Ništa nije tako obeshrabrujuće za vrtlare kao kad im rajčice preko noći povenu usred cvatnje, ili još gore, plodonošenja. Gdje je problem? Što im je naštetilo? Razlozi mogu biti brojni, no uvijek se svedu na tri-četiri mogućnosti.
Žedne su
Rajčice trebaju približno 2,5 cm vode tjedno. Prevedeno, to je 25 litara po kvadratnom metru. Biljke mogu uvenuti kada je tlo suho, ali će se brzo oporaviti kada se zaliju. Temeljito zalijevanje jednom tjedno tijekom vrućeg, suhog vremena trebalo bi biti dovoljno. Zalijevajte tlo oko baze biljaka vrtnim crijevom ili sistemom kap po kap. Ako baš morate koristiti prskalicu, koristite je ujutro kako bi se lišće posušilo u što kraćem roku.
U slučaju žednih rajčica, uglavnom će sve biljke opustiti lišće, no što kad rajčice venu napreskok? “Uz svaku zdravu stoji jedna povenuta”, piše nam jedna čitateljica. U tom slučaju, najvjerojatnije se radi o zarazi koja još nije dohvatila sve biljke.
Gljivične bolesti venuća rajčice
Verticilioza koju uzrokuju gljivice Verticillium albo-atrum i V. dahliae te fuzarioza koju uglavnom uzrokuje F.oxysporum f. sp. lycopersici su dvije uobičajene bolesti koje utječu na rajčice i druge biljke iz botaničke obitelji pomoćnica kao što su paprika, patlidžan i krumpir.
Obje bolesti prezimljuju kao spore u tlu ili na zaraženim biljnim ostacima koji nisu uredno zbrinuti. Iz tog razloga nije preporučljivo ni kompostirati biljne ostatke za koje niste sigurni da su posve zdravi. Spore ulaze u biljku rajčice kroz korijenje. Gljiva se zatim širi kroz vaskularni sustav biljke, blokirajući kretanje vode i hranjivih tvari. Kako se kretanje vode prema listovima zaustavlja, listovi počinju žutjeti i venuti.
Biljke mogu biti zaražene u bilo kojoj fazi rasta. Mlade biljke mogu potpuno uvenuti i izdahnuti brzo nakon sadnje. Prvi simptomi na starijim biljkama pojavljuju se kada listovi, bilo na vrhu ili dnu biljke, uvenu tijekom dana, a zatim se oporave noću. Na kraju, zaražene biljke više se ne oporavljaju noću, već ostaju trajno uvenule i konačno ugibaju.
Stabljike zaraženih biljaka pokazuju smeđe pruge unutar vaskularnih tkiva odmah ispod zelene vanjske površine. Zaraženi listovi žute, venu i odumiru. Nažalost, ne postoji lijek za gljivične bolesti venuća, pa zaražene biljke treba neškodljivo ukloniti i odbaciti, ali ih, ponavljamo, nemojte stavljati u kompost.
Kako spriječiti zarazu gljivicama?
Koristite sorte rajčice otporne na gljivične bolesti. Otporne biljke označene su kao ‘VF’ na etiketi ili u opisu biljke, što ukazuje na otpornost na navedene bolesti poput, recimo, sorte Roma VF ili Roker VF
Potpuno smo svjesni da je posljednjih godina iznimno popularno, ponajviše zbog nostalgičnih razloga, uzgajati stare sorte koje poklonici naivnog vrtlarenja nazivaju “bakinim sortama” pripisujući im nenadmašne okuse i mirise. Nažalost, nisu otporne na ove bolesti.
Plodored je još jedna mjera koju ozbiljni vrtlari primjenjuju. No kako spore mogu preživjeti i do šest godina u tlu, rotacija usjeva mora biti opsežna i duga. Prevedeno, najbolje je rajčice saditi na parcelu na kojoj zadnjih šest godina nisu uzgajani rajčica, paprika, patlidžan i krumpir. Dakako, to je teško izvesti u malim vrtovima, no tako je kako je. Umjesto rotacije, možete rajčice uzgajati u loncima na način da svake godine koristite novi supstrat, a da lonce prije sadnje temeljito dezinficirate.
Virus pjegavosti i venuća rajčice (TSWV, eng. tomato spotted wilt virus)
Ovaj virus uzrokuje zakržljalost, venuće, brončanu boju lišća i smeđe ili zelene krugove na plodovima. Virusna bolest može zaraziti biljke u stakleniku ili na polju. Zaražene biljke ne mogu se izliječiti i treba ih ukloniti iz vrta.
Rajčice zaražene virusom pjegavosti i venuća rajčice (foto: Whitney Cranshaw)
