalje onima koji pokažu interes za njihove usluge, nedvosmisleno stoji da od prvog kontakta do samog okončanja života može proći tri do četiri mjeseca.

Samoubojstvo s povratnom kartom?

Financije same organizacije nisu posve javno objavljene, što izaziva kritiku dijela javnosti, najviše kod protivnika eutanazije i asistiranog soamoubojstva. Postoje i troškovi koje su pacijenti iskazali, a mogu biti pravo iznenađenje za neupućene.

Na primjer, velik dio onih koji su pokrenuli postupak asistiranog samoubojstva, kupovali su povratnu kartu za Švicarsku. Na taj su si način ostavili mogućnost za odustajanje u zadnji trenutak, dok su drugi na taj način izbjegavali istragu o razlogu ulaska u tu zemlju.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP