Ovo je potresna priča o odrastanju uz majku opsjednutu mršavim tijelom, priča koja je i nakon 50 godina aktualna i trebala bi ju pročitati svaka majka. Ukazuje, naime, na teške posljedice nametanja ideala ljepote i mišljenja da za punašnu djecu, tinejdžere i odrasle žene – nema sretnog i normalnog života.
Kad sam imala 12 godina, probudila me iznenadna bol u trbuhu. Naša kuća je zbog produženog vikenda bila puna rodbine i prijatelja, pa sam spavala u maloj sobi za garderobu pored roditeljske sobe.
Moje glasno jaukanje ubrzo je probudilo moju majku Juliet, a ona je ušla u sobu i pogledala me gotovo ljutito. “Nije ni čudo da te boli trbuh”, rekla mi je. “Sinoć si pojela si toliko kanapea prije nego što sam te zaustavila, da to nije normalno. Moraš prestati biti tako pohlepna, Susannah!”
tekst se nastavlja ispod oglasa
Ovo je bio dobro poznati prijekor usmjeren prema meni i ne bi ušao u obiteljsku legendu da se nije dogodilo to da mi je upravo u tom trenutku puklo slijepo crijevo. Tijekom vikenda, svima je postalo jasno da se nije radilo o probavi, i hitno su me odvezli u bolnicu radi operacije koja mi je spasila život i nakon koje sam dva tjedna ležala u bolnici.
Već i prije tog događaja moja majka je dala sve od sebe da me spasi od moje pohlepe – ostala je to bolna tema cijelog mog života. Ona i sama otvoreno priznaje da je moju prehranu počela kontrolirati već u ranoj dobi. Kada sam imala 11 godina, odvela me kod “dragog Johnnyja”, svog doktora u Londonu. Stavili su me na vagu ikoja je pokazivala 45 kilograma, što je bilo u potpuno prihvatljivom rasponu za prilično visoku, sportski građenu djevojčicu mojih godina.
“Oh, draga”, rekao je doktor. “To je previše za tvoje godine. Bolje da te stavimo na dijetu.” I tako je počelo. Nikad nisam bila mršavo dijete, ali ovo je bilo prvi put da sam se osjećala debelo. Tek u mojim dvadesetima majka mi je priznala da je to bila namještaljka, da je “dragog Johnnyja” zamolila da mi to kaže kako bi me uvjerila da je kontroliranje prehrane dobra ideja.
I danas je problem aktualan
Ideja da bi se neka majka na ovakav način htjela miješati u prehrambene navike svoje kćeri u današnje vrijeme može zvučati zastarjelo, budući da se danas promiče pozitivna tjelesna slika o sebi odnosno da je najvažnije prihvatiti sebe i biti zadovoljan u svom tijelu, ma kakvo ono bilo.
No, svaki korisnik TikToka zna za hashtag #almondmom koji je posljednjih godina prikupio više od milijardu pregleda, referirajući se upravo na tu globalnu pojavu. Hashtag se odnosi na TV snimku tada 18-godišnje manekenke Gigi Hadid koja je svojoj majci rekla da se osjeća slabom jer je prije revije pojela samo pola badema. Mama joj je na to odgovorila neka uzme još nekoliko badema i dobro, dobro ih prožvače.
Mnogi su ljudi zgroženi što se i danas, u vrijeme krhkog mentalnog zdravlja, gdje anoreksija uzima maha, i dalje događaju takve stvari. Čini se da neke majke jednostavno ne mogu ne komentirati težinu svojih kćeri.
Bljutave salate, nema deserta
Vratimo se na moj slučaj. Nakon posjete liječniku, moja majka donijela je stroga pravila prehrane: kontrolu porcija, ukidanje repete, što manje krumpira i kruha; nema gaziranih pića, nema kolača ili keksa. U roku od nekoliko godina, uvela me u razne hirovite dijete koje sam morala provoditi zajedno s njom: to su bile juhe iz vrećice, beskonačni obroci sastavljeni od malo svježeg sira i sjeckanog voća, te bezokusne salate.
Kad sam kod susjede pojela šniclu i pire krumpir, a ne daj Bože i desert, imala sam grižnju savjesti. Kad god bih kod kuće uzela nešto nezdravije za jesti, majka bi mi zaprijetila mojom ogromnom tetkom Margaret koja je imala oko 127 kilograma i bila je toliko debela da nije mogla prekrižiti ruke i noge.
Kada sam imala 15 godina, na stol pored zdjelice s čipsom postavila mi je staru crno-bijelu fotografiju djevojke mojih godina. “Ovo je fotografija tvoje mršave tete Margaret snimljene kad je imala isto godina kao ti. Osvijesti u što se pretvorila”, rekla je.
Ono što mi majka nije rekla sve do pisanja ovog članka jest da je tetka Margaret počela dobivati na težini nakon nšto je sa 18 godina oboljela od srčane bolesti. Zato se debljala, ne od prejedanja.
Tinejdžerski otpor
Iako su me prevarili da vjerujem kako mi je genetika predodredila prekomjernu tjelesnu težinu, reagirala sam kao i svaki tinejdžer, protuudarom na majčine naredbe: grčevito, mrzovoljno i prkosno počela sam se potajno prejedati, trošeći svoj dragocjeni džeparac na omiljene čokoladne štanglice.
Bila sam ljuta i zato što sam posumnjala sam ja ta koja plaća cijenu majčinih vlastitih problema s težinom, kao i da majka vjeruje da je dobila drugu priliku pa sad na meni ispravlja ono što je ona zabrljala.
Moja majka nije bila mršavo dijete, ali nije bila ni debela. Ipak je, kao i mnogi iz njezine generacije, bila u zabludi misleći da je biti mršav sve na svijetu.
Punašna – majci u inat
S vremenom sam razvila način borbe protiv nje tako da sam pokušavala biti punašna i sretna zbog svog izgleda, znajući koliko će je to iznervirati. “Jesi li vidjela kako izgledaš s leđa?” bio je jedan od njezinih komentara kad sam već imala 27 godina i vrtjela se u novoj haljini uoči izlaska mog prvog romana.
O izgladnjivanju sam mnogo naučila radeći na svojoj knjizi naslova ”Debela, pa šta”. Prije svega sam shvatila da su sve žene podjednako sklone mrziti svoju figuru. Drugo, bilo mi je jasno da industrija dijeta cvjeta održavajući nas paranoičnima u vezi naše težine. I treće, drastične dijete često mogu dovesti do debljanja na dugi rok.
Tijelo ne može razlikovati dijetu od gladi, pa se svaki put kada krenete na dijetu priprema za izdržavanje gladovanja. Što više gladovanja tijelo mora podnijeti, to će više mozak podsvjesno željeti da vaša težina bude viša. Dijete u doba prije puberteta ili adolescencije posebno su opasne jer tijelo još nije spremno na postizanje točno zadane težine.
Gledam danas fotografije sebe kao 11-godišnjakinje i pitam se bih li i dalje imala prosječnu, ne mršavu, ali ni debelu figuru, da me nisu već tada stavili na dijetu. Sada imam 54 godine i nosim veličinu XL.
Shvaćam da sam prvih 30 godina svog života vodila bitku s viškom kila, ali moram reći da sam se u proteklih 20 godina borila postići ravnotežu između dobre kondicije, zdrave prehrane (većinom) i teško stečenog prihvaćanja sebe onakve kakva jesam – uglavnom seksi i s oblinama, rjeđe debela i opuštena… ali nikad mršava”.
Što je svojoj iskrenoj kćeri Susannah Jowitt na ovu javnu ispovijest jednako javno odgovorila njezina majka Juliet, pročitajte ovdje.
tekst se nastavlja ispod oglasa
