Prati nas

Zdravlje

Vau mjau

Umirovljenički dom nije zatvor, dopustite držanje kućnih ljubimaca!

Brojna istraživanja pokazuju kako se u druženju s bližnjima i svojim kućnim ljubimcima luči hormon oksitocin, koji nas čini sretnim i u konačnici produžuje život.

Objavljeno

|

Smije li se u dom povesti kućni ljubimac?
ilustracija: mj/mojevrijeme

Posljednjih godina u zapadnoeuropskim zemljama populariziralo se držanje kućnih ljubimaca u domovima za starije osobe. Brojna istraživanja pokazala su velike zdravstvene koristi koje životinje donose korisnicima domova, od blagotvornog učinka za osobe s demencijom, smanjivanje osjećaja samoće, pa čak i smanjenja smrtnosti.

Nažalost, u Hrvatskoj držanje kućnih ljubimaca u sobama domova za starije osobe praktički ne postoji, čak i ako su u apartmanima u okviru doma, te je maksimum koji domovi dozvoljavaju držanje nekog kanarinca u krletki, piše Glas umirovljenika.

Oglas

U Osijeku je postojao privatni mali dom za starije osobe (Medika) koji je omogućavao držanje kućnih ljubimaca, no u 13-godišnjem radu njegovi korisnici ipak nisu dovodili kućne ljubimce. No, godinu dana prije zatvaranja doma 2019. godine ravnateljica doma Ana Balikić iz azila za napuštene životinje doma donijela je psa mješanca imena Pasito koji je postao član obitelji svih korisnika doma.

“Pasita su svi korisnici voljeli, tih godinu dana postao im je prijatelj, svi su bili oduševljeni, mazili ga, hranili, baš je bio dobrodošao. Nakon zatvaranja doma o Pasitu sam se ja nastavila dalje brinuti”, kazala nam je Ana.

Strah od sanitarne

Ravnateljica Doma za starije osobe “Oaza” iz Ključić brda pokraj Zagreba Nikolina Kadežabek velika je ljubiteljica životinja te i sama ima psa mješanca po imenu Toto s kojim povremeno dolazi na posao.

“U domu je zabranjeno držati životinje, bojim se što bi sanitarna inspekcija rekla. Tota povremeno dovedem u dvorište doma i onda on ide kod svih korisnika koji ga dođu vidjeti, i naravno svima se pojavi osmijeh na licima. Na terasi smo izgradili i kućice za mačke koje su počele dolaziti od susjeda jer ih naši korisnici hrane i uživaju u tome”, kaže Nikolina.

Svjesna je da je vani popularno držati kućne ljubimce u sobama te ističe kako je veliki problem kada se osoba zbog odlaska u dom mora oprostiti od svog kućnog ljubimca, piše Glas umirovljenika.

“To je stvarno strašno, jer životinje postanu praktički član obitelji i starijim osobama rastanak od njih jako teško pada. No, u našem domu članovi obitelji korisnika znaju dovoditi kućne ljubimce u posjet, peseke, mace, papigice i tako ih razveseliti.”

Terapeutski psi bez zabrane

Grad Zagreb vlasnik je 11 domova za starije osobe te u suštini ne dozvoljava držanje životinja u sobama, iako svaki od domova u svom pravilniku nema niti zabranu niti dozvolu držanja životinja. Ravnateljica zagrebačkog doma Ksaver Snježana Bubenik kaže nam kako je prije pandemije koronavirusa taj dom zajedno s Centrom za rehabilitaciju Silver poslao prijavu na projekt norveške Vlade, kojim bi se financiralo svakodnevno dovođenje terapeutskog psa u dom.

“Nažalost, projekt nije prošao, ali ideja je odlična te ćemo je pokušati ostvariti, s obzirom na zdravstvene pogodnosti i terapeutske učinke koje bi pas donio korisnicima. I naši zaposlenici i korisnici pokazali su želju da se dovede pas, a jedan od zaposlenika bio bi vlasnik psa, vodio ga kući i brinuo se cijelo vrijeme o njemu. Korisnicima bi to bilo jako korisno, jer terapeutski pas ima pozitivne učinke i na osobe s demencijom.”

Ono što je najvažnije u cijeloj priči, za držanje terapeutskih pasa u javnim ustanovama nema zabrana, tako da je sigurno i ovaj primjer putokaz svim domovima za starije osobe u Hrvatskoj da mogu uraditi nešto slično.

“Imali smo situaciju da je jednoj osobi s teškoćama vida dolazio terapeutski pas prvih par mjeseci i pomagao mu u snalaženju u domu, dok korisnik nije naučio samostalno koristiti prostor. Ali, većina od naših 270 korisnika ipak ima kućne ljubimce, jer nam u dvorište stalno dolaze mace koje naši korisnici hrane”, kaže Snježana.

U tom domu postoji i plastenik i cvjetnjak, koji također mnogi korisnici koriste kao hobi, i tako zapravo nastavljaju raditi ono što su radili i prije dolaska u dom, saditi cvijeće, imati vrt i slično.

Što kad vlasnik umre?

Da držanje kućnih ljubimaca u sobama domova za starije osobe nije isključivo potencijalni sanitarni problem, govori nam Marijan Sesar, ravnatelj Centra za rehabilitaciju Silver.

“Kako to već biva, u Hrvatskoj uvijek malo kaskamo za zapadnim svijetom, gdje su kućni ljubimci u domovima normalna pojava. Jer osobi sigurno nije lako nakon dugo godina se oprostiti od svog kućnog ljubimca jer ne može ići s njim u dom. Istina, problem kućnih ljubimaca nije samo održavanje higijene, već i tko će brinuti o životinji ako korisnik umre. To bi se moglo riješiti potpisivanjem ugovora s obitelji da onda oni preuzmu životinju ili možda s nekom udrugom za zaštitu životinja.”

Sesar kaže kako brojna istraživanja pokazuju kako se u druženju s bližnjima i svojim kućnim ljubimcima luči hormon oksitocin, koji nas čini sretnim i u konačnici produžuje život. Ipak, ističe i da su se stvari pomaknule nabolje prije nekoliko godina, jer sada, primjerice u Zagrebu, osim pasa vodiča u javni prijevoz i šoping centre mogu ulaziti i kućni ljubimci, a donedavno je tako nešto bilo nezamislivo. Sada je red na domovima za starije osobe da učine nešto što je prije bilo nezamislivo.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

Oglas