Često se, piše nam gospođa Dunja, sjeti rečenice koju je davno negdje pročitala: “Kad se raspada obitelj, raspada se i cijelo društveno uređenje”. Vjeruje u to i napominje da je oko nje previše nezdravih obiteljskih odnosa.
Ona se zato svim silama truditi ostvariti i održati prijateljske odnose ne samo sa svoje dvije snahe i zetom, već i a njihovim roditeljima. Pa ipak, ne ide sve kako priželjkuje.
“Dvostruka sam svekrva i punica. Kada sam prvi put osvijestila da ću dobiti snahu, prvo sam porazgovarala sama sa sobom. Razmišljala sam kakav je odnos moja majka imala sa svojom svekrvom, a potom i kakav je moj odnos s mojom. Uvidjela sam da je jako važno dobro upoznati ne samo snahe, nego i njihove roditelje”, piše nam gospođa Dunja.
“Nastojala sam kod svakoga ići u više prijateljskih posjeta i osluhnuti kako se osjećaju i kako gledaju na našu djecu i na nas. Smatram da onaj tko ima dobru moć zapažanja i ne drži figu u džepu, te iskreno i dobronamjerno pristupa ljudima, već na početku može stvoriti dobar temelj za zdrave odnose. Time će i mladom paru olakšati ulazak u bračne vode i zajednički život”, uvjerena je.
Nije izašlo baš sve na dobro
“Sada želim nešto reći o ponašanju mojih, kako ih kod nas zovemo, ‘prija’. Trudila sam se jednako, ali nije sve ispalo savršeno. Što se tiče snahinih roditelja imam dva primjera za podijeliti ovdje. S jednom majkom snahe bilo je sve dobro i lako. Kao majke, razmišljale smo gotovo isto. Uvažavale smo jedna drugu i poštovale se. Tako je i danas. Niti jedna od nas ne petlja se u život i odluke naše djece. Radujemo se svakom njihovom zajedničkom uspjehu. Podupiremo ih kad god i kako god koja od nas može, bez natjecanja. Baš smo prijateljice.”
“S drugom prijom je bilo i još uvijek je teško i nemoguće. Ipak, unatoč njenim insceniranim žalopojkama kako je nemoćna i kako nema novaca i kako ne može biti sama i viče zašto je uopće rodila kćer kada se o njoj ne brine i ne znam što još sve ne, nisam željela ići u raspravu, a pogotovo ne u sukob. Šutnja je bila moj odgovor”, otkriva.
“Pametan vidi zlo i skloni se”
Nije joj, napominje, bilo svejedno što joj ta žena sina omalovažava, ponižava i vrijeđa. “Teško za povjerovati, ali to isto radila je i svojoj kćeri. Moj sin je zreo čovjek koji je odgojen da poštuje starije. Voli svoju suprugu i uvijek ju je štitio. Osobno, nikad svojoj snahi nisam govorila protiv njene mame, nego bih je tješila i pomagala tako što sam je razumjela. Jedno vrijeme živjeli su s njom, ali snaha više nije mogla izdržati majčinu torturu i vrijeđanje supruga, pa su otišli od nje”, doznajemo.
“Nikada tu svoju priju nisam nazvala niti posjetila da joj bilo što kažem jer takve osobe vole samo sebe i mišljenje drugih ih ne zanima. Imam svoj mir. Kaže se: Pametan vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i trpe posljedice. To i jeste tako”, zaključuje.
Potom otkriva da ima sreće i sa zetovom majkom. “Obje smo iskrene jedna prema drugoj i uvijek u dogovoru kako ćemo pomoći našoj djeci. Jednako volimo naše unuče, ne natječemo se oko toga tko je bolja baka. Ponekad razmijenimo poruke ili se kratko posjetimo pa razgovaramo kako možemo podržati i osnažiti mladu obitelj”, riječi su kojima gospođa Dunja dokazuje da je uz malo truda, dobre volje i ljubaznosti moguće postići sretne odnose u široj obitelji.
A kakvi su vaši odnosi s roditeljima snahe ili zeta? Jeste li zadovoljni?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
