Povjerljivo
‘Šokirala sam se kad sam saznala zašto su nam sin i snaha tajili trudnoću’
Nemoć, žalost, duboka bol – osjećaji su to s kojima se bori naša čitateljica Eka, a sve zbog razdora u obitelji. Nikako ne može shvatiti, objašnjava nam, kako je od jedne skladne obitelji nastalo otuđenje, čak odbacivanje od strane starijeg sina i njegove obitelji.
Gospođa Eka je u srednjim pedesetima i umjesto da se raduje unucima, ona nije ni znala da je drugo unuče na putu. To što joj se tajilo doživjela je kao veliki šok, a još je veći šok uslijedio kad je saznala razlog.
“Imam 54 godine i moj stariji sin je iz prvog braka. Donedavno je sve dobro funkcioniralo, super smo se slagali, on se dobro slagao s očuhom, mojim drugim mužem. Jednako se tako volio i s bratom, mojim sinom iz drugog braka. Voljeli se brat brata beskonačno, uglavnom bili smo jedna pristojna i složna obitelj”, piše nam gospođa Eka.
Tajili drugu trudnoću
Potom se njezin stariji sin oženio i dobio dijete, a bakinoj sreći nije bilo kraja. “Kad je došao unuk još je sve nekako dobro i funkcioniralo, jedino sam primijetila da nas njegova žena, moja snaha, nije baš dobro prihvatila. Kako je vrijeme prolazilo tako se on nekako sve više udaljavao od nas”, objašnjava gospođa Eka.
Kad je drugo dijete bilo na putu, nisu joj htjeli ni reći, ali kad je saznala cijelu istinu, bilo joj je malo jasnije što se događalo. “Snaha nam nije htjela reći da nosi drugo dijete. I onda mi moj sin pošalje poruku da im se drugo dijete rodilo i od te poruke više ništa od njih, ni traga ni glasa. Ja sam zvala i pisala te se čudila u što se moj sin pretvorio”, povjerava nam.
Oboljela zbog teške istine
Istina koju je saznala osupnula ju je, zgrozila do te mjere da se razboljela od stresa. “Saznala sam da je skrenuo u ovisničke vode i da ne želi ni ženu ni djecu, a ni nas. Žalosno, da žalosnije ne može biti. Voljela bih ponekad vidjeti barem unučad, ali mi ne dopuštaju. Niti snaha, niti sin. Ona ponekad moju poruku još i pročita, a sin već nekoliko mjeseci neće ni to. Tužna sam i žalosna, i moj muž je zbog toga nesretan, kao i mlađi sin. Jako je volio svoga brata, a on mu sada ne želi uzvratiti ni poziv”, doznajemo.
Bolest gospođi Eki oduzima snagu za daljnju borbu. “Ja sam bolesna, imala sam predinfarkt i stalno sam zamišljena i tužna. Počela sam i sve više zaboravljati, samo beznadno plačem i plačem. Ovo što se meni dogodilo ne bih nikome na svijetu poželjela”, zaključila je svoje pismo prepuno tuge naša čitateljica Eka. Što biste vi učinili na njenom mjestu?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
