Gospodin Sanjin (59) izjadao nam se u kakvoj se teškoj situaciji našao. “Znam za sudbine ljudi koji se s obitelji spore oko imovine, meni se ovog časa čini da sam u najgoroj situaciji.”
“Ne živim blizu bolesne mame, nakon studija ostao sam živjeti u gradu gdje sam zasnovao i obitelj. Moj brat ostao je na selu, u kući s roditeljima, samac je i ja sam se nadao da će nakon smrti oca biti obziran prema majci i da ćemo zajedno rješavati sve što naiđe”, kaže.
Međutim, to se nije dogodilo. “Mi ni ranije nismo imali dobru komunikaciju, uvijek je bio nepodnošljivo prkosan i zajedljiv. Nakon smrti oca postao je nesnosan, ne znam je li to od živaca, straha da će ostati sam i da bih mu ja mogao osporiti pola kuće, nemam pojma zašto je počeo trabunjati samo o tome da želi mamin dio kuće. Tada bi imao dvije trećine on, a jednu trećinu i dalje ja”, piše nam.
To je, kaže, otišlo toliko daleko, da je majci svaki dan to predbacivao, a kulminiralo prije dva tjedna, kad je imala moždani udar. “Kad sam čuo da je mama završila u bolnici, sjeo sam u auto i odjurio k njoj. Poslije sam otišao u rodnu kuću, ne bi li doznao što se i kako se dogodilo. Brat je u svom dijelu bio zaključan, nije mi otvarao. Otišao sam do susjeda.”
Šokantna spoznaja
Tu je ostao u šoku. “Susjed mi je ispričao da je brat još od smrti oca prije godinu dana neprepoznatljiv. Stalno je bio neugodan prema majci, no nitko si nije mislio da je toliko pokvaren da joj ne bi pomogao ustati da padne. A baš se to dogodilo”, objašnjava.
“Dakle, susjed je istih godina kao moja majka, oboje su udovci i dijele istu ogradu. Tu se na ogradi, ispričao mi je on, svako jutro pozdrave, razmijene nekoliko rečenica, nekad se malo i zapričaju. Bilo je posve neuobičajeno da ona uopće ne izađe iz kuće pa je to prijepodne rekao mom bratu neka ode provjeriti u mamin dio kuće je li sve u redu s njom. On mu je odbrusio da je neće ni pogledati dok mu ne prepiše svoj dio kuće.”
“I onda je susjed, zamislite, pozvao još jednog čovjeka iz ulice pa su je išli dozivati, a kako se nije javljala, ušli su na silu. Našli su je kako leži na podu i pozvali hitnu. Uspostavilo se da je imala moždani, još je u bolnici. Brat odbija želi čuti za nju. On psihički nije dobro i mislim da mu treba pomoć. Strašno je to što je tvrdoglav i nedokaziv. Sada imam oboje na brizi”, govori nam.
“Zamislite samo kako mi je, i supruga i ja još radimo. Mami će, kažu liječnici, trebati toplice i fizikalne terapije, kao i posebna njega, a mi se oko ničega ne možemo dogovoriti. Ona zasad ne želi čuti za dom, niti želi čuti da bi došla k nama jer se cijeli život brine za brata kojemu je do sada prala, kuhala i tetošila ga. Ništa to nije bilo dobro. Ne usudim se uopće uznemiravati je u ovom stanju. Tko zna do kojeg će se stupnja uopće oporaviti, ima već 83 godine”, objašnjava gospodin Sanjin.
Nada se da će se brat urazumiti
Potom zaključuje: “Raspitujem se za razne opcije. Ako uspije dobiti dom, penzija joj neće biti dovoljna. Brat neće htjeti snositi doplatu zbog mizerije od mirovine, a neće htjeti ni prodati kuću. To će pasti na mene, pripremio sam se na to. Majka mi je”, nastavlja.
Problem polako postaje i održavanje kuće, u koju se od smrti oca nije ulagalo. “Svakome od nas troje pripala je trećina kuće. On grozničavo od majke traži njezin dio, iako ga nitko nigdje ne tjera. Mama se valjda boji, nisam je još ni pitao. S druge strane, on ni ulagati u kuću ne misli, a niti ima novaca za to. Problemi mi se u ovom trenutku čine veći i od nebodera, uopće ne spavam od briga više. Jedino zrno nade je da brat pristane na komunikaciju, da se ljudski dogovorimo i donesemo zdrave odluke za majku.”
Svjedočite li i vi ovakvim situacijama?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
