Nestašice tople vode u metropoli nisu rijetkost; bilo da se događaju zbog pucanja vrelovoda ili planirane obnove infrastrukture. Neugodnost je to na koju se mnogi žale, no velike vajde o žaljenja nema. Jer popravci traju, koliko traju.
U svojem cendranju možda je najdalje otišla Zagrepčanka koja je odlučila objaviti otvoreno pismo na Redditu, a naslovila ga je na HEP. Kaže, ovo je drugi ili možda čak treći put ove godine da je ostala bez tople vode. Isključena je njenoj četvrti na tjedan dana, a u nekim drugim četvrtima čak i na dulje.
“Nemam nikoga u Zagrebu kod koga bih se mogla tuširati, niti mi se da plaćati 10 eura da odlazim u rodni kraj kako bih zadovoljila osnovnu ljudsku potrebu – a to je higijena. Ne razumijem zašto niste otklonili štetu kad je bilo vrijeme. Prije mjesec dana također nije bilo tople vode, a sada opet? Zar stvarno moram grijati lonce kao da smo u srednjem vijeku jer vi ne možete osigurati građanima ono za što plaćaju? I onda mi još šaljete račune za grijanje kojeg nije bilo?” piše nezadovoljna korisnica HEP-ovih usluga.
tekst se nastavlja ispod oglasa
“Dakle, slobodno si u šupak ugurajte buzdovan i osigurajte nam toplu vodu kako god znate i umijete. Djeca i odrasli hodaju smrdljivi svugdje jer ste vi nesposobni”, zaključuje svoju poruku distributeru tople vode.
“Trpi da bi ti bilo bolje”
Očekivano, ovo pismo nije naišlo na veliko razumijevanje među širom publikom pa su brojni redditori pokušali objasniti da je važno pretrpjeti malu neugodnost sada kako se puno veći problem ne bi dogodio u budućnosti.
“A kako bi zamijenili vrelovodne cijevi koje nisu dirane 50 godina bez obustava usluge? Trebalo bi raskopati asfalt, izvaditi stare cijevi, postaviti nove i napraviti sve testove i ateste u jednom danu? Ili još bolje; u jednoj noći, da slučajno ne bi ljudi bili bez tople vode tijekom dana? Ili neka teleportiraju toplu vodu u stanove dok se odvijaju radovi?” upitao je retorički jedan komentator.
“Shvaćam frustraciju, ali kad bi bilo točno najbolje vrijeme za promjenu cijevi, ako ne sada? Neke stvari se moraju napraviti. Istovremeno se treba smanjiti račun za broj dana kada usluga nije bila moguća za korištenje, i možda čak dati neki bonus, popust ili što god kao ispriku za moguće probleme koji su nastali”, komentira razumno drugi sudionik rasprave.
Jesmo li previše razmaženi?
Treći pak navodi svoju opservaciju o sebičnosti i razmaženosti: “Ljudi su bedasti i ne žele pogledati širu sliku. Umjesto da budu sretni što je napokon nekome došlo iz dupeta u glavu da treba obnoviti toplovod, a ne samo krpati, oni kukaju. Bolje da nema sada tople vode, nego opet usred zime na dva tjedna. Ljudi su danas postali previše razmaženi, pogotovo u gradu.”
Za autoricu otvorenog pisma HEP-u ovakva situacija jednostavno nema opravdanja. “Ljudi koji me razapinju ne znaju da ta voda nije hladna, nego ledena. Mrzla! Teško je išta s njom. First world problems? Pa što moram moliti za bar mlaku vodu? Ne bih imala problema da je voda prihvatljivo hladna. Voda je mrzla. Jedna stvar. Druga stvar: prošli mjesec, kad je svaki dan padala kiša i kad je bilo hladno vani, i dalje je bila mrzla”, odgovorila je komentatorima.
tekst se nastavlja ispod oglasa
