Kada zapravo prestaje mladost i počinje li starost ikada, ako se osjećamo mladi? Tu je raspravu potaknulo jednostavno pitanje na Quori, platformi za dijeljenje znanja. “Imam 74 godine. Jesam li još uvijek mlada ili sam sredovječna?”
Dakako, riječ je duhovitoj provokaciji jer već i po samoj definiciji sredovječnost predstavlja fazu ljudskog života između mlade odrasle dobi i početka starije dobi. Precizan raspon podložan je akademskoj debati, no često se termin koristi kako bi označio dob od otprilike 40-ih do otprilike 60-ih godina, iako može početi i ranije, te trajati duže. Ova životna faza obilježena je postupnim fizičkim, kognitivnim i socijalnim opadanjem kod pojedinaca kako stare, kaže znanost. No što kažu sudionici ove rasprave, odreda i sami osobe u ozbiljnoj životnoj dobi?
Michel: Starost počinje s 80
Ti i ja smo istih godina. Moj 92-godišnji mladoliki prijatelj tvrdi da se osoba ne može nazvati starom sve dok ne napuni 80 godina. Vrijeme od 65 do 80 godina je tvoje razdoblje prijelaza. Nisi mlada ni u srednjim godinama. U prijelazu si!
Misty: Nismo starice, ali vidjele smo bolje dane
Ti zaista nisi mlada. Uvijek razmišljam o srednjoj dobi kao dobi od oko 40-50 godina. Što se tiče mene, imam 70 godina i počinjem sebe smatrati mlađom osobom u skupini starijih. Ponekad se osjećam malo staro, priznajem. Ali ponekad se osjećam otprilike kao kad sam imala 50 godina. Dosta sam dobro, mogu šetati, mogu i svakodnevno raditi po nekoliko sati na otvorenom. Mislim da sa 70 godina zaista ulazimo u “stariju” fazu. Nismo sasvim krhke starice, ali svakako smo vidjele bolje dane.
JC: Nitko ne živi 148 godina
Sredovječnost? Nemoguće. Imam skoro 74 godine i bit ću iskren. Osjećaj da li sam mlađi ili stariji ovisi o danu. Većinu dana, osjećam se mlađe i radim sve što mogu, kao i uvijek. To su dani koje volim! Ali, ako dolazi velika promjena vremena, artritis mi to obavezno javi. Osim toga, nekad pretjeram u onim danima kada se osjećam odlično pa to plaćam idućih dan ili dva. Ipak, isplati se. Ali sredovječnost? To jednostavno nije moguće jer nitko ne živi 148 godina. Smiješno.
ilustracija: S. Bura/mj
Richard: Postoje kronološke, a postoje i fizičke godine
Ovog puta ću se složiti s izrazom koji kaže: “Dob je samo stanje uma!” Imam 86 godina i često čujem tu izjavu, ali nikada od starije osobe, već uvijek od mlađe. Naravno, imam 86 godina i slažem se da je to “staro”, ali moje godine me ne definiraju. Ja definiram svoje godine. Očigledno je da ne mogu promijeniti svoje godine (i ne bih to učinio da mogu), ali moje kronološke godine mi znače vrlo malo i ne mislim da bi mi trebale značiti.
Treba biti svjestan svojih fizičkih godina i djelovati u skladu s tim. Nedavno sam se popeo na bicikl i vozio sam se na njemu prvi put od adolescencije. Kažu da nikad ne izgubiš sposobnost vožnje bicikla i bili su u pravu. Ali vrlo brzo sam shvatio da sam prestar za tu spravu. Prestar u smislu fizičke kondicije. Sada ne govorim o kronološkoj dobi. Govorim o fizičkoj starosti. Mogao sam voziti tu stvar samo šezdesetak metara prije nego što sam se umorio. Sišao sam s nje s drhtavim nogama i ožuljanom stražnjicom. Ako želite svijetli primjer čovjekovog potencijala, potražite Jacka LaLannea na internetu i vidite što je sve mogao raditi čak i u svojim devedesetima.
A vi, smatrate li se starima? Kako biste definirali svoje godine u kontekstu starenja? Osjećate li se mlađe ili starije od svoje kronološke dobi?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
