Drugi mirovinski stup: Zašto vlada spašava mrtvaca našim novcima?

“Točku dnevnog reda ‘Paket prijedloga izmjena zakona za unapređenje II. mirovinskog stupa’ zapravo treba preimenovati u šlauf za spašavanje obveznog drugog mirovinskog stupa koji se zapravo već – samoukinuo.” Tako je reagirala predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović odmah na početku 13. sjednice Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, održane 4. rujna 2023. godine, piše Glas umirovljenika.

Naime, posebni savjetnik u Kabinetu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Majher je vrlo jednostrano prikazao važnost drugog obveznog mirovinskog stupa kao presudnog za stabilnost budućih mirovina, a da nije omogućio detaljni uvid u ogromne gubitke svih obveznih mirovinskih fondova u 2021. godini, ali i nastavak s gubitcima u 2022., te najvećim padom zabilježenim kod obveznih mirovinskih fondova kategorije C gdje je izloženost obvezničkim tržištima najveća, a najviše je onih pred umirovljenjem upravo u toj kategoriji.

Prešućeno je i da su mirovinski fondovi drugog stupa sami sebe ukinuli, jer čak 80 posto svih novoumirovljenih odlazi natrag u prvi stup, jer im je takva mirovina povoljnija. Prešućeno je da zemlje poput Češke i Slovenije nisu niti uvele obvezni drugi stup, a većina drugih, poput Poljske, Slovačke, Mađarske, Estonije ih je ukinula, a druge su ih većinom zamrznule. Samo Hrvatska, gle izraza, unapređuje drugi mirovinski stup, i to na račun svih građana. Naime, tzv. mirovinski dodatak koji je za drugi mirovinski stup iznosio 20,25 posto, a za prvi javni stup 27 posto, sada se izjednačuje i to na račun – svih građana, na račun javnog duga.

Mirovina za šoping

I to nije sve, ako izaberete mirovinu iz dva stupa, od 1.1.2024. dobit ćete čak 20 posto svoje “ušteđevine” u kešu! Pa ćete moći poplaćati dugove ili pak ići u veliki šoping. Koga briga što će vam mirovine bitno opasti i imat ćete čast biti među onima koji su daleko na dnu ispod linije rizika od siromaštva. A posve je jasno da je funkcija mirovine osigurati sigurnost u starosti ili za slučaj smrti, a ne za pokrivanje dugova ili potrošnju.

No, Vladu kao da to nije briga, već je i ovoga puta pogodovala financijskoj industriji u rukama inozemnih vlasnika i glasnogovorniku Svjetske banke za Hrvatske Zoranu Anušiću, s kojim se više ne slaže niti njegova Svjetska banka, a pogotovo ne Međunarodna organizacija rada. No, glavno da se slažu fond-menadžeri koji imaju visoka primanja, i još više bonuse.

Idu još neke izmjene, kao npr. da ćete moći izabrati povoljniji fond (A, B ili C) bilo kada tijekom godine (a ne samo u mjesecu rođenja), da nećete plaćati ulaznu naknadu, da ćete imati predstavnika korisnika u upravnom tijelu svoga fonda, da će “vaš” fond moći trgovati nekretninama itd. Sve su to slabašni mamci za spašavanje drugog mirovinskog fonda, kad je već posve jasno da je riječ o prevarantskom financijskom proizvodu financijske industrije koji nema budućnosti ni za sljedećih 20 godina, jer je rođen na prevarantskom modelu.

Naime, od ukupnog doprinosa od 20 posto za prvi javni mirovinski stup u startu je oteto 25 posto (5 posto doprinosa) koji je iz državnih ruku predat u ruke stranih fond-menadžera, da bi onda oni taj isti državni novac posuđivali natrag državi da bi mogla isplatiti mirovine, ali uz kamatu i do 7 posto u ponekim fazama. Kako to nazvati drukčije nego kamataranjem vlastite države?!

K tome je dobar dio tog izvorno državnog novca potrošen i za politički uvjetovane investicije, za spašavanje nekih banaka ili propalih firmi, a time su samo povećavani gubitci, kao i vrijednost obveznih mirovinskih fondova.

Zašto je Vlada sada prihvatila zahtjeve obveznih fondova za bitne promjene ka vraćanju umirovljenika iz dva stupa? Zato što su mirovinski fondovi počeli odbijati otkupljivati svaku političku investiciju koju bi im predložila Vlada, kao npr. Fortenovu. AZ fond je odbio avanturu kupnje dijela Sberbanke, a sada im se malo mora izaći u susret, kaj ne. K tome im se omogućava ulaganje u nekretnine što se smatra ipak špekulativnim  biznisom, a sigurno ne utječe osobito dobro na stabilnost mirovinskih fondova koji poput talijanskih čak 45 posto ulažu u nekretnine.

Da su majmuni plesali

I onda šef HANFA-e Ante Žigman s ponosom priča kako drugi stup ima 2,2 milijuna korisnika i kako dobro zarađuje, a onda na skromnom postu dr. znanosti Saše Aksentijevića pročitate sljedeće: “Danas sam baš gledao, u Raiffeisen II. stupu sam od početka, dakle dva desetljeća. Ukupan prinos u ovom trenutku iznosi 50 posto, a ‘posve slučajno’, inflacija u istom periodu, službeno, iznosi 50 posto. Da sam obitelji makakija dao limene lončiće i obukao ih u livreje, te stavio na ulicu ispred Raiffeisena da skaču gore dolje i vrte vergl, zaradili bi više u 20 godina.”

Zanimljivo. I baš u trenutku kad se sada pojavila nada da će se mirovinska reforma urušiti sama od sebe, kada se skoro više od 80 posto novih umirovljenika vraća u 1. stup, kreće nova intervencija Vlade koja javnim novcem spašava 2. stup uvodeći dodatak i na mirovine iz 2. stupa, ali i još neke mjere, da bi one bile atraktivnije. Tu je i poseban mamac za buduće umirovljenike od 20 % trenutne isplate.

Toliko o uspješnosti 2. stupa koji je trebao spasiti javne financije i javni mirovinski sustav. Toliko o drugom mirovinskom stupu, prema riječima profesora emeritusa Željka Garače. No, neće ta bajka trajati drugo. Ako su gotovo sve europske zemlje koje su pod pritiskom MMF-a i Svjetske banke prije 20 godina krenule u ovaj propali eksperiment prešle s obveznog na dobrovoljni drugi mirovinski stup, uskoro će to i Hrvatska. Ili će opet Vlada izmisliti novu formulu tople vode?