Mladi zet piše da u punici nije vidio ništa dobro, čim ju je prvi put čuo pomislio je da je iritantna već zbog samog naglaska i “šefovskog” tona. Upoznao ju je dublje, priznaje, na teži način i danas je svjestan koliko si kompliciramo i otežavamo život kad si o nekome u glavi stvorimo potpuno iskrivljenu sliku.
“Kad sam upoznao punicu, bilo mi je teško razumjeti njezin naglasak. S tim naglaskom mi je djelovala pasivno-agresivno, kao da je usavršila podbadanje na uljudan način. No, trpio sam je nekako kad sam baš morao jer sam znao da je ona važna osoba u životu moje žene”, objašnjava na početku pisma koje je objavio na Quori.
“Podnosio sam je prisilno”
Potom je rekao da je na sve moguće načine izbjegavao ići kod punice. “Išao sam kod nje i punca samo kad nisam imao izbora. Mislio sam si, što dalje od mene, to bolje. Neka se moja žena i moja naporna punica vole, samo nek’ mene ne uvlače u u ništa”, objašnjava nadalje.
A zatim se dogodilo nešto najteže što je moglo pogoditi obitelj – njegova je supruga s 30 godina dobila leukemiju. “Nakon što sam pet godina bio u braku, ja još uvijek nisam poznavao svoju punicu. Ali, kad se moj svijet zbog bolesti moje žene srušio i zauvijek promijenio, ona je tiho i čvrsto na nogama ušla u ulogu za koju je rođena. Preselila se k nama, i to sa svojim suprugom koji je tada već bio bolestan i ovisan o njoj”, opisuje ovaj zet.
Preko svojih granica
Potom je otkrio što je sve ta požrtvovna žena učinila ne bi li spasila kćer. “Borimo se svi zajedno već dvije godine, ali ona je stup svega. Od prvog dana ona odlazi u gotovo svaku nabavu namirnica. Kuha gotovo svaki obrok, pere i čisti većinu rublja. Svoju kćer i svog muža vozi na gotovo svaki pregled, do sada je s njima odradila preko 300 odlazaka kod liječnika. Sortirala je desetke tisuća tableta i pobrinula se da oni svaku tabletu uzme točno na vrijeme, svakog sata, svakog dana”, opisao je.
Sudbina je obitelj, piše ovaj mladi zet, prije šest mjeseci pogodila još jače. “Na sve ovo što nam se događa, prije šest mjeseci i punici je dijagnosticiran rak, i to dojke. Bila je na mastektomiji i prošla kemoterapije, sretni smo jer ih je dobro podnijela. Cijelo vrijeme, osim kad je kratko ležala u bolnici, ona i dalje obavlja sve kućanske poslove i njeguje kćer i supruga.”
“Dok radi, ona pjevuši. Kad nema nikoga tko bi je slušao, razgovara sa sobom. Kroz dan ide ponizno, ali nekako uzvišeno. Barem je ja danas takvom vidim”, riječi su kojima je ovaj zet pokazao da je ljude važno upoznati prije nego što se usudimo odbaciti ih.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
