Zvonko (76): ‘Deset godina nisam bio na moru, uživam kao kralj!’

Oblaci su se nadvili nad Karlobagom kad smo nazvali gospodina Zvonka, zbog ružnog vremena je malo produžio svoju rutinu čitanja novina u predvorju hotela.

“Ne znate vi kako je meni ovdje lijepo. Došao sam sam, nisam mogao naći nikoga tko bi išao sa mnom – što zbog novaca, što zbog toga što su se ljudi u mojim godinama i prilikama odvikli putovati. No, mene ove godine ništa nije moglo zaustaviti, pa ni mala penzija”, povjerio nam je.

Iz Zagreba je doputovao autobusom, put je, unatoč pretrpljenom moždanom udaru, nakon kojeg mu se razvila i epilepsija, dobro podnio. “Cilj mi je bio nekako doći do hotela, ali je dovoljno blizu da sam mogao ići pješice. Onda po onim hodnicima nisam mogao naći sobu, pa mi ju je morala ići pokazati ljutita Crnogorka, koja radi na recepciji i baš je imala gužvu. Rekao sam joj u liftu da su mi u vojsci najbolji prijatelji bili Crnogorci, pa se smekšala”, povjerio nam je.

Prvi na doručku

Odlučio je, kaže, da će što bolje iskoristi ove lijepe dane i na doručku se pojaviti već u sedam ujutro, među prvima. “Doručak je izvrstan, ima toplih jela, poput kajgane, hrenovki, jaja, a ima i plata sa sirom i salamama. Dobijemo više vrsta kruha, jogurte, namaze, nema čega nema. Tu popijem i kavu i čaj, ne moram trošiti vani”, govori nam.

Poslije prošeće na kiosk, pa se vraća u predvorje hotela i pročita omiljene novine. “Radio sam kao lektor u medijskim kućama, pa mi je to navika”, govori nam.

Poslije dođe vrijeme za plažu. “Biram si kutak u hladu, ne smijem na sunce. Imam samo jedno mjesto gdje mogu sam u vodu, jer su ulazi malo nezgodni za mene koji sam klimav. Zbog bolesti se ne usudim plivati u duboko, ali se dugo brčkam po plićaku, malo vježbam, tu se baš relaksiram. Jesam, i pao sam dvaput, ali ništa ozbiljno, mogao sam se sam pridići. Poslije kupanja sjedim u hladu, ne sunčam se više, samo toliko da se osušim”, povjerio nam je.

Navečer – sladoled i klape

Kasno popodne odlazi se urediti za večeru, s kojom je zadovoljan. “Prvi dan nisam dobro shvatio princip biranja i kombiniranja jela pa sam napravio loš izbor. Kad sam shvatio da biram prilog, pa glavno jelo – uz svako jelo stoji po jedan konobar koji vam dodaje – sada uživam u hrani. Bude i mesa i ribe, ma svega. Jelo si donosim na dvaput, drugi put idem po salatu i kruh. Poslije uzmem dva kolača, jer su manji, i obavezno kompot, to mi je omiljeno još iz djetinjstva”, povjerava nam.

Nakon večere odlazi u gradić, četvrti mu je dan otkako je na moru i ima svoj ritual u slatičarnici. “Otkrio sam tu jednog Albanca koji ima velike kuglice, kao drugdje dvije, za 1,40 eura. Naručim si u čaši, evo sinoć sam probao šumsko voće. Dugo i polako tu guštam, a onda dočekam i kakav koncert na rivi, često su klape koje obožavam. Sjedim uz more, promatram more, ljude, brodove, galebove”, doznajemo.

Nema više druženja na terasama, svi su na mobitelu

Na pitanje je li nekog upoznao, odgovara: “Nikog, čak se ni nitko iz autobusa Poljaka koji su u hotelu, međusobno ne druži. Dođe par, drže se zasebno, dođe mala obitelj, opet se drže zasebno. Nitko se više ne druži. To mi je naprosto nevjerojatno. Još prije deset, petnaest godina kad sam bio zadnji put, uvijek se našao netko s gitarom, okupljalo se, pjevalo i plesalo. Ovo danas, svi samo na mobitelima”, izrazio je svoje razočaranje 76-godišnjak.

Njegovu sreću, kaže, ovog ljeta ništa neće pomutiti. “Toliko ljepote, mira i relaksacije u samo nekoliko dana čovjek doživi kad se makne iz stana na devetom katu! To će mi nahraniti dušu za cijelu godinu”, rekao je za kraj našeg ugodnog razgovora gospodin Zvonko.

A vi, jeste li bili na moru? Pišite nam kako provodite ljeto!