Povjerljivo
Gadno su je nasamarili: ‘Sestra je iskoristila oca i sve prepisala na sebe’
Postoje djeca kojoj su važni samo roditelji, i postoje djeca kojima je važna samo imovina. Kad roditelji dođu u pozne godine, djeca su im najpotrebnija, a upravo tada isplivaju slučajevi da netko od djece nanjuši što bi mogao naslijedi i samo ih još to zanima.
Da postoje odrasli ljudi koji doista ne prežu ni pred čim, govori i slučaj naše čitateljice Marine. Njezina vlastita sestra je, kako tvrdi, oca uspjela nagovoriti da joj prepiše svu imovinu. Uz to su odredili i što će drugoj sestri, odnosno gospođi Marini, pripasti kao nužni dio. Taj nužni dio bilo je nešto s čime se gramzivoj sestri nije dalo baviti. O svemu tome joj otac ni sestra nikad nisu rekli ni riječi.
“Moja sestra je prije tatine smrti s njim potpisala doživotno uzdržavanje. Najteže mi pada što mi to nikad nisu rekli. On to uzdržavanje nije ni trebao, jer je bio zdrav i ima lijepu mirovinu, a nije ni živio sam, već s maćehom, svojom drugom ženom”, objasnila je svoju situaciju čitateljica Marina.
U ugovori samo kvadrature
Kako kaže, ni maćeha nije znala što joj se događa iza leđa, a s ocem je živjela punih 17 godina.
“Skrbništvo, odnosno imovina na moju sestru, potpisani su šest godina prije njegove smrti. U ugovoru piše da se maćeha dugi niz godina brinula o ocu, ali nije dobila ništa, no smjela ostati živjeti u kući do smrti samo ako se moja sestra s tim slaže. Nije joj igrom slučaja ništa ni trebalo, jer je umrla svega 17 dana nakon oca. Sve ostalo što stoji u ugovoru, bili su kvadrati kuće, vinogradi, ledine koje u potpunosti nasljeđuje moja sestra”, napominje. Sve, tvrdi, glasi na sestru, osim nužnog dijela.
Oboljela od stresa
“Meni ostavljaju mali vinograd na nepristupačnom terenu i daleko u šumi. Jasno je da je to sve napravljeno i sastavljeno radi materijalne dobiti. Ne znam što učiniti, prošli su mjeseci i mjeseci. Ja sam noćima plakala zbog te sestrine izdaje i pohlepe, od stresa sam teško oboljela”, povjerila nam je gospođa Marina.
Dobila je, otkriva nam, dijabetes te je na inzulinu. “To je autoimuna bolest koju sam dobila od stresa. Na sve to se dogodila još jedna tragedija, jer razbolio se sestrin sin koji sada umire od leukemije. Jako mi ga je žao. Pitam se svaki dan gdje je tu pravda”, otkriva nam na kraju očajna gospođa Marina koju tuga ne napušta.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
