Branko: ‘Sa 75 godina mi si ne možemo priuštiti madrac za potrganu kičmu’

Mjesečno na stranu ovih dvoje umirovljenika, pričaju nam, odvajaju dvadesetak eura za posmrtnu pripomoć te 50 eura za potrebe nužde ide im na trajni nalog na štednju. “Ako budemo morali doplaćivati dom”, kažu nam.

Kako otkrivaju, za manje od 50 eura mjesečno natoče gorivo u svoj stari Opel i ostane im ukupno oko 700 eura za režije, nužnosti po stanu, potrepštine i hranu. Ostalo je, kažu, sve na čekanju.

“Ne možemo više na čekanju držati kupnju kreveta i madraca, jer nas oboje boli kralježnica. Stanje nam je baš kritično, trpim velike bolove i znam da sam već davno to trebao promijeniti. Madrac nam ima, vjerovali ili ne, 25 godina. A u salonima vam kažu da je normalno promijeniti ga svakih pet do sedam godina. Mene zanima koji umirovljenik si to može priuštiti”, govori gospodin Branko.  

Kreditna kartica kao izlaz

Da trenutno prestanu plaćati režije, piti i jesti, priča nam nadalje uzrujanim glasom, trebalo bi im više mjeseci da plate krevet i samo malo bolji medicinski madrac. “Ako računate da je to ipak nemoguće, morate nekako razvući financije. Nama će trebati šest mjeseci da otplatimo novi krevet i madrac. Žalosno je, ali nakon 12 godina otkako sam u mirovini, morao sam si napraviti kreditnu karticu. Koja vas isto nešto košta”, napominje.

Tako će sada, kaže, pola godine živjeti “na kruhu i vodi”, jer će im nešto preko 150 eura odlaziti na rate. Riječ je, doznajemo, o krevetu od 370 eura i madracu od 520 eura.

Sve je bilo na akciji!

“Trebamo malo povišeni krevet, to odmah diže cijenu. Vjerujte mi, za skoro 900 eura sve smo izabrali na akciji. Imali smo sto kombinacija, već nas boli glava od toga. Što da vam kažem, imate vi ovih zbilja boljih madraca od lateksa i slično, ali oni za bračni krevet koštaju i preko 1500 eura. Tako da će netko reći da je madrac od 530 eura možda i prejeftina varijanta za bolesnika koji ima posebne zahtjeve, ali umirovljeniku nije nimalo jeftino”, požalio nam se.

Hoće li se barem naspavati?

Sada supruga i on računaju, za njih ovog ljeta nema mora, nema toplica, nema izleta. “Platit ćemo rate, režije, posmrtnu i bit ćemo sretni bude li za hranu. Uskrs se bliži, a mi stegnuli remen. Nema veze, barem ćemo se naspavati”, rekao je gospodin Branko, te se s nama pozdravio uz pomalo kiseli osmijeh.

Bi li kupnja za zdravlje bitnog madraca trebala biti baš toliki luksuz u mirovini? Napišite nam vaše mišljenje.