Željka (47): ‘Iako je 21 godinu stariji, sretna sam na sve načine’

Ispovijest u kojoj nam je naša čitateljica Meri nedavno povjerila da živi “zabranjenu ljubav“, potaknula je i gospođu Željku da s nama podijeli svoju ljubavnu priču.

“Pišem vam potaknuta pričom čitateljice Meri jer shvaćam s kakvim osudama se suočava. Što god da napišem o sebi, veliki broj ljudi će znati točno o kome se radi jer cijeli moj život izaziva brojne reakcije i osude. No, nemam što skrivati, ne sramim se ničega što je dio mog života. Imam 47 godina i živim u jednom malom selu. Prvi put sam se udala vrlo mlada i s 19 godina rodila kći”, povjerava nam Željka.

Njezin prvi brak, napominje, bio je sve samo ne sretan. “Iako nesretna, nisam htjela djetetu razoriti dom i jednostavno sam se fokusirala na stjecanje materijalnih vrijednosti. Godine su prolazile, kći je baš bila  krenula na fakultet. U samo jednoj jedinoj noći, meni se život potpuno promijenio. Bila sam na vjenčanju prijatelja i jedan ples sa starim poznanikom u meni je izazvao toliko snažnu reakciju da sam ostala zbunjena. Isto se dogodilo i njemu!” piše nam nadalje.

Ples koji joj je otvorio oči

Taj ples joj je, naglasila je, otvorio oči te je tada uvidjela da zaslužuje ljepši život, sreću i ljubav, “Kći je tada bila stambeno i materijalno zbrinuta, imala je 19 godina i shvatila sam da je došlo vrijeme da mislim malo i na sebe. Rastala sam se i počela novi život s drugim čovjekom, kojeg sam poznavala gotovo 20 godina”, povjerava nam.

Osvrnula se osobito na negativne reakcije okoline, i zbog razvoda, a osobito zbog toga što je njezin novi partner bio 21 godinu stariji od nje. “Ta razlika u godinama između nas se naravno jako vidi. Sada smo već deset godina zajedno, vjenčali smo se, imamo sina koji ima osam godina. Živimo skromno, ali nikad u životu nisam bila sretnija, ni erotski ni emotivno”, povjerila nam je.

Osude okoline ranjavaju

Njihov se zajednički život, piše nam, nikada nije pretvorio u svakodnevnicu. “Naša ljubav je puna nježnosti i strasti, baš kao prvog dana. Ljudi vole osuđivati sve što ne razumiju i to je strašno. Ako itko zna kako je živjeti sa zamjerkama i osudama, to sam ja.”

“Uvijek je bio problem u glavama ljudi oko mene jer su sa svoje točke gledišta osuđivali način na koji živim, moj posao mehaničarke, moju ljubav prema motorima i na kraju moju ljubav prema starijem suprugu. Ljudi, budite sretni pa ćete možda moći prihvatiti da je i netko drugi sretan”, zaključila je svoje pismo naša iskrena čitateljica Željka.