Povjerljivo
‘Šogorica dođe jednom godišnje pomusti lovu, a ja joj bedinam roditelje’
Gospođa Bernarda napisala nam je pomalo ironično pismo u kojem piše da čita kako se mnoge svekrve žale na snahe, a mora priznati da njezina pronađe i koju riječ hvale za nju. Za pohvale ima i vraški dobar razlog, otkrit će nam ova naša čitateljica.
Naša čitateljica Bernarda osjeća da ju roditelji njezina supruga kurtoazno hvale samo zato, jer je trebaju. Ima osjećaj da imaju vrapca u ruci, a gledaju u goluba na grani – sve to objašnjava u pismu.
“Obično se svekrve žale na snahe, a mene moja hvali. I dok ona eto traži lijepe riječi za mene, ja se žalim na nju, ali i na svekra. Naime, moj suprug i ja živimo u istoj kući s njegovim roditeljima, samo u odvojenim stanovima. Djeca su nam odrasla i odselila su, a njegovi su sve stariji i zahtijevaju sve više pomoći. Iz dana u dan su sve su nemoćniji, a mi im moramo biti stalno na raspolaganju, što i jesmo”, uvodi nas u svoj problem gospođa Bernarda.
Šogorica glumi žrtvu
Živi s njima i logično je da će im uskočiti za sve što trebaju i ne žali se ona na to što im posvećuje svoje vrijeme i sve svoje raspoložive snage, na dnevnoj bazi. Žali se jer smatra da nisu razumni u pogledu bezuvjetne ljubavi prema svojoj kćeri, a njenoj šogorici, koja ih, kako smatra, iskorištava preko svake mjere.
“Njihova kći je udana i s obitelji živi 350 kilometara od nas. Često joj treba i po godinu dana da obiđe svoje stare roditelje. Stalno se žali kako nema novaca i kako je ona jadna jer puno radi. Tada se njezini roditelji smiluju pa joj daju novac. I ne samo da ih izmuze, već oni stalno pričaju o njoj. Osjećam da joj daju sve svoje misli i ljubav”, povjerava nam.
Pohvala bez ljubavi
Potom je otkrila da ona sve radi iz dobre volje, jer oni jesu dobili stan u kući, ali je dio kuće dobila i šogorica. Tu se stvari itekako kompliciraju – gospođa Bernarda i suprug ulažu u kući, a njezinoj šogorici ne pada na pamet uložiti ni euro. Rekli bismo da ima sva prava, ali se pravi da nema obveze.
“Evo slijeda događaja i zašto sam ironična. Kuća je i šogoričina, a ne samo da ona ne ulaže u nju, nego ne ulažu ni svekrva i svekar jer prečesto ostanu bez novaca od svoje penzije s kojom moraju potpomagati odraslu kći. Evo recite, ja dakle idem u kupovinu, kuham im, pospremam im sve, perem im. I evo, svekrva me čak i pohvali!”, zaključila je svoje pismo razočarana gospođa Bernarda.
Brinete li i vi slične brige?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
