Povjerljivo
‘Obećala sam mami na samrti da ću brinuti o bratu, no otjerala sam ga’
Pročitavši ovakav naslov, sasvim je razumljivo da bi svaki empatičan čovjek, koji stoji iza svojih riječi, klimao glavom u znak negodovanja. No, prije nego što osudimo ovu sestru, pročitajmo što ima za reći – shvatit ćemo njezinu odluku.
Gospođa Ana živi u velegradu. Piše da je imala tek 38 godina kad je sjela na majčinu samrtnu postelju. Umjesto da se gledaju pune ljubavi i blagosti te razgovaraju o lijepim zajedničkim danima, ona je u majčinim očima vidjela samo tugu i brige.
“Moja je majka do zadnje minute strepila samo nad jednim – svojim sinom kojeg je s dna izvlačila otkako je bio tinejdžer. Tada je već imao 44 godine, a mama je u dubini duše znala da ga jedino ona držala na životu. Zaglibio je već s 14 godina. Kako je uspijevala na tankom koncu držati takvog drogeraša, alkoholičara i psihopata na životu, samo je njezino srce znalo, nitko drugi”, piše u opširnom pismu.
Obećanje
“Bila je već posve slaba, znala sam da odlazi. Jedva je otvarala oči i išta mogla progovoriti. Legla sam pored nje i držala je za ruke. Plakala sam jer sam znala da je ovo zadnji put da je gledam živu i grlim je. Odjednom je počela nešto šaputati, lagano, potom je pokušala i malo glasnije.”
“Približila sam joj se, zadnjim atomima snage izgovorila mi je glasom tek da je mogu čuti: ‘Žao mi je i oprosti’. Pitala sam zašto joj trebam oprostiti, rekla joj da je volim, ali ona je opet izustila: ‘Oprosti.’ Onda je dodala: ‘Oprosti što ti ostavljam tvog brata na brizi.’ O moj Bože, sve mi je bilo jasno. Rekla sam joj kao iz topa neka ne brine i da ću ja nastaviti brinuti o njemu. ‘Bit će sve u redu, mama, brinut ću se za njega, dat ću sve od sebe. Ne brini’, rekla sam joj, znajući što znači to obećanje”, opisuje zadnje minute s majkom.
Prijava policiji
“Brat je uz to što je bio ovisnik o drogi i alkoholu, imao PTSP i suicidalne misli. Mama ga je spašavala 30 godina. Ali, čak i kad smo saznali da je mama smrtno bolesna, zagorčao joj je posljednje dane. No, ipak sam se držala obećanja i pobrinula se za njega”, piše.
Smjestila ga je u zasebni dio svoje kuće. Dala mu je sve što je mogla – krov, hranu, nužnosti. “Uz svu moju žrtvu, gotovo mi je uništio obitelj, brak i cijeli život. Spakirala sam mu torbe dok je sjedio na zadnjem sjedalu policijskog auta. Nema povratka, ne želim ga više vidjeti.”
”Neću u detalje prepričavati što sam s njim proživjela, samo ću reći da je i mene skoro koštao života. Već tri godine ne razgovaramo niti komuniciramo. Ne osjećam se krivom”, zaključila je gospođa Ana svoju ispovijest na Quori platformi za dijeljenje iskustava i znanja.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
