U Europi živi oko 2,7 milijuna, a u svijetu preko 1,6 milijardi beskućnika. Apsolutni beskućnici su oni koji prebivaju na javnim mjestima, napuštenim objektima i slično, a relativni beskućnici su oni koji žive u neadekvatnim, neprimjerenim uvjetima bez osnovnih uvjeta za život, vode i struje.
U hrvatskoj službenoj statistici broje se samo beskućnici koji su prijavljeni s prebivalištem na adresama centara za socijalnu skrb, ali ne i ostali. Nisu uključeni čak ni beskućnici koji su na privremenom smještaju u prihvatilištu i prenoćištu. Nedavno je rađena anketa među članicama Hrvatske mreže za beskućnike i otkrilo se da samo 10 posto beskućnika ima prijavljeno prebivalište na adresu centara za socijalnu skrb. Tako da po jednima imamo dvije tisuće beskućnika, a po drugima deset tisuća.
No, bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je uvijek veselo tvrdila kako u Hrvatskoj nema beskućnika, a taj joj je podatak vjerojatno dao današnji ministar financija Marko Primorac, koji je negdje u to vrijeme bio Kolindin ekonomski savjetnik.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Na Međunarodni dan beskućnika 10. listopada ove godine Primorac je rekao: “Kad pogledate kako ljudi žive u drugim državama, ja, primjerice, nisam u Hrvatskoj vidio prosjake po cestama, ljude da spavaju po ulici, koji kao beskućnici bauljaju okolo, a što je prisutno u drugim članicama EU”.
Rekao je to javno i za medije ministar Primorac, identificirajući beskućnike glagolom “bauljati”, i pri tom dodajući da država mora više činite za građane, ali da je neprimjereno “govoriti kako je ovo što se daje nedovoljno”. Drugim riječima beskućnici bauljaju, a zapravo ih nema, a zato njima i ne treba davati više nego što se daje, već je potrebno usmjeriti se na građane. Zbrka, zar ne?
Ministar Marko je ambiciozan i uspješan i vjerojatno nije imao prilike družiti se sa siromašnima, poput skoro četrdesetak posto svih umirovljenika i starijih od 65 godina, koji su u riziku od siromaštva, koji skupljaju plastične boce valjda iz higijenskih potreba, kao i otpatke voća i povrća po tržnicama. To što većina njih imaju stanove u kojima žive, posljedica je socijalističkih stanarskih prava, otkupa stanova i povoljnih kredita.
Da, istina je da tek kad si beskućnik, primjećuješ da je sve nečije vlasništvo i da postoje brave na svemu. Najpoznatiji su biblijski beskućnici David, Pavao, Mojsije i mnogi drugi slavljeni sveci, no vjerojatno ministar Marko nije na njih mislio kad je izrekao nevjerojatnu i blamirajuću tvrdnju.
Ako krov nad glavom nije glavni problem, hrana danas postaje veliki problem, a još veći je beznađe. No, ministar tvrdi kako je takvo širenje pesimizma u svakom smislu neodgovorno, pa valjda nije poželjno reći niti da je svaki treći umirovljenik siromašan, kako smo četvrti na ljestvici najsiromašnijih staraca u EU, da su mirovine vrlo niske i nedovoljne za dostojanstveni život.
Isus je govorio kako nas Bog želi upotrijebiti da bismo pomagali beskućnicima i potlačenima. Bog brine o bespomoćnima i voli siromašne. To kroz svoje ružičaste naočale ne vidi ministar financija. A oni koji misle drukčije, neodgovorni su. I ja koja ovo pišem skromno to potpisujem. (Jasna. A. Petrović, Glas umirovljenika)
tekst se nastavlja ispod oglasa
