Davor o svom jadu nakon razvoda: U tri godine uzela mi je zdravlje i sve drugo

Život doista piše romane – kad smo objavili priču u kojoj je naš sugovornik Tomislav ispričao da je nakon razvoda ostao živjeti pod istim krovom s bivšom suprugom i djecom, na našu su adresu stigla brojna pisma u kojima naši čitatelji svjedoče da su proživjeli ili još uvijek proživljavaju to isto.

Tako nam je gospodin Davor povjerio da se nakon razvoda razbolio, jer je bivša žena s kojom je nastavio živjeti u istom stanu – postala još gora prema njemu.

“Poslije razvoda još smo tri godine živjeli u istom stanu. Svih tih godina, koje su se činile kao vječnost, moja bivša supruga na sve mi je moguće načine zagorčavala život. Ne samo da mi je sakrivala poštu, već je njezina obijest išla tako daleko da mi je sakrivala čak i razne račune za režijske troškove stana. Bilo je tu toliko smicalica i podmetanja da sam se na kraju razbolio. Ne samo da mi je uzela zdravlje, nego mi je na kraju uzela i sve drugo”, kazao nam je gospodin Davor.

I dok je čovjek u stanju sve i svašta podnijeti na svojim plećima, ako uvidi da uz njega stradavaju i njegova djeca, to je najčešće okidač da ponovo preispita neke odluke. Učinio je to i Davor. “Bivša supruga svesrdno se trudila djecu okretati protiv mene. Bili su u dobi od 17 i 19 godina. Tada sam shvatio da je dosta, da moram otići”, svjedoči naš čitatelj Davor.

Otišao je iz stana, koji je on dobio kao stanarsko pravo sa pravom otkupa, no sve je ostavio supruzi i djeci. “Nakon podjele imovine apsolutno sve sam ostavio bivšoj supruzi. Nakon svih tih godina, uzeo sam samo odjeću. Išao sam toliko daleko da sam čak i sve one račune koje je posakrivala sveo na nulu, sve sam poplaćao prije odlaska. Napravio sam to i zbog djece. Oboje su ostali s njom još neko vrijeme, a onda su se i oni maknuli, ni njima nije bilo druge”, povjerava nam gospodin Davor koji je ovim riječima dao naslutiti da se ni djeca nisu najbolje slagala s majkom.

“Da sam barem otišao ranije”

Kad gleda iz današnje perspektive, razmišlja naš sugovornik, žali što nije otišao i ranije, preživio bi nekako financijski te bi spasio živce i zdravlje.

“Da sam barem taj korak napravio prije, da sam odmah nakon rastave počeo razmišljati o sebi, naposljetku i o djeci, danas bi bilo svima bolje. Da, godinama sam poslije bio usamljen i tražio sam sebe, ali sam nakon tih lutanja uspio sebi stvoriti novi život. U ozbiljnim sam godinama počeo od nule, a danas živim punim plućima. I danas ponavljam da je to dobro i za moju djecu”, rekao je privrženi otac.

Nije lako, kaže, čovjeku uzeti osnovne stvari i ostaviti sve što je godinama mukotrpno stvarao. Ali kad bismo gledali dalje u budućnost, imali pred očima tu širu sliku slobode i novih prilika, lakše bismo se iščupali iz nesretnih odnosa i odvojili od materijalnog. Upravo gospodin Davor svojim svjedočenjem dokazuje da i u najtežoj situaciji, uz puno hrabrosti, upornosti i optimizma, život možemo preokrenuti nabolje.