Povjerljivo
‘Zdravstvo sam plaćala 44 godine, a sada nigdje ne mogu doći na red’
Gospođa Alenka samo je jedna u nizu umirovljenika koji svakodnevno ispaštaju zbog dugih lista čekanja po bolnicama. Obratila nam se ne bi li ukazala na probleme s kojima se suočavaju ljudi koji su u bolovima i ne mogu mjesecima čekati na prvi ozbiljniji pregled. U takvoj šah-mat poziciji, oni koji mogu, posežu u vlastiti džep. Posegnula je duboko i naša čitateljica, kojoj je magnetska rezonanca u privatnom aranžmamu pojela puno budućih mirovina. Platila je, naime, na rate, no ni tu njena agonija sa našim zdravstvom nije prestala.
Umirovljenica Alenka iskreno nam se povjerila da se u 76. godini života suočava sa zdravstvenim problemima, a posljedično i s hrvatskim zdravstvenim sustavom.
“Živim u manjem gradu, već sam deset godina u mirovini i sa svim usklađivanjima, mirovina mi iznosi 570 eura. Imam problema sa zdravljem, a za svaki pregled moram ići do bolnice udaljene sto kilometara. Moram reći i da je povezanost jako loša”, opisuje nam.
Mjeseci u bolovima, ili plati
Za svaki naručeni pregled, ukazuje nadalje, mora čekati mjesecima. “Kralježnica mi je u jako lošem stanju, baš kao i zglobovi i kosti. Neću sada nabrajati koje sve bolesti imam, no teško mi je. Nedavno sam trebala napraviti magnetsku rezonancu mozga, vratne kralježnice i lumbalno-sakralnog dijela kralježnice, ali termini za to su bili predugi pa sam se odlučila na to da odem privatno”, povjerava nam.
Cijena MR-a premašila je debelo njezinu mirovinu. “To sam platila 1000 eura, morala sam uzeti na rate”, otkriva nam. Kad je dobila nalaze, ponadala se da će sada, kad je sve ubrzala, platila i ima sve nalaze, imati neku prednost da barem u razumnom roku dođe na red za provedbu preporučene terapije. Prevarila se.
Plaća dopunsko, nadoplaćuje lijekove…
“Sve nalaze sam poslala na komisiju da mi odobre fizikalnu terapiju, ali su me odbili. Sada bih se ponovo trebala snalaziti kako znam i umijem da dođem do terapije. Znači ja sam radila pune 44 godine i isto toliko dugo sam uplaćivala ovo naše zdravstveno. Sada kad mi treba pomoć, ja od tog zdravstvenog nemam ništa.”
“Ali zato i u mirovini plaćam dopunsko osiguranje, nadoplatu za lijekove. Dakle sada bih trebala platiti i stacionar za fizikalnu terapiju. Ovako kao ja znam da živi većina naših umirovljenika. Nakon što smo jednom odradili ovako dugi radni vijek, čini se, niti što treba nama, niti mi više ikome trebamo. Žalosno!”, očaj je koji progovara iz ove umirovljenice.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
