Draga Ksenija, već godinama imam neugodnu situaciju s rodbinom moga supruga. Naime, suprugov stric nikad nije bio u braku, živio je sam, vrlo skromno, bez prihoda, bavio se poljoprivredom. Kad se razbolio i trebala mu je medicinska skrb, moj suprug i ja preuzeli smo brigu o njemu.
U početku smo to radili bez naknade, no on je sam predložio da nam ostavi svoju imovinu kao znak zahvalnosti za naš trud. Na sudu smo sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Preuzeli smo svu odgovornost za njega. Platili smo njegov dug za mirovinsko osiguranje, sredili mu mirovinu, uredili mu novi apartman, kuhali, prali, vodili ga liječniku i obavljali sve druge obaveze, potpuno sami, bez pomoći obitelji. Napominjem da je stric bio zadovoljan našom skrbi.
Unatoč tomue, obitelj nas blati i ogovara, tvrdeći da smo sve ukrali. Kako možemo tome stati na kraj? Dok je stric bio gladan i bolestan, nisu se ni pojavili. Brinuli smo se o njemu punih 14 godina, sve do njegove smrti. Što učiniti? Povrijeđena
tekst se nastavlja ispod oglasa
Ksenijin odgovor: Postupili ste pošteno, iz njih progovara zavist
Draga Povrijeđena, iz vašeg pisma osjećam koliko ste truda i brige uložili u to da uljepšate suprugovom stricu zadnje godine života. To je prelijepo. Kada ste, vođeni humanim razlozima, preuzeli brigu o njemu, a kasnije sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, postupili ste odgovorno prema njemu i sebi. Sve to je zakonski ispravno.
Važno je naglasiti da je ugovor o doživotnom uzdržavanju specifičan ugovor u kojem primatelj uzdržavanja, u ovom slučaju suprugov stric, sve do svoje smrti zadržava pravo vlasništva nad imovinom. Vlasništvo nad imovinom prešlo je na davatelje uzdržavanja, dakle na vas i vašeg supruga, tek nakon njegove smrti. To znači da nije bilo moguće “ukrasti” imovinu kako vam to rodbina predbacuje.
Kada neki članovi vaše obitelji govore da ste pokrali strica, oni zapravo misle da ste pokrali njih i ono što je trebalo pripasti njima. To je čisti govor ljubomore kojeg se uopće ne treba truditi smjestiti u neke racionalne okvire. Obiteljski odnosi puni su ljubavi, brige, zavisti, a ponekad i osvete. To je jednostavno tako.
Znam da je teško suočavati se s ogovaranjima i neutemeljenim optužbama, pogotovo nakon što ste godinama pružali skrb koju nitko drugi nije bio voljan preuzeti. Moj savjet je da se, u mjeri u kojoj je to moguće, ne opterećujete tuđim mišljenjem. Umjesto da trošite energiju na objašnjavanja ili rasprave s rodbinom, umjesto da se okrećete u krevetu razmišljajući što oni misle o vama, usmjerite se na mir koji donosi spoznaja da ste postupili časno i pošteno. I to je sve što biste trebali učiniti. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
tekst se nastavlja ispod oglasa
