Brojne čitateljice javljaju nam se zbog loših odnosa sa zetovima. Kažu, otuđili su njihove kćeri od njih, a “mir u kući” održavaju jedino zbog unuka. Ipak, nisu sve priče koje stižu u našu rubriku Povjerljivo traumatične ili tužne.
Potaknuta ispoviješću naše čitateljice Jane, javila nam se gospođa Mira (59). Njeno iskustvo je dijametralno suprotno, posve idilično. Iako joj se isprva nije dopao, zet je za nju postao ne samo obitelj već i najbolji prijatelj. Takav skladan odnos okolina gleda s čuđenjem, no Mira kaže da su ona i kći jako sretne da su im se “poklopile zvijezde” jer zaista funkcioniraju kao savršena obitelj.
“Nakon što su se moja kći i zet vjenčali kratko su živjeli kod nas u obiteljskoj kući u Zagrebu, no ubrzo su se uselili u stan u novogradnji koji smo im napola kupili s njegovim roditeljima. Kći i zet doslovno žive pet minuta hoda od naše obiteljske kuće u Dubravi. Tih nekoliko mjeseci suživota nije mi palo teško jer sam shvatila da taj mladi čovjek i ja imamo slične interese i stavove o životu. Dobro se slaže i s mojim suprugom”, kaže Mira.
“Toliko smo se zbližili da smo čak počeli zajedno odlaziti u kino što je postala i naša tradicija – jednom mjesečno. Možemo otvoreno razgovarati o svim temama. Oboje volimo knjige, tako da često razmjenjujemo mišljenja o pročitanim djelima i volimo detektivske serije. Ta iskrena komunikacija stvorila je posebnu povezanost među nama”, objašnjava naša čitateljica. U međuvremenu je postala baka, no to nije smanjilo njenu povezanost sa zetom.
“Petkom navečer sastajemo se i s društvom uz pivo u lokalnom kafiću. Čim se otvori terasa krene naš interni turnir, igramo belu. Za to vrijeme moja kći izlazi sa svojim prijateljicama, a druga baka vrlo rado čuva unučicu”, navodi Mira. Svi su, kaže, zadovoljni takvim aranžmanom.
“Ne bih htjela da pomislite da sam ona punica koja kćeri i zetu ne da disati. Dapače, uvijek sam im i ja na raspolaganju kada treba pričuvati unučicu dok oni imaju svoje planove. Ne zavirujem u njihove lonce i ne upadam u stan bez najave ili nepozvana. S druge strane, sretna sam kao oni dođu bez najave ili s najavom. Svejedno mi je. Razumijem da su oni mladi ljudi koji moraju imati svoj život, svoje planove i privatnost”, dodaje.
“Svim ovim ženama koje se žale na svoje zetove, poručila bih da razmisle o svojem ponašanju. Možda su one te koje su pokazale neprijateljstvo koje zet samo reflektira. Najgore se postaviti kao Mila Gera i očekivati da zet dolazi punici ‘na noge’ i daje joj neke bezvezne geste poštovanja. Što to uopće znači?” pita retorički i odmah potom nudi savjet.
“Neka punice pronađu neki zajednički interes sa zetom, neka to bude nešto izvan same obitelji i djece. Moj zet mi je, uz supruga, životni oslonac; a moja je kći i njemu i meni na prvom mjestu. Možda će se okolina i dalje čuditi, no ja sam zadovoljna i zahvalna što imam prijatelja poput njega”, kaže Mira.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
