‘Imam 85 godina i ne znam što s ljubavnim pismima. Ne želim ih spaliti!’

U godinama je kad se 85-godišnji umirovljenik pita što s dvije pune kutije ljubavnih pisama koje su tijekom života s raznim partnerima razmjenjivali on i supruga.

“Moja sadašnja supruga i ja u svojim smo srednjim osamdesetima. Ona iza sebe ima dva braka kao i dugogodišnjeg partnera, a ja sam u prvom braku bio preko 40 godina. Nas dvoje bili smo kolege s posla dugi niz godina prije umirovljenja”, objašnjava on životnoj savjetnici koja javno odgovara za The Guardian.

Potom joj piše: “I supruga i ja sačuvali smo svaki po kutiju prepunu ljubavnih pisama koja su proizašla iz svih naših prijašnjih veza. Dio mojih pisama, primjerice, seže u daleke pedesete kad sam kao tinejdžer ljubovao sa ženom s kojom sam ostao u dobrim odnosima do dana današnjeg. Još uvijek povremeno telefonski razgovaramo”, objašnjava 85-godišnjak.

“Moje je pitanje, što učiniti s pismima? Trebamo li ih dati svojoj djeci u nasljeđe? Trebamo li ih spaliti? Bi li ta pisma mogla dati neki uvid u ‘tu ludost zvanu ljubav’ i možda poslužiti nekom piscu odnosno istraživaču kao vrijedan izvor informacija?” pitao je na kraju pisma.

Odgovor životne savjetnice Annalise Barbieri

“Ne bih uništila pisma jer su ona bogat izvor obiteljske i društvene povijesti i podsjećaju nas kako smo se tada osjećali, živjeli, izražavali ljubav. Ne znam što sve sadrže vaša pisma, ali lokalni bi muzej također mogao biti zainteresiran za njih. Ponekad naizgled banalni detalji mogu biti fascinantni kao povijesni dokument.”

“I ja sam razmjenjivala pisma i to s prijateljicama i drago mi je što smo si kao tinejdžerice pisale što smo odjenule za neku prigodu, koliko nešto košta i koliko smo sveukupno potrošile u šopingu. Pa čak i isticanje kakvo je tada bilo vrijeme je dokument vremena, pogledajte samo što donose klimatske promjene. Sve se to tada činilo pomalo dosadno, a danas daje fascinantan uvid u prošlost.”

“U svakom slučaju, prva stvar koju se morate pitati je slaže li se vaša supruga s tim da pisma podijeli s trećim osobama, ma tko one bile”, odgovara životna savjetnica.

Ima li u pismima opasnih tajni?

“Za početak, zajedno pročitajte sva pisma kako biste bili sigurni da u njima nema ničega što ne želite da djeca vide. Pazite da u njima nema obiteljskih tajni ili čak naizgled ‘malih’ detalja koji bi mogli izazvati veliku lavinu, osobito ako je riječ o tajni za koju obitelj ne zna. Ako je ono što je u tim pismima doista bezazleno za vas i vaše obitelji, onda morate razmisliti, pojedinačno i zajedno, o tome koliko su ta pisma važna u smislu vrijednosti sadržaja.”

“Postavlja se tu i jedna zamka, dakle u pismima bi moglo biti i nešto što se vama čini nebitno, a moglo bi utjecati na vaše bližnje. Dakle, ako imate prijatelja kojem vjerujete, on bi ta pisma mogao pročitati za vas i objektivno sagledati što se provlači kroz njih.”

“Jesu li neki odnosi tekli paralelno, na primjer? Je li postojalo nešto što bi moglo podići obrve kod vaših potomaka? Ne govorim to kako bih moralizirala, nego postoje stvari koje treba staviti u kontekst. Upravo je kontekst ključan u obiteljskoj povijesti.”

Napišite pismo – o pismima

Životna je savjetnica potom ovom 85-godišnjaku predložila da napiše vlastito pismo o svojim ljubavnim pismima, svom životu iz tog vremena te da napiše zašto su ta pisma važna i zašto ih je odlučio zadržati.

“Drugim riječima, napišite pismo bliskim osobama, pismo koje zaokružuje ciklus. Tako se, jednom kad budu čitali vaša pisma, vaša djeca neće osjećati kao voajeri. Ako imate fotografiju koja upotpunjuje pisma, bilo bi sjajno na nju napišete bilješku, možda čak napravite spomenar. Ovo je lijep dar za proslijediti mlađoj generaciji obitelji. Toliko se toga uzima zdravo za gotovo dok su nam voljeni živi i toliko se toga gubi kada ih više nema, tako da bi to zbilja bilo dragocjeno.”

“Ova su pisma izvrsna prilika za toplu obiteljsku priču, a ako ih vaša djeca ne žele zadržati kad za to dođe vrijeme, to je njihova stvar. Svakako im dajte priliku”, stoji u odgovoru.

Čuvate li i vi svoja stara ljubavna pisma?