Povjerljivo
‘Kakva je to majka? Odrekla se i mene i svojih unuka jer sam prijavila očuha’
Jednu od težih ispovijesti koje smo dobili od naših čitatelja povjerila nam je gospođa Ivna – nazvali smo je tako zbog zaštite privatnosti. Tijekom djetinjstva proživjela je teške psihičke i fizičke traume te nam svjedoči da nije svako djetinjstvo sretno, da rane ostaju do kraja života, ali i da ne treba šutjeti!.
Majka gospođe Ivne imala je 16 godina kad ju je rodila. “Moja je priča teška, majka me rodila s nepunih 17, a oca nikad nisam upoznala. Do treće godine sam bila u domu s časnim sestrama na Kaptolu. Moja je majka za to vrijeme završavala školovanje, a posjećivala me kad god je mogla. Pravu brigu o meni ipak je cijeli moj život vodila jedino moja baka. Na žalost, umrla je kad sam imala samo 10 godina”, bolno se prisjeća naša čitateljica Ivna.
Majka je potom našla novog partnera. “Kad je baka umrla, ja sam sa svojih 12 godina od očuha doživljavala raznorazna maltretiranja, od psihičkih, do fizičkih. Na kraju me i seksualno zlostavljao. Uvjerio me da je to nešto normalno, da o tome ne smijem nikome govoriti”, svjedoči gospođa Ivna.
Život joj se tada nesumnjivo pretvorio u pakao. “Kad sam navršila 18 godina, shvatila sam da to i te kako nije normalno. Najprije sam se povjerila školskom psihologu jer nisam mogla više podnijeti tu torturu. Da, pokušavala sam u to doba što više izbivati iz kuće, ali bezuspješno. Očuh mi je znao uzimati mobitel i brisati brojeve iz mobitela, jer mi je čitao poruke”, povjerava nam svoju bol naša čitateljica Ivna.
Dno dna
“Drugim riječima, htio je kontrolirati moj život, ali ja mu to više nisam dopuštala. Sve sam prijavila na policiju. Majka mi nije vjerovala i stala je na njegovu stranu, no očuh je svejedno dobio ti godine zatvora. Moja majka nakon toga nikad više nije pitala za mene. Danas sam odrasla žena, sretno udana. Imam djecu, a moja majka nikad nije vidjela svoje unuke. Nikad nije ni pitala za njih, kao ni za mene”, riječi su kojima nam je slomila srce naša hrabra čitateljica Ivna.
Malo je onih koji mogu skupiti snagu i otvoreno i javno govoriti da su žrtve seksualnog zlostavljanja, ne bi li ukazali na to da nasilje treba odmah prijaviti. Gospođa Ivna trpjela je, nažalost, godinama, a jedina osoba koja joj je mogla i trebala pružiti podršku – njezina majka – zakazala je. Posljedice ostaju za cijeli život, nebitno je ima li žrtva 12, 50 ili 80 godina, no naša čitateljica ipak svjedoči da je, jednom kad barem institucije odrade svoj posao i udalje zlostavljača, moguće nastaviti s normalnim životom.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
