Ponekad nas želja da učinimo ispravnu stvar dovede do odluke koja se kasnije pokaže pogrešnom, kao u slučaju snahe koja je svekra primila u dom, a da nije unaprijed sagledala sve činjenice i moguće posljedice.
“Na moj prijedlog, suprug i ja preselili smo njegovog oca u manji stambeni dio uz našu kuću. Razloga za to bila su dva. Prvo, imao je zdravstvenih problema i vidno je ostario pa smo smatrali da će ionako s vremenom trebati živjeti s nama. Drugo, željeli smo dijete i naivno sam mislila da ćemo tako dobiti barem neku pomoć u čuvanju djeteta”, opisuje snaha slijed događaja u obitelji.
“Sada imamo malo dijete i svekar ne može sudjelovati u skrbi jer je emocionalno i fizički nestabilniji nego što sam očekivala. Uz to, borimo se s njegovim teškim raspoloženjima, koja se pogoršavaju. Nisam se obvezala upravljati njegovim labilnim stanjima dok istodobno brinem o djetetu, ali bih se osjećala kao čudovište kada bih predložila da ponovno živimo odvojeno.”
“Pogriješila sam jer sam imala nerealna očekivanja o tome koliko nam može pomoći, i nisam bila spremna živjeti u sendviču generacija. Što da radim?” upit je snahe životnoj savjetnici.
Dvostruka krivnja i upola manje kapaciteta
Eleanor Gordon-Smith, inače profesorica etike, odgovara joj vrlo izravno: “Briga o svekru i djetetu u isto vrijeme donosi dvostruki pritisak, dvostruku krivnju i upola manje kapaciteta. Nije čudo da vam je ova promjena teška. Čini se da ste očekivali pomoć oko čuvanja djeteta, ali to niste jasno dogovorili. I ne samo da je pomoć izostala, nego ste dobili i teret suočavanja sa svekrovim promjenama raspoloženja, na što niste računali, a trebali ste unaprijed sagledati.”
“U tom smislu, činjenica da ste vi inicirali ovu promjenu i pozvali ga u svoj dom znači određenu dodatnu odgovornost, ali ona nije neograničena. Ne morate živjeti u patnji niti ugroziti dobrobit svog djeteta ili vlastito zdravlje. Obveze koje imate sada mogu nadmašiti one koje ste ranije preuzeli. Važno je da sada stanete i prikupite točne informacije prije daljnjih odluka”, ukazuje joj.
Donesite nove odluke o skrbi
“Mnogo toga vas je iznenadilo: njegova krhkost, potreba za skrbi, emocionalne promjene. Sada je važno napraviti detaljan pregled činjenica: koje su njegove fizičke mogućnosti, kako će se one mijenjati, kakva će mu skrb trebati i kada, koliko to košta i tko plaća”, navodi Gordon-Smith.
“Što bi se promijenilo ako živi negdje drugdje? Kako ovaj aranžman utječe na vaše dijete i vaše zdravlje, koliko slobodnog vremena zapravo imate? Koji dio odgovornosti preuzima vaš suprug? Bez tih odgovora, stalno ćete biti u situaciji neizvjesnosti”, popis je konkretnih pitanja koje si treba postaviti svatko tko se nađe u ovoj situaciji.
Teško je o tome govoriti jer se radi o stvarima koje ne volimo gledati u oči: bolesti, starenju i činjenici da želja da to sve iznesemo možda nije dovoljna da to i izvedemo. Postoje granice onoga što možemo učiniti za ljude koje volimo.
“Zato odluke ne bi smjele biti donesene na slijepo, niti ih trebate donijeti sami. Najmanje što trebate postići je da teret dijelite sa suprugom, a u nekim pitanjima poput promjena raspoloženja ili mogućeg kognitivnog pada kod svekra, nužno je uključiti i stručnu pomoć”, sugerira u odgovoru za The Guardian.
“Na kraju, ovu situaciju ne treba gledati kao sendvič generaciju. Vi ste između, ali svekru niste roditelj, niti je on vaše dijete, i važno je zadržati tu razliku radi dostojanstva oboje. Možda je teško kada nekoga gledamo isključivo kroz prizmu starosti i ovisnosti o drugima. Možda je zato opravdano razmotriti i njegovo preseljenje, prema onome što je sada najbolje, a ne prema ranijim dogovorima. No važnije od same odluke je kako do nje doći – uz dovoljno informacija, razgovor i zajedničku odgovornost”, stoji u zaključku.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
