Prati nas

Povjerljivo

Drži je vjera

‘Ja se molim, on psuje. Ne vidim izlaz s njim ni bez njega’

Umirovljenica Davorka (73) povjerila nam je najdublju intimu – već tri desetljeća, otkako ju je dotakla božja ruka, moli za suprugovo preobraćenje. To se ne događa pa trpi iz dana u dan.

Objavljeno

|

Gospođa Davorka iz Moslavine, majka koja je suočena s prazninom nakon odlaska djece, dijeli svoju borbu s depresijom i suprugovim neprijateljstvom prema njezinoj vjeri. Otkriva kako je pronašla snagu u molitvi i poslu te kako se nosi s izazovima mirovine. Unatoč suprugovoj nevjerničkoj naravi, ostaje vjerna svojoj vjeri i nada se da će i on jednog dana prigrliti duhovnost.
ilustracija: S. Bura/mj

Djeca su im, govori nam gospođa Davorka iz Moslavine, od kuće otišla još kad su bili u ranim četrdesetima. Ona i suprug ostali su sami u velikoj kući i krenuli su problemi.

“Prvo dijete rodila sam s 23, a drugo s 25 godina. Kad je kći otišla od kuće, u grad na fakultet, imala sam tek 41 godinu. Dvije godine kasnije, otišao je i sin. Strašno mi je to teško palo, odjednom kuća prazna, muž na poslu, ja po cijele dane sama”, povjerava nam.

Suprug je dobro zarađivao pa u to vrijeme nije radila. “Završila sam ekonomsku školu i u mladosti sam vrlo kratko radila, svega nekoliko godina. Dok su mi djeca rasla imala sam neku svrhu, koju sam, kad su otišli, odjednom izgubila. Postala sam depresivna, kuća nam je na osami pa nisam imala naviku piti kave sa susjedima, a muž kad bi došao kući nije imao nikakvog razumijevanja za mene”, govori nam.

Oglas

Krenule svađe

“Počeo me čak i vrijeđati, psovati. Kad sam dotakla dno, jer sam psihički potonula, okrenula sam se Bogu i počela pješačiti u crkvu nedjeljom, kasnije i u tjedno ako bi se nešto događalo. Ljudi su gledali za mnom, vjerujem da su me ogovarali iza zavjesa.”

“Srećom, nakon godinu dana bilo mi je bolje, stala sam na noge i našla posao u računovodstvu kod privatnika. Imala sam dvije slamke spasa –  osjećaj svrhe i nadu u Bogu. Radila sam tamo do penzije, a što se tiče vjere, nisam posustala, molim danonoćno i danas. Ipak patim, jer moj muž to ne podnosi“, kaže nam.

To suprugovo odbijanje vjere je, kaže, njezina najveća otvorena rana. “Što ja više molim, to on više psuje. Umjesto da uživa u mirovini, stalno me vrijeđa da sam bogomoljka, čak urla i neka se preselim u župni ured. Molim za njega i vjerujem da će doći dan kad će ga božja ruka dotaći, ni u ovim godinama ne gubim nadu”, rekla je na kraju razgovora.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.