Neda: ‘Nikoga ne davim pričama o unucima, to je nekulturno! Imam i druge interese’

Gospođa Neda radila je kao novinarka u radijskom programu, punih 35 godina. “Imam 63 godine. Otkako više službeno nisam u radnom odnosu, njegujem ljubav prema pisanju. Tako pišem bajke i kratke priče, kao i kolumne. Članica sam Udruženja književnika Republike Srpske. Objavila sam dvije zbirke kratkih priča te sam dobila nekoliko nagrada upravo za kratku priču”, piše nam naša čitateljica iz BIH.

Upravo je u mirovini preselila u drugi grad, iz pisma s može iščitati da ju je na to ponukala čežnja za djecom i unucima, koje tu češće viđa, jer su sada bliže. Tu se ubrzo, povjerava nam, učlanila i u talijanski zbor Pietro Maskagni. Uz ljubav prema pjevanju, nastavila je njegovati ljubav prema pisanju.

Piše, druži se, putuje

“Zbilja puno pišem, i to svakodnevno. Osim toga, viđam se s prijateljicama na kavi, sa svojom djecom i unukama, idem u šetnju, odlazim u kino i kazalište. Ljeti putujem, trenutno sam u Sofiji, tu mi živi jedna kći pa sam kod nje u gostima”, objašnjava u lijepom, pozitivnom pismu.

Nije, napominje, nezadovoljna što je mladost prošla. “Prihvaćam prolaznost života i trudim se da moj mozak ne ostari, i da ga neprestano, na ovaj ili onaj način, hranim sokovima života”, piše nadalje.

‘Ljudi znaju biti daveži’

Čita, piše nam, naše priče o našim umirovljenicima, pa se malo osvrnula na teme o bakama koje pričaju samo i isključivo o unucima, bez obzira što to drugu stranu ne samo da ne zanima, već i ljuti. “Opširna priča je sindrom staraca! Davež o unucima je po meni stvar nekulture.”

“Imam četiri unuke, imam prijateljice kojima pričam o njima samo kad me pitaju i to vrlo sažeto. Zašto? Pa nije sav moj život ispunjen samo i isključivo unukama. Imam i svoj profesionalni, društveni, i emocionalni život. Vrlo je malo kulturnih ljudi oko nas. Komunikacija nam je možda i najslabija strana”, razmišljanja su naše čitateljice Nede.